Foto: Nature/123rf

GENETIČKI modificirani kukuruz (GMO) daje veće prinose i zdraviji je od običnog, pokazala je velika meta-analiza više od 6000 znanstvenih istraživanja koja su provedena u posljednjih 20-ak godina u više zemalja svijeta – od Portugala, Češke i Španjolske, preko Južnoafričke Republike i Filipina do Brazila, Kanade i SAD-a.

Prema novim nalazima talijanskih stručnjaka, GMO kukuruz daje do 25 posto veće prinose, a istovremeno sadrži manje količine kontaminacija štetnih za zdravlje kao što su primjerice mikotoksini.

U studiji su analizirana različita svojstva kukuruza: prinos, kvaliteta zrna, neciljani organizmi, ciljani organizmi i raspadanje biomase.

Rezultati pružaju snažne dokaze da GM kukuruz daje veće prinose zrna od običnog za 5,6 do 24,5 posto te da su u njima koncentracije mikotoksina manje za 28,8 posto, fumozina za 30,6 posto i trikotecena za 36,5 posto. GMO-i nisu utjecali na neciljane organizme, osim u slučaju parazitskih osica Braconidae. Biogeokemijski ciklus parametara kao što je sadržaj lignina u stapkama i lišću, nije varirao, dok je raspadanje biomase bilo više kod GM kukuruza, pišu u uvodu autori.

Mikotoksini, koje proizvode gljivice, toksični su i kancerogeni kako za ljude, tako i za životinje. Značajan postotak nemodificiranih organizama sadrži određeni udio mikotoksina. Oni se mogu uklanjati čišćenjem, no najčešće ne u cijelosti. GM kukuruz ima manje mikotoksina jer su biljke modificirane tako da ih kukci manje oštećuju. Naime, kada kukci razaraju obrambeni sustav biljke, one postaju podložnije razvoju gljivica koje stvaraju mikotoksine.

Dr. sc. Damjan Franjević s Biološkog odsjeka na PMF-u u Zagrebu kaže da su talijanski znanstvenici odradili opsežan i hvale vrijedan posao.

„Oni su na uzorku od 6006 znanstvenih radova, koristeći izuzetno diskriminirajuću Meta analizu, pokazali prednosti GM kukuruza pred konvencionalnim. Studija je pobila jednu od najvećih fama o štetnom utjecaju GM kukuruza na ne ciljane organizme - biljke, životinje i mikrobe u okolišu. Također je pobila teze da GM kukuruz nema veće prinose i da je štetan za zdravlje“, rekao je Franjević.

Uvjerljivost studije

Rezultati, objavljeni prošli tjedan u prestižnom časopisu Nature Scientific Reports, trebali bi smanjiti dvojbe i negativne percepcije oko GMO-a u stručnim krugovima i političkim strukturama, osobito u Europskoj Uniji u kojoj zeleni i organski lobiji uporno demoniziraju GMO-e kao franken-hranu unatoč tome što za takve tvrdnje ne postoje validna znanstvena uporišta.

U tom kontekstu važno je napomenuti da autori studije nisu zaposlenici niti plaćenici nikakvih korporacija već dolaze s talijanskih instituta i sveučilišta u Pisi te da su u studiji objavili kako nisu ni u kakvom sukobu interesa. Pritom treba znati da talijanski zakoni zabranjuju uzgoj GM usjeva iako je nepovjerenje javnosti prema biotehnologiji u toj zemlji posljednjih godina sve manje. Dakle, Italija, baš kao i EU generalno, nije zainteresirani promotor GMO-a.

Što je to meta-analiza?

Za razumijevanje novih rezultata također je važno shvatiti što točno znači meta-analiza. Riječ je o statističkom postupku objedinjavanja rezultata više pojedinačnih studija o istoj temi. Time se omogućuje analiza većeg broja podataka i preciznija procjena učinaka. Takve analize omogućuju da se riješe nesuglasice, odnosno odstupanja rezultata pojedinačnih studija od mase drugih čime se otklanja utemeljenost pozivanja zainteresiranih lobista na rezultate koji odgovaraju njihovoj određenoj agendi.

Rigoroznom selekcijom autori su izdvojili 79 studija koje su udovoljile svim standardima. Primjerice, uzete su u obzir samo studije koje su provođene na otvorenim poljima i u kojima su modificirani i nemodificirani kukuruz uzgajani u potpuno istovjetnim uvjetima. Također su uvažene samo one studije u kojima su na kvalitetan način istraživana sva gore navedena ključna svojstva.

„Važno je napomenuti da se radi o recenziranim znanstvenim radovima (peer-reviewed), provedenim u razdoblju od čak 21 godine (1996. – 2016.), a ne o studijama i mišljenjima kvazistručnjaka i nestručnjaka“, ističe Franjević.

Nažalost, budući  da se strahovi od GMO-a uglavnom ne temelje na znanosti već naprotiv, na manjku znanja, teorijama zavjera te zelenom populizmu i interesima, ne treba očekivati da će nova studija u općoj populaciji polučiti neki veći efekt.

„Ova studija potvrdila je ono što mi stručnjaci govorimo već godinama. No nažalost, mislim da će šira javnost i ovaj rad percipirati kao reklamu Monsanta, odnosno danas ispravno govoreći Bayera i njihovih plaćenika“, pojasnio je Franjević.

Strahovi protivnika GMO-a

Neki protivnici GMO-a strahuju da oni mogu biti opasni za zdravlje ili čak otrovni. Drugi smatraju da bi mogli imati loš utjecaj na okoliš, primjerice da bi mogli škoditi pčelama ili da bi svoja svojstva otpornosti na pesticide mogli prenijeti korovima.

Znanstvene studije koje su do danas provedene pokazale su da su ti strahovi neopravdani jer se GMO-i strože kontroliraju od konvencionalnih sojeva koji u biti nastaju na sličan način – prirodnim ili laboratorijski uzrokovanim mutacijama gena.

Naime, sve promjene u organizmima rezultat su promjena u genima. One mogu nastajati na tri načina: 1) izmjenom gena pod utjecajem agensa u prirodi kao što su primjerice sunčevo ili neko drugo zračenje, kemikalije, virusi itd. u kombinaciji s ljudskom selekcijom - takav proces je mukotrpan i dug, a nema garancija da će rezultat biti bezopasan za zdravlje i okoliš, neke biljke zahvaljujući promjeni mogu postati otrovne za ljude; 2) konvencionalnom izmjenom gena mutagenezom u laboratorijima – novi soj stvara se na sličan način kao u prirodi, nasumičnim izmjenama uz pomoć sličnih agensa, a povoljni/korisni rezultati se odabiru – ovaj je proces mnogo brži od prvog, no također ne pruža nikakve garancije sigurnosti mada je uvriježen u konvencionalnoj poljoprivredi; 3) ciljanom promjenom gena u kojoj se točno i precizno u organizam nastoje unijeti željena svojstva ubacivanjem koda nekog drugog organizma ili izmjenom postojećih gena metodama kao što je CRISPR-Cas9 – ova je metoda i brža i preciznija od konvencionalne i prirodne, a također je rigoroznije kontrolirana.

Franjević ističe da je konvencionalni kukuruz u određenom smislu također genetski modificiran.

„Biljka iz koje je kukuruz dobiven selekcijom pred 10.000 godina u biti je trava po imenu teosint koja je po svojim karakteristikama, genetici i morfologiji sasvim različita od današnjih hibridnih sorti kukuruza koje nazivamo konvencionalnim“, poručio je (pogledajte foto ilustraciju razvoja teosinta u današnji kukuruz gore, a video dolje).

Protivnici GMO-a također strahuju da biotehnologija omogućava razne patente i monopole nad određenim modificiranim sojevima. No upravo je suprotno. Zabrane i ograničavanje razvoja biotehnologije uzrokuju da države zaostaju u razvoju vlastitih sojeva i patenata čime se omogućava monopolizam onih koje nemaju takvih ograničenja.

Optimizam pobornika GMO-a

Pobornici GMO-a smatraju da oni predstavljaju novi ključan korak u poljoprivrednoj revoluciji. Naime, razvoj biotehnologije trebao bi omogućiti precizne izmjene gena usjeva na takav način da oni postanu otporniji na nepovoljne uvjete u okolišu – od otpornosti na klimatske uvjete koji se ubrzano mijenjaju, do otpornosti na razne nametnike poput kukaca ili korova.

Biotehnologija bi također trebala omogućiti razvoj sojeva koji će imati veće prinose ili pak veće udjele važnih prehrambenih sastojaka poput vitamina ili proteina što će biti sve važnije u svijetu u kojem broj stanovnika eksponencijalno raste.

Veća produktivnost GMO-a u konačnici bi trebala omogućiti pojeftinjenje hrane i smanjiti s jedne strane glad, a s druge pritisak poljoprivrede na okoliš jer bi se na manjim površinama moglo proizvoditi više. U tom smislu pobornici biotehnologije smatraju da su GMO-i prijateljskiji za okoliš od organskih proizvoda koji zahtijevaju značajno veće površine i resurse.