Montaža: Index

NAKON najava ministara Lalovca i Grčića te premijera Milanovića da će se svi aktivni CHF krediti (ne znam odnosi li se to i na male obrtnike i OPG-e) konvertirati u euro kredite, pri čemu će se CHF krediti i euro krediti koji su podignuti na isti dan u istim euro odnosno kunskim iznosima u potpunosti izjednačiti, potrebno je pogledati u budućnost i vidjeti koji su mogući scenariji u konačnici.

Sve što pišem u nastavku temelji se na mojim pretpostavkama u skladu s najavama o kojima saznanja imam iz medija.

Peglanje preostale glavnice

Nakon više izjava ministara Lalovca i Grčića o načinu konverzije, zaključio sam da će svi CHF krediti biti „ispeglani“ i to tako da će se najprije preostala CHF glavnica konvertirati u euro glavnicu po tečaju eura u odnosu na CHF na dan konverzije.

Nakon toga će se izračunati dio glavnice za otpis duga odnosno za odbitak od preostale konvertirane euro glavnice, i to na sljedeći način:

- početna glavnica bit će prikazana u početnome euro iznosu

- sastavit će se otplatni plan s nekakvom kamatom (pretpostavljam oko 6%) za početni euro iznos

- anuitet po anuitet će se izračunavati razlika iznosa eura koji je trebao biti uplaćen na temelju otplatnoga plana i eura koji su stvarno i uplaćeni, a sve na temelju pretvorbe kunskih iznosa anuiteta u euro iznose, u skladu s tečajem eura koji je vrijedio na dan uplate anuiteta

- ukupni iznosi razlika anuiteta će se zbrojiti, pri čemu su na početku otplate anuiteti bili manji od onih predviđenih euro otplatnim planom, ali vrlo brzo oni prestižu veličine koje bi bile u skladu s otplatnim planom

- oduzeti i zbrojeni iznosi razlika prikazat će se u ukupnoj veličini, kao preplaćeni anuiteti
- izračunati preplaćeni anuiteti odbit će se od preostale euro glavnice kakva je ona trebala biti na temelju otplatnoga plana

- tako dobivena preostala glavnica čini preostalu glavnicu za otplatu kredita.

Razlika između konvertirane glavnice i izračunate preostale glavnice za otplatu kredita čini dug koji će banka otpisati, i na taj dug banka će od države dobiti poreznu olakšicu. Ako će se na takav način konvertirati CHF krediti, to znači da će CHF dužnicima preostale glavnice u odnosu na današnje realne kunske glavnice biti smanjenje i do čitavih 40% odnosno do 30% u odnosu na kunske početne glavnice. Preostale glavnice bi svakako morale biti manje nego kod istih takvih euro kredita, jer su CHF dužnici uplatili 10% do 15% više kunskih iznosa anuiteta od euro dužnika s istim količinama kredita u euro odnosno kunskim iznosima, na isti dan realizacije kredita.

Prema mojem osobnom hipotetskom izračunu situacija je sljedeća:

- podigao sam 2007. godine kredit u iznosu 310 000 kuna, što je bila protuvrijednost za 70 000 CHF-a odnosno 42 500 eura, s otplatnim rokom 20 godina

- dosad sam uplatio ukupno 250 000 kn anuiteta, a dužan sam još 345 000 kn preostale glavnice, a to je protuvrijednost za 49 600 CHF-a odnosno za 45 700 eura; dakle dužan sam za 11% više eura odnosno kuna nego na početku otplate, i to nakon 8 godina i 3 mjeseca redovne otplate kredita

- na temelju hipotetskog izračuna preostale glavnice, da sam imao euro kredit ona bi trebala iznositi 31 200 eura odnosno 235 000 kn, a nakon što se odbije i preplaćeni iznos anuiteta od ukupno 5 000 eura, dolazi se do preostale glavnice od 26 200 eura odnosno 198 000 kn, što je za 43% manje od sadašnje preostale glavnice; valja napomenuti da je tečaj CHF-a danas veći za 56% od tečaja CHF-a kada sam realizirao kredit

- ako od 45 700 eura realne preostale glavnice odbijemo 26 200 eura izračunate preostale euro glavnice dolazimo do iznosa od 19 500 eura, a to je iznos dijela glavnice koji će se otpisati.

Ukoliko se ne bi radilo „peglanje“ anuiteta, iznos za otpis bio bi manji za 5 000 eura. Međutim, iz izjava ministara ja sam shvatio da će se matematički uzeti u obzir baš svaka uplaćena rata u skladu s tečajem eura na dan uplate, a u tome slučaju moj izračun trebao bi biti uglavnom točan.

Činjenica jest da je primjena matematike u vremenskome slijedu otplate anuiteta jedina ispravna metoda za „peglanje“ kredita.

Moguć je i matematički precizniji izračun, gdje se posebno uzima u obzir kamata, a posebno glavnica, pa se u konačnici dobiju još manji iznosi preostalih glavnica, ali radi razumljivosti objasnio sam jednostavniju varijantu.

Nakon „peglanja“, nova preostala glavnica bi se po novome otplatnome planu otplaćivala do kraja otplate kredita, pri čemu ostaje otvoreno pitanje kako će se odrediti kamata. Kada bi u nastavku bila primijenjena fiksna kamata oko 6%, moj novi anuitet trebao bi iznositi 260 eura odnosno 1.960 kn, što je za 5% više od mojeg početnog anuiteta. Ako bi peglanje bilo obavljeno samo na glavnici, onda bi moj novi anuitet iznosio 310 eura odnosno 2.340 kn. Danas plaćam zamrznute anuitete u iznosu 2.670 kn.

Dakle, očekujem da moja preostala glavnica i anuiteti budu (sadašnja vrijednost u kunama):

a) bolja varijanta – glavnica 198.000 kn, trenutni anuiteti 1.960 kn odnosno smanjenje preostale glavnice za 43% i smanjenje zamrznutih anuiteta za 27%

b) lošija varijanta – glavnica 235.000 kn, trenutni anuiteti 2.340 kn odnosno smanjenje preostale glavnice za 33% i smanjenje zamrznutih anuiteta za 13%.

Napominjem da je varijanta pod a) potpuno točna i u skladu s matematičkim zakonitostima, dok je varijanta pod b) naštimavanje u kojemu se zanemaruje uspoređivanje ukupnoga iznosa uplate euro kredita s iznosom uplate CHF kredita.

Mišljenja sam da bi u slučaju primjene varijante pod a) te prihvaćanja takvoga modela od strane dužnika, otpala svaka mogućnost za podizanje tužbe protiv banke u vezi s tečajem i kamatom koja se primjenjuje. Na taj način bi se gotovo u potpunosti ostvario tužbeni zahtjev iz kolektivnoga sudskog spora protiv 8 banaka, kakav je bio na početku spora, prije nego što je sudac Dobronić zahtijevao da se prvobitni tužbeni zahtjev korigira.

Osobno smatram takvo rješenje apsolutno prihvatljivim i konačnim, nakon čega bi svaki dužnik ponaosob trebao odlučiti hoće li eventualno konvertirani kredit refinancirati kunskim kreditom u istoj ili u nekoj drugoj banci.

Završni ružičasti scenarij

Ako bi i banke i dužnici prihvatili zakonsko rješenje kakvo sam opisao, time bi slučaj CHF u Republici Hrvatskoj bio završen, i građani opterećeni dugovanjima iz CHF kredita mogli bi odahnuti zajedno s bankama na koje više nitko ne bi imao razloga upirati prstom ili ih sudski goniti.

Banke bi zauzvrat dobile porezne olakšice u visini otpisa duga. Ako bi to bio hipotetski maksimum od 7 milijardi kuna, to bi značilo da bi banke uplatile u državni proračun tijekom 2016. i 2017. godine 1,4 milijarde kuna manje.

Neki dušobrižnici, prije svega „neovisni“ ekonomisti analitičari, koji su se odjednom jako zabrinuli za državni proračun, među kojima ima i onih koji su o proračunu u povijesti odlučivali – a znamo kuda su nas njihove odluke dovele, jako kritiziraju mogućnost konverzije CHF kredita. Pa onda straše građane koji nemaju CHF kredite da će oni platiti ceh, da je to put države u bankrot i općenito daju katastrofične vizije za budućnost, uslijed potencijalne državne intervencije u CHF kredite. Moja je dužnost demistificirati sve te „neovisne“ ekonomiste, ali i PR taktičare iz stranaka koje su oponenti SDP-u i premijeru Milanoviću, ali su u konačnici najveći oponenti u odnosu na 53 000 obitelji opterećene CHF kreditima. Naime, situacija kako je „neovisnjaci“ i neki političari opisuju potpuno je drugačija.

Kao što znamo, Vrhovni sud je presudio da je 7 banaka nezakonito ugovorilo način promjene kamata u svim kreditima, bez obzira na valutu kredita. Prema grubim proračunima radi se o 3 milijarde preplaćenih kuna u CHF kreditima i barem 2 milijarde kuna u drugim kreditima. Ukupno su banke uprihodile najmanje 5 milijardi kuna na nezakonitim povećanjima kamata, a to je dobit na koju je država u zadnjih 5 do 7 godina naplatila ukupno 1 milijardu kuna poreza. Istina je da je taj novac već potrošen, ali budući da taj novac nikada nije trebao završiti niti u bankama (5 milijardi) niti u državnome proračunu (1 milijarda), onda je red da država bankama taj novac vrati kroz poreznu olakšicu, a u konačnici je to novac koji će biti iskorišten za otpis duga. Ostalih 400 milijuna kuna vratit će se državi kroz povećanu potrošnju građana kojima će se definitivno povećati standard.

Dapače, ja kao ekonomski laik koji ipak pomalo prati sve što se oko njega događa, tvrdim da će konverzija CHF kredita donijeti i bitno veće pozitivne učinke za gospodarstvo u sljedećem periodu od 3 do 5 godina. Puno puta sam rekao da ono što radimo mi koji se borimo za poštene CHF kredite nije ništa drugo nego antirecesijska mjera. Iako će, naizgled, u prvoj godini država možda pomalo osjetiti manjak od nekoliko stotina milijuna u proračunu, u nešto duljem periodu sve će se to višestruko vratiti. Građani će izbjeći dužničku krizu, banke će smanjiti udio bivših loših CHF kredita na minimum, potrošnja će se povećati za neki postotak – a to znači da će se možda povećati i zaposlenost za neki promil ili postotak upravo zbog konverzije CHF kredita. Oponenti rješenja uglavnom površno i pravocrtno sagledavaju problem, a ne vide ga u njegovu ukupnom društvenom, pravnom i ekonomskom značaju. Oni jednostavno ne vide dalje od nosa.

Zaključujem, ako scenarij bude ružičast i konverzija CHF kredita se uistinu ostvari – to će biti jedan kamenčić više na putu Republike Hrvatske prema boljim gospodarskim rezultatima, a time i prema boljem društvu općenito.

Moram po tko zna koji put napomenuti da svi dužnici u euro i kunskim kreditima imaju mogućnost tužiti banku i na temelju pravomoćne presude Vrhovnoga suda dobiti presudu na vraćanje preplaćenih iznosa kamata. Naime, način promjena kamata ugovoren je na nepošten način u svim kreditima prije 2009. godine, bez obzira na valutu kredita, uslijed čega je tako ugovorena odredba ništetna. To je moj argument svima onima koji se pitaju – a što sada s euro i kunskim kreditima… Neka se oni pobrinu za sebe, ako smatraju da su oštećeni, a upravo CHF dužnici izborili su se i za njihove preplaćene kamate kolektivno, s tim da ponešto svaki pojedinac mora i sam učiniti za svoj boljitak. Na kraju krajeva, neka se jave Udruzi Franak radi savjeta kako podići tužbu, jer Udruga Franak brani interese svih kreditnih dužnika – takav joj je Statut.

Završni crni scenarij

Pretpostavljam da je ono što ministri Lalovac i Grčić te premijer Milanović govore u javnosti 100% istinito. Ako se zakon donese, pojavljuje se sljedeće pitanje – hoće li banke takav zakon bespogovorno prihvatiti, ili će banke krenuti u sudsku bitku da zakon sruše. Banke imaju pravo tražiti ocjenu ustavnosti odnosno zakonitosti svakoga zakona ili drugog propisa koji ih se tiče, pa će tako možda krenuti u aktivnosti za rušenje takvoga zakona.

Neću prejudicirati odluku Ustavnoga suda, ali ovdje ću se pozabaviti samo posljedicama odluke „Usuda“ koja bi bila loša za dužnike. U tome slučaju, crni scenarij kaže da će zakon biti srušen na Ustavnome sudu. To za sobom povlači konzekvence koje meni nisu 100% jasne, ali ću ih prikazati u obliku pitanja:

1. Što će se dogoditi ako je zakon već u primjeni, jer unatoč zahtjevu za ocjenu ustavnosti, banke zakon moraju primijeniti?

2. Što ako se negativna ocjena donese nakon što već dužnici počnu otplaćivati konvertirane glavnice s promijenjenim ugovorima o kreditu?

3. Što će biti s tužbama od kojih će dužnici odustati, jer su nestali pravni temelji za tužbe?

4. Što će biti s tužbama koje će eventualno odbaciti sudovi, na temelju nestanka pravnoga temelja za tužbu?

5. Hoće li se moći tužiti ponovo po istome pravnome temelju i predmetu, ako se dogodi crni scenarij, a tužbe su već odbačene?

Ako se dogodi crni scenarij, agonija CHF dužnika postat će još veća nego što je ova danas, jer nakon svjetla na kraju tunela, i nakon izlaska iz tunela, odjednom se pojavljuje rupa bez dna u koju padamo, i padamo, i padamo…

Takav scenarij mogao bi dovesti do socijalnih nemira, do osobnih nesretnih sudbina, do novih samoubojstava – imaju li sudionici koji o svemu tome odlučuju na pameti sve te mogućnosti?
Zato, bilo bi dobro da se svi sudionici i bitni faktori u kompletnim događanjima oko CHF kredita dobro pripreme za crni scenarij, jer mora postojati plan B.

Predstavnici dužnika trebali bi dobro analizirati ovdje postavljena pitanja i konzultirati pravnu struku što se sve može dogoditi i što učiniti ako se dogodi crni scenarij.

Vlast bi trebala imati u rukavu neke aktivnosti o kojima sam već puno puta pisao, ali sada ću ponoviti. Dakle, ako se dogodi crni scenarij, vlast jednostavno mora, ako ne želi imati na savjesti neuređeno i nesretno društvo, ako ne želi socijalne nemire i nova samoubojstva nesretnih pojedinaca koja će za sobom ostaviti nesretne obitelji, učiniti sljedeće:

a) odrediti porez u iznosu 2% na kompletnu CHF aktivu banaka te taj porez usmjeriti prema CHF dužnicima

b) ograničiti ponovo kamatu na valutu koja je aprecirala više od 20%, ovaj put ograničiti kamatu na maksimalno 1% i to na baš sve kredite, bez obzira na vrstu kredita

c) globalno prekršajno goniti i kazniti banke na temelju Zakona o potrošačkom kreditiranju po svakome ugovoru o kreditu u kojemu nije ugovorena fiksna marža i promjenjivi parametar maksimalnim kaznama (200 000 kn), pa onda dio kazni preusmjeriti prema svim dužnicima, a dio ostaviti u proračunu za pomoć socijalno ugroženim pojedincima i obiteljima. Istina jest da prekršajne kazne dosuđuju Prekršajni sudovi, međutim, budući da već postoji sudska praksa u tome smjeru, budući da imamo već nekoliko desetaka nepravomoćno dosuđenih kazni bankama širom Hrvatske – taj smjer je već provjeren i osiguran. Pod pretpostavkom da svih 53 000 CHF dužnika imaju nezakonito ugovorene kamate, a velika većina stvarno i ima, to je potencijal od najmanje 4 milijarde kuna prekršajnih kazni za banke i 500 milijuna kn kazni za odgovorne osobe u bankama. To je novac koji leži na cesti, i samo je potrebno sagnuti se i uzeti ga od nepoštenih poslovnih subjekata.

Opisane mjere preživjele bi potencijalnu ocjenu ustavnosti, a istodobno bi u potpunosti amortizirale neuspješnu konverziju CHF kredita.

Zaključak

Nadam se da će u bankarskome sektoru prevladati razum i shvaćanje da jednostavno CHF krediti nikada nisu smjeli biti dio bankarske ponude. Takav stav doveo bi do ružičastog scenarija koji svi željno i s nestrpljenjem očekujemo.

Bankari – došlo je vrijeme da pokažete da ste i ljudi, a ne samo nemilosrdni strojevi za izradu novca, jer kapitala ste se u zadnjih 10 godina itekako napecali.

Domaće banke su imale dobit nekoliko desetaka milijardi kuna zadnjih 10 godina.

Vodeći menadžeri banaka dobili su bonuse u stotinama milijuna kuna.

Banke matice uprihodile su 10 milijardi kuna na razlikama tečaja na temelju forward ugovora s domaćim bankama – tih 10 milijardi kuna plaćamo kroz otplatu kredita mi, dužnici u CHF kreditima. Tih 10 milijardi umjesto u domaćoj potrošnji, završilo je u džepovima stranih vlasnika naših banaka.

Za to vrijeme država i građani tonu ili stagniraju.

Jesmo li stvarno mi odgovorni za dužničku krizu, ili najveću krivicu i odgovornost ipak snose oni koji su s nama ugovorili visoko rizične i toksične CHF kredite, bez upozorenja o nuspojavama?

Ključ rješenja problema leži u odluci bankarskoga sektora da jednom i zauvijek zatvori CHF agoniju. Vrijeme je da krenemo svi skupa u bolje međusobne odnose i da izgradimo novo povjerenje.

Zadnjih 4-5 godina mogu usporediti s ratnim godinama u Republici Hrvatskoj, i krajnje je vrijeme da „neprijatelji“ zakopaju ratne sjekire.

Bankari i vlasnici banaka – sve ovisi o vama. Konverzija CHF kredita smanjit će vašu dobit, ali vam neće bitno nauditi. I dalje ćete svi biti bogati, a mi ćemo biti manje opterećeni dugovima. Vaši vjerovnici također neće biti ni u kakvoj krizi ili gubitku zbog konverzije CHF kredita.

Prihvatite predstojeće zakonske promjene za konverziju CHF kredita, i konačno zatvorite tu nemilu i tešku stranicu povijesti zauvijek.

Dopustite da svi počnemo normalno živjeti svoje živote.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala