Foto: Facebook

POSLJEDNJIH dana u medijima i na društvenim mrežama proširio se zadatak za peti razred osnovne škole iz hrvatskog jezika. Međutim, taj udžbenik je maknut iz uporabe još prije deset godina.

"Zamisli da je Trnoružica moderna manekenka i da je poljupcem budi mlada nogometna nada Dinama, Hajduka, Rijeke ili kojega drugoga nogometnoga kluba. Na prazne crte napiši modernu bajku. Nastoj biti što duhovitiji/duhovitija." Ovako glasi zadatak za učenike petog razreda osnovnih škola u radnoj bilježnici "Jezik moj hrvatski". Pored zadatka je ilustracija prsate žene i nogometaša.

Autori radne bilježnice "Jezik moj hrvatski" su Maja Matković, Vedrana Cvjetković, Josip Silić, a ona je usklađena s Hrvatskim nacionalnim obrazovnim standardom.

Maknut nakon godinu dana

Kontaktirali smo autore udžbenika. Profesor Silić nam je rekao kako se, nažalost, ne sjeća tog zadatka. Maja Matković nam je otkrila kako je udžbenik bio u uporabi samo godinu dana.

"Taj udžbenik je iz 2006. Maknut je nakon godinu dana, nastavnici ga nisu izabrali za daljnje korištenje", rekla nam je.

Komentirala je i sadržaj zadatka.

"Manekenke često bude nogometaše"

"Ne vidim uopće u čemu je problem s tim zadatkom. Pa djeca to žele, to su moderne bajke. Nogometaši i manekenke. Što mislite, zašto djeca lijepe sličice nogometaša? Što vam je tu sporno? Pa i Trnoružica je bajka. Ljudi se prave čistuncima, tko je to iskopao? To su oni što proučavaju vrtićki jelovnik, a nisu sami nikad ništa skuhali. Tko vam je to poslao? Možda neka udruga za zaštitu djece? Uostalom, taj udžbenik je prošao recenzije. Gledajte, moderna bajka može biti bilo što. I taj zadatak o Trnoružici... Da budem ironična, manekenke jako često bude nogometaše. A i danas su djeca već na tipkovnicama s tri godine, većina roditelja se ne bavi svojom djecom. Znate li da američki neuroznanstvenici nisu više oduševljeni tabletima? A mi ih guramo kao da su Kolumbov novi svijet. Ne znate? Neuroznanstvenici i psiholozi iz Amerike tvrde da djecu nije dobro gurati toliko digitalno koliko mi cičimo. Treba se vrlo pažljivo služiti modernim medijima u razvoju djece. To je pravo pitanje, ono koje bi trebalo biti u kurikulnoj reformi", rekla je Matković u razgovoru za Index.

Maja Matković je od 1979. do 2011. bila redaktorica i lektorica u Večernjem listu, a u nekoliko mandata i voditeljica lektora te novinarka i književna kritičarka.

Objavila je: Ah, taj hrvatski! (Jezični savjetnik za svakoga), Jezični savjetnik iz prakse za praksu, Pravopis i gramatika stihom i slikom. S Vedranom Cvjetković i Josipom Silićem napisala je i udžbenike i radne bilježnice Jezik moj hrvatski 5 i Jezik moj hrvatski 6 za peti i šesti razred osnovne škole. 

Reagiranje na članak

Nakon objave članka na Indexu, Maja Matković nam je poslala svoje reagiranje.

Objavljujemo ga u potpunosti:

"Poštovani, osjećam se kao Trnoružica koju, na žalost, nije probudio princ poljupcem, nego, očito, najodvratnija žaba. Posrijedi su reakcije ljudi na udžbenik koji je, koliko se sjećam, bio u uporabi samo godinu dana. U zadatku je navedeno da djeca budu što duhovitija, dakle da izmaštaju da su netko što bi mogli biti (manekenka, nogometaš, znanstvenik). Udžbenik je pozitivno ocijenjen i odobren za uporabu. Danas se djecu trpa u različite emisije, koje su prije svega šou, i od njih i mediji i roditelji prave zvijezde a da djeca, dakako, nisu ni svjesna kako ih i jedni i drugi zloupotrebljavaju. Nadam se da se tim pitanjem bavi pravobraniteljica za djecu, čiji rad inače poštujem i cijenim. Nije mi samo jasno kako bi osiromašenim Hrvatima mogao smetati netko tko bi im riješio životne nedaće (pa transferi nogometaša mjere se u milijunima eura, što ne bi mogao ni u mašti zamisliti ni jedan pisac bajki). Inače, pišući taj zadatak, nipošto nisam imala na umu Nives Celzijus koju cijenim jer je vrlo inteligentna niti sam išta pogrdno mislila o manekenkama. Ali, činjenica je da su one i nogometaši obrazac uspješnosti (njihova je veza bajkovita i djeca to vide jer su od malena izložena medijima na svim platformama). Kako hrvatske bajke završavaju, upravo svjedočimo na primjeru Agrokora, pa zar djeci ne bismo trebali davati i zadatke o uspješnim hrvatskim poduzetnicima koji nerijetko u stvarnom životu završavaju u modernom hrvatskom zatočeničkom dvorcu Remetincu?! Zar bi i takvi zadaci trebali biti zazorni samo zato što hrvatske poduzetničke bajke imaju uglavnom neslavan kraj", napisala je.