JEDAN od takvih dana. Kad sve što si pokušao ne uspijeva, kada nema mjestu perfekcionizmu kojeg zahtjevaš od sebe, kada sve pogreške imaju glasniji odjek. Tada ti trebaju prijatelji da nadglasaju tu jeku, treba ti dom da osjetiš smiraj i treba ti obitelj da ti kaže "U redu je, idemo ispočetka". To je sve sada bilo miljama daleko od mog dohvata. Sjela sam pod nebom oslikani svod golemog Grand Central terminala, šćućurila se i poželila osjetiti najmanjom na svijetu. 

 

 

Najdraže mi je doći puno ranije na posao i to pješke. Proći svim avenijama koje pod pravim kutom lome ulice. čija su imena samo brojevi. I ne uzeti Starbucks, uzeti kavu koja je doista dobra i jeftinija. Savjet djevojkama koje, gdje god putuju, se naslikavaju sa Starbucks čašama - Gregory’s vam je novi hit. U većini ureda je klizno radno vrijeme. Možeš doći kad želiš i možeš otići kad želiš, ali se posao mora u cjelosti obaviti. A posla ima puno. Ručak se uzima ili od doma ili u obližnjim lancima gotove hrane i jedeš ga uglavnom nazad u uredu pred kompjuterom... Došla je nova članica našeg tima, Jennifer, koja će mi biti mentor i zapravo privremena šefica u marketingu. Započela je sa grafičkim dizajnom na MTV Networku, dobila sjajnu ponudu u New York Timesu, da ih napokon prenese u 21. stoljeće i potom se popela do pozicije prvog kreativnog direktora na Discovery Channelu. Nakon više godina shvatila je da je postigla svoj maksimalni potencijal tamo i odlučila promijeniti okruženje te raditi sa nama. Tamne štikle, šos i bluza - oličenje je korporativne karijeristice. Vrlo je voljna da me nauči, a ja sam voljna da pokupim svo znanje koje mi ova žena-zmaj može dati. 

 

 

Krenula sam ranije s posla prema Bronxu, točnije, stadionu Yankeesa, kako bi gledala svoj najdraži klub Liverpool kako igra protiv Manchester Cityja. Prvi put da sam radila manje od 10 sati. Ušla sam u podzemnu željeznicu sa morem crvenih dresova. Novouređeni dom Yankeesa je prelijep, konstruiran tako da nema lošeg mjesta na cijelom stadionu... I to lijepo naplaćuju u svemu od karti do hrane. Nitko se ne usuđuje platiti hot dog od sedamdesetak kuna. Samo su se neki Bosanci častili rundama pive i burgerima, jer im je Džeko došao igrati. 50,000 ljudi je popunilo stadion. Nevjerojatno je koliko su Amerikanci ove godine pomahnitali za nogometom. Sportu, kojeg su do sad potpuno zanemarivali i označavali kao neku nebitnu rekreaciju za osnovnuškolsku djecu, je postepeno rasla popularnost zbog velikog broja imigranata, kojima je to bio najbitniji sport.

 

 

 

Marko me čekao u East Villageu ispred zgrade njegovog prijatelja, koji nas je pozvao na tulum useljenja i ludio jer kasnim. Ništa nije naučio u 15 godina našeg prijateljstva… A nažalost, očito ni ja. Ušli smo u stan prepun ljudi. 50 novopečenih zaposlenika u nekim od najvećih financijskih institucija, J.P. Morgan Chase i Goldman Sachsu, bilo je razbacano u dobro odjevene grupice, koje su si točile alkohol, plesale na trešteću muziku i igrale tu prastaru testosteronsku igru sa američkih koledža - beer pong. Dva frajera na svakoj strani ping pong stola, koji se natječu tko će bolje baciti lopticu u čaše s alkoholom i naposljetku, jadno zaspati pijan na obližnjem kauču. U Americi se jako strogo kontrolira zabranjena prodaja pića osobama ispod 21 godine, tako da većina i dalje nije naučila kontrolirati svoj alkohol i cilj im je napiti se jako i brzo. U 1 je razlaz. Pijana većina ide doma, ostatak u klubove u koje misle da imaju šanse upasti. Marko me odveo u obližnji gay klub u Villlageu. Hrpetina prezgodnih tipova, a nula seksualnih tenzija. Komplimentiraju mi odjeću, i niti je mene, niti njih briga kako ispadam pred njima dok plešem na blesave pjesme iz 90-tih. I baš mi je to trebalo da se iživim. Na povratku kući, dok se sunce dizalo na ulicama Harlema, mi je djevojka prolazeći pored mene odmjerila outfit i rekla: "Girl, you flawless." Tenks nepoznata djevojko, tenks.

 

Pssst! Nove avanture naše Perle DeMedici, čitajte i sljedećeg četvrtka samo na Index Rougeu!