Foto: 123rf

VJEROJATNO nema roditelja koji već nije iskusio da njihovo dijete iz nekih svojih razloga prvo jako želi nešto probati, a potom svim silama želi od toga odustati?

To se ponajprije odnosi na njihove aktivnosti, najčešće sport, ali odustajanja ima i u drugim sferama života - žele se spustiti niz veliki tobogan, ali ih je strah, žele napraviti nešto, ali im se pri kraju više ne da.

Odustajanje je zapravo dio života, no veliko je pitanje trebalo li djetetu doista dopustiti da baš uvijek odustane? Ne, sigurno ne, jer tako neće naučiti puno iako, u nekim situacijama, odustajanje jest jedini način.

Muči li vas to pitanje, pročitajte što o tome kaže obiteljska trenerica dr. Catherine Pearlman:

Kada bi ih trebalo poticati da nastave? Bez pogovora.

Ako su zabrinuti zbog početka bilo čega novog

"Za neku djecu svaki pokušaj nečeg novog donosi pravu navalu straha i tjeskobe. Čak nije ni važno koliko to žele ili ako je to nešto bila njihova ideja, jer ako znate da vaše dijete na svaku novu situaciju doista reagira tjeskobom, a vi ih ne silite da ipak probaju, odustajanje od važnih stvari moglo bi postati njihov životni moto. A to biste svakako trebali spriječiti jer se i taj strah može lako pobijediti upornim ponavljanjem. Pružite im veliku podršku, jer će nakon svake pobijeđene stresne situacije dijete postajati svjesnije svoje hrabrosti. To im je dobar zalog za budućnost.

Kad jesu i kad nisu najbolji

Nitko ne voli gubiti, a djeca pogotovo, no često čak i ona djeca koja su najbolja - gube, i tada se počnu ljutiti do te mjere da se time više ne žele baviti. A to nije odluka pobjednika, već gubitnika i zato se takvoj djeci ne bi trebalo popustiti, već ih što više privikavati da ustraju. Tada se dogodi rast.

Kad misle da su došli do kraja

Mnoga djeca već nakon kratkog perioda zaljubljenosti u svoju aktivnost (glazba, sport...) znaju reći da im se to više uopćene sviđa i to je u redu jer će se djeca cijelo djetinjstvo tražiti u nečemu. No ne treba ih pustiti da odustanu čim su tako nešto izjavili. Tek tada trebaju ustrajati, barem još malo, ako ih već nećete uspjeti nagovoriti da ostanu u tome cijelu školsku godinu.

Zamislite to kao period zaljubljivanja i medenog mjeseca, nakon kojeg zaljubljenost počinje opadati, ali se tek tada zapravo stvara ona realnost koju dijete također mora spoznati kako bi znalo da ništa u životu nije uvijek med i mlijeko.

Kada je dobro pustiti da odustanu

Kad misle da su dali sve od sebe

"Ako dijete želi napustiti aktivnost kojoj je prethodno posvetilo mnogo vremena i truda, ali više nije zainteresirano, pustite ga", savjetuje Pearlman. To znači da je dijete prošlo "fazu zaljubljenosti", "medeni mjesec" i "realnost" te ako je nakon svega doista odlučilo da prestaje, pustite ga. Bez obzira na to što je u aktivnost možda ulupalo sedam godina svog života.

Kad se više stvarno ne vesele

Jedno je kad dijete ne želi otići na trening jer bi se u tom periodu igralo i veselilo s prijateljima, no sasvim je drugo kad dijete doista prije svakog treninga, bez ikakvog drugog razloga, pokazuje koliko je nesretno jer mora ići. "Ponekad aktivnosti uzrokuju stres, a to znači da tu više nema puno mjesta za radost", kaže ona.

Kad im jednostavno ne ide

Nisu svi rođeni za sve, pa kad djetetu nešto ne ide od ruke, nemojte ih forsirati jer će tako nastati samo još veća drama. U redu je da ih učimo da se suočavaju s nepoznatim stvarima, pa i onima koje im nisu omiljene, ali ako im nešto zaista ne ide - neće im ići ni kasnije. U nekim situacijama upornost može zapravo potkopati dobrobit. Zato se, prije odluke o odustajanju ili nastavku aktivnosti svakako pitajte: "Gradi li ono djetetovo samopouzdanje ili ga ruši?".