Ilustracija: Google maps

DA HRVATSKA nije baš ugodno okruženje za poslovanja znaju i strane i domaće tvrtke. Visoko porezno opterećenje, stalne promjene poreznog sustava, pretjerana regulacija i nerazumljivi propisi koje državni službenici tumače po vlastitoj volji - problemi su s kojima se svi svakodnevno susreću.

Sve je to dovelo do situacije u kojoj potencijalni ulagači zaobilaze Hrvatsku u širokom luku, a postojeći razmatraju odlazak u neke bolje zemlje.

Nizozemska tvrtka B3 Croatian Courier Coöperatief, koja je od 2011. godine vlasnik City Ex-a pokrenula je arabitražni postupak protiv republike Hrvatske pri Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova. Vlasnik CityEx-a pokrenuo je postupak, jer mu država, nepovođenjem liberalizacije tržišta na što se obvezala kao članica EU, kao i financijskim nametima te favoriziranjem Hrvatske pošte - ugrožava poslovanje. Osim toga, vlasnik CityEx-a pokušava naći kupca za svoju hrvatsku podružnicu i na taj način se povući sa ovog tržišta.

Hrvatska ne provodi direktive EU

Početkom 2013. Hrvatska je trebala početi provoditi direktive EU i dodatno liberalizirati tržište poštanskih usluga, a državni monopolist HP trebao se uključiti u tržišnu utakmicu.

"Očekivali smo doslovnu provedbu direktiva europske unije koje govore o potpunoj liberalizaciji tržišta poštanskih usluga, odnosno fer i korektne uvjete za sve davatelje poštanskih usluga na tržištu. Ono što se trebalo dogoditi je uključivanje Hrvatske pošte u tržišnu utakmicu na tržištu poštanskih usluga, uz poštivanje zakonitosti tržišnog nadmetanja i okvira propisanih za sudionika s pretežitom tržišnom snagom. Međutim, dogodilo se sasvim suprotno. Hrvatska pošta je, potpomognuta regulatornom agencijom i nadležnim ministarstvom krenula u damping cijena i uništavanje konkurencije na način da velikim korisnicima odobrava popuste koji nisu niti na koji način ekonomski opravdani. Regulatorna agencija, nadležno ministarstvo, pa čak i Saborski odbor za promet odlučili su da je zaštita Hrvatske pošte od utjecaja tržišta nacionalni interes te da je stoga opravdano Hrvatskoj pošti omogućiti da određuje cijene svojih usluga bez obzira na ekonomsku isplativost i opravdanost. Pri tome je svjesno stavljeno u podređeni položaj preko 2000 radnika alternativnih davatelja poštanskih usluga u odnosu na radnike poduzeća u državnom vlasništvu.", pojašnjavaju za Index iz CityEx-a.

Alternativnim poštanskim operaterima problem predstavlja i ponašanje regulatora, koji, kako tvrde, aktivno provodi zatvaranje tržišta, izdavanjem rješenja kojima se privatnim operaterima zabranjuje rad na pojedinim područjima.

Regulator sustavno provodi zatvaranje tržišta

"Na primjer, regulatorna agencija vrši stalni i potpuno neobjektivni nadzor nad alternativnim davateljima poštanskih usluga i izdaje rješenja kojima se dio po dio, sistematski zabranjuje rad i obavljanje usluga na pojedinim područjima. Ta rješenja su u suprotnosti s rješenjima iste agencije iz vremena kada je dio tržišta bio i zakonom rezerviran za Hrvatsku poštu. Dakle, umjesto liberalizacije, regulatorna agencija provodi aktivno zatvaranje tržišta.", tvrde u CityEx-u.
Prema informacijama CityEx-a, pojedini članovi Vijeća regulatorne agencije zajedno s predstavnicima HP – Hrvatske pošte aktivno rade na prijedlogu izmjena i dopuna nekoliko zakona iz područja pravosuđa i uprave kojima bi se onemogućilo alternativne davatelje poštanskih usluga da obavljaju distribuciju pojedinih vrsta pošiljaka. Takav navodno je već prezentiran u Ministarstvu pravosuđa. Dakle, u pitanju je sve, samo ne liberalizacija tržišta poštanskih usluga.

Hrvatska pošta nerealno snižava cijene

Osim toga, alternativnim poštanskim operaterima, problem predstavlja i damping, odnosno nerealno snižavanje cijena, koji prema njihovim riječima provodi Hrvatska pošta.

"Hrvatska pošta provodi damping cijena na najmasovnijim uslugama koje su od interesa za najveći broj velikih korisnika – pismima i preporučenim pošiljkama. Hrvatska pošta na redovne cijene tih usluga velikim korisnicima odobrava popuste i do 55%. Da bi se opravdali takvi popusti teritorija RH je podijeljena na tri zone – zona najvećeg popusta, zona manjeg popusta i zona bez popusta. Korisnik mora postići određeni broj pošiljaka po području kako bi za to područje ostvario neku stopu popusta.

Osim što stope popusta koje se odobravaju uopće nisu utemeljene na bilo kakvom izračunu, HP takve popuste odobrava na ukupnu količinu pošiljaka i to na način kao da se sve pošiljke nalaze u zoni najvećeg popusta. Regulatornoj agenciji to, naravno, ne pada na pamet provjeravati. Hrvatska pošta bi trebala imati ustrojeno računovodstvo na način da može za svaku uslugu prikazati razinu troškova i iz toga izračunati cijenu usluge. Ta obveza je na snazi već 8 godina, a HP tek prošle godine predstavila navodno rješenje tog problema.

Začudo, navedeno rješenje je u potpunosti opravdalo sve do tada donesene cijene i popuste, iako su isti određivani prema trenutačnim potrebama svakog pojedinog klijenta kojega je HP – Hrvatska pošta preuzimala na tržištu ili sprječavala da ga preuzme neki drugi davatelj. Dobar primjer „kvalitete“ tog izračuna cijena, je nadmetanje za obavljanje poštanskih usluga kojega je proveo Središnji ured za javnu nabavu. Dva dana prije zaključenja javne nabave HP je „izračunala“ da na jednu kategoriju usluga može dati još 10% popusta. Ponovno, nekim čudom, to je bilo taman toliko koliko je trebalo da ponuđene cijene poštanskih usluga Hrvatske pošte ne prijeđu razinu predviđene vrijednosti nabave, a što bi značilo da se nadmetanje mora poništiti. Isto nadmetanje je bilo sročeno na način da se je jedino HP – Hrvatska pošta mogla javiti na to nadmetanje.

Koliko je cijela situacija dovedena do razine apsurda govori i činjenica da je Hrvatska pošta za izračun cijena pristupa svojoj mreži od strane drugih davatelja upotrijebila sasvim drugu metodologiju izračuna, zanemarivši mnoge kriterije koje je primijenila u izračunu za vlastite korisnike. Rezultat je toga situacija u kojoj su iste usluge za velike korisnike podložne popustima do 55%, a za ostale davatelje na tržištu svega 10%. To je vjerujemo jedini slučaj u kojem su cijene u maloprodaji manje od veleprodajnih cijena. Direktive EU i dosadašnja sudska praksa u sličnim slučajevima u drugim zemljama jasno govore o neodrživosti takvog postupanja, no nadležne institucije i dalje štite HP – Hrvatsku poštu i rade na uništavanju njezinih konkurenata.", pojašnjavaju u CityEx-u.

Privatni poštanski operateri prisiljeni su plaćati 5% od prihoda u kompenzacijski fond kojim se HP-u nadoknađuju navodno neisplative univerzalne usluge.

Univerzalna usluga je skup usluga za koje je država odlučila da moraju biti dostupne svim građanima cijele Republike Hrvatske pod prihvatljivim uvjetima i uz poštivanje propisane razine kvalitete. Radi se o distribuciji pisama, preporučenih pošiljaka, pošiljaka s označenom vrijednosti, paketa do 10 kg, besplatnih pošiljaka za slijepe i slabovidne i dolaznih paketa iz inozemstva mase do 20 kg. Ostali davatelji usluga mogu pružati usluge koje su po svim karakteristikama iste ili slične univerzalnoj usluzi. Drugi davatelji nisu oslobođeni PDV, ali nemaju obvezu obavljati te usluge pod uvjetima i na područjima koja im nisu prihvatljiva, pojašnjavaju u CityEx-u.

Gubitke koje Hrvatska pošta stvori na dampingu plaćaju privatni operateri i porezni obveznici

No problem je što je stvorena apsurdna situacija, u kojoj alternativni operateri, kako kažu, zapravo financiraju damping državnog monopola.

"Odluke regulatorne agencije i nadležnog ministarstva dovele su do apsurdne situacije u kojoj je za usluge koje bi se trebale nalaziti na otvorenom tržištu HP oslobođena obračuna PDV – a i istovremeno može odobravati dampinške cijene usluga i na taj način u potpunosti onemogućiti ostale davatelje da sudjeluju u tržišnom nadmetanju. Hrvatska pošta na kraju godine bilježi gubitak u tim uslugama za koje odobrava popuste do 55%, a te gubitke zatim snose ostali davatelji poštanskih usluga, do razine od 5% svojih prihoda. Ostatak se namiruje iz državnog Proračuna. Tako je, za usluge u kojima je HP – Hrvatska pošta ostvarila gubitak, dajući 55% popusta, u 2013 godini, državni proračun u prošloj godini isplatio oko 55 milijuna kuna. Izrazito cinično i apsurdno zvuči pojašnjenje nadležne agencije da je sve to „po zakonu“ i „u skladu s propisima“. Zdrav razum ipak u ovom slučaju teško može prihvatiti da je takva situacija normalna. Ne postoji nikakva mogućnost da se bilo kakvim dokazima može opravdati davanje popusta na usluge na kojima se bilježi gubitak u poslovanju, a kojega bi trebala pokrivati konkurencija i državni proračun.", navode iz CityEx-a.