BRITANSKA premijerka Theresa May u svom obraćanju pred Parlamentom povodom trovanja bivšeg dvostrukog britansko-ruskog špijuna ustvrdila je kako je otrov u pitanju Novichok i kako je Rusija “vrlo vjerojatno” odgovorna. Rusija pak negira da ima ikakve veze s napadom. Ali što je točno Novichok?

 

 

Novichok, što na ruskom znači pridošlica, izuzetno je tajanstveni i ubojiti tip nervnog otrova razvijenom u bivšem Sovjetskom Savezu, za koji ne bismo ni znali da nije bilo sovjetskog-ruskog disidenta Vila Mirzajanova, koji je objavio njegovu kemijsku strukturu 2008. nakon što je preselio u SAD. Prema Mirzajanovu, najjači među otrovima tipa Novichok jači je od 10 do čak 100 puta od poznatijih nervnih agensa poput VX-a, sarina ili tabuna. 

 

Kao i sarin, Novichok je binarni agens, što znači da se sastavlja od dvije komponente koje su same po sebi relativno bezopasne i koje nisu zabranjene jer se koriste za insekticide i u slične svrhe. Zahvaljujući tome, kemijski laboratorij ne mora skladištiti zalihe samog nervnog otrova, već ga može sastaviti miješanjem komponenti kad je to potrebno. 

 

 

 

“Mnogo manje je poznato o Novichokovima nego o drugim nervnim agensima. Nisu naširoko korišteni”, komentirao je za Guardian Alastair Hay, toksikolog sa Sveučilišta u Leedsu koji je istraživao korištenje kemijskog oružja u napadu na iračke Kurde u Halabždi 1988. od strae režima Sadama Huseina. Drugi kemijski ekspert objasnio je za isti list da se Novichokovi ne raspadaju u okolišu tako brzo kao sarin i drugi nervni otrovi te da su toksični na dodatni način. “Tu dodatna toksičnost ne razumijemo dobro, tako da razumijem zašto su (britanske vlasti) zatražile od ljudi da operu svoju odjeću, čak i ako je (otrov) bio prisutan samo u tragovima”, rekao je neimenovani ekspert.

 

Nedostatak informacija o Novichoku mogući je razlog konfuzije britanskih službi, koje su prvo priopćile da nema opasnosti za ljude na mjestu incidenta, da bi potom poduzele dodatne mjere opreza i poslale timove u zaštitnim odijelima na teren, nakon što je jedan policajac također završio u bolnici. 

 

A o užasnoj toksičnosti Novichoka svjedoči i novinar Washington Posta, Will Englund, koji je prvi objavio vijest o postojanju ovog ruskog nervnog otrova. On je 1992., nedugo nakon raspada SSSR-a i dolaska Borisa Jeljcina na vlast u prvim (i možda i posljednjim poštenim) izborima u Ruskoj Federaciji, navukao na sebe bijes Kremlja zbog svog članka o tajnom kemijskom programu u zemlji koja se obvezala prestati s proizvodnjom kemijskog oružja. 

 

 

SSSR se, naime, pod Mihailom Gorbačovim osamdesetih odrekao kemijskog oružja, no u isto vrijeme nastavio s programom razvoja novog i posebno opasnog nervnog agensa kojim je htio zaobići međunarodni sporazum o zabrani kemijskog oružja. Znanstvenik Vil Mirzajanov u to je vrijeme radio u Državnom saveznom znanstveno istraživačkom institutu za organsku kemiju i tehnologiju. 

 

Mirzajanov i njegov kolega Lev Fjodorov došli su Englundu u dopisništvo Baltimore Suna u Moskvi, za koji je tada pisao, i otkrili mu ovu vojnu tajnu zbog ogorčenosti činjenicom da se program nastavio i nakon završetka Hladnog rata. Englund je provjerio cijelu priču sa zapadnim ekspertima koji su bili “skeptični, blago rečeno”. Ali nakon toga razgovarao je s još nekoliko ruskih znanstvenika koji su radili u dotičnom institutu i koji su mu potvrdili čitavu stvar. Saznao je da je razvoj Novichoka počeo 1987. te da je testiran u Šikaniju u jugoistočnoj Rusiji, kao i u pokrajini Nukus u Uzbekistanu. 

 

 

Ovaj američki novinar razgovarao je i s jednim znanstvenikom, Andrejem Željeznjakovim, koji je slučajno bio izložen sitnoj količini Novichoka u laboratoriju pet godina prije toga. Nakon toga je, kako kaže, odteturao iz laboratorija, videći svuda oko sebe “sjajne boje i halucinacije”. Željeznjakov se nikad nije potpuno oporavio i umro je nedugo nakon što ga je Englund intervjuirao. 

 

Jeljcinova vlada se pak pravdala da ne skladišti zalihe Novichoka te da zbog toga ne krši međunarodni sporazum. “Igrali smo igru prema zadanim pravilima”, priznao je tada general Aantolij Kuntsevič, Jeljcinov savjetnik za kemijsko i biološko razoružanje.

 

 

 

Mirzajanov je 1993. uhićen i optužen za otkrivanje državnih tajnik. Englund je pozvan na ispitivanje u sjedište FSB-a, nasljednika KGB-a, gdje je brzo shvatio da tajne službe žele lažirati njegov iskaz i iskoristiti ga na sudu protiv Mirzajanova. Zbog toga je odbio potpisati iskaz, što je na kraju spasilo optuženog znanstvenika jer je ovaj dokaz odbačen na sudu - dobrim dijelom zbog pritiska Njemačke i SAD-a. 

 

Mirzajanov, koji je pobjegao u SAD 2000 kad je Putin došao na vlast, i danas upozorava da je Novishok tako toksičan da pravog protuotrova nema, bar ne na dugi rok. Znači li to da su deseci, ako ne i stotine Engleza koji su se nalazili na mjestima na kojima je Skripal bio na dan kad je otrovan - u trgovačkom centru, restoranu i pubu - životno ugroženi? Nažalost, samo vrijeme će pokazati.