Ilustracija: kapitalac.wordpress.com

SVAKA druga tvrtka na novoj “listi srama” Porezne uprave ima tek jednog zaposlenog. Ako pogled na te tvrtke proširimo i na one sa dva zaposlena tada njihov broj, zajedno s prvima, predstavlja čak dvije trećine ukupnog broja tvrtki s liste srama.

Priča o pohlepnim kapitalistima koji eksploatiraju svoje radnike i pritom čine štetu državnom proračunu jednostavno je nerealna.

Očito se u većini slučajeva radi o samozaposlenim kapitalistima te eventualno njihovim bračnim partnerima, dakle tvrtkama u obiteljskom vlasništvu koje zapošljavaju tu istu obitelj. Nevjerojatno ali istinito gospodo – postoje ljudi koji ne čekaju da ih netko zaposli već se na isto odlučuju sami. Teza kako oni eksploatiraju sami sebe postaje ravna apsurdu. Ali ne brinimo se oko toga, kolektivistički dušebrižnici već će smisliti neko logično objašnjenje za to.

Kada je riječ o eksploataciji koga ili čega ista stvar vrijedi i u kontekstu počinjenje štete prema državnom proračunu koji od tih osoba potražuje poreze i doprinose. No lista srama ne pruža podatke temeljem kojih bi se moglo diskreditirati i tu tezu. Te podatke treba potražiti u financijskim izvješćima. Nasumičnim odabirom tvrtki i uvidom u njihova financijska izvješća došao sam do zaključka kako je riječ o tvrtkama koje gotovo da nemaju prihoda ili im prihodi sustavno padaju do razine kada tvrtka postaje u potpunosti nelikvidna. Porezna uprava, koja je u posjedu financijskih izvješća svih tih tvrtki, mogla je već odavno zaključiti da se njima dešava nešto loše. Ako iz godine u godinu promet pada 10%, zajedno sa brojem zaposlenih i da bi na kraju ostao samo zaposleni vlasnik, onda sasvim jasno ne možete inzistirati na represivnim poreznim politikama i odgađanju sustavnih reformi koje bi tim ljudima olakšale poslovanje (i život).

Stvar je u tome da država do objave ove liste i nije imala pojma o čemu se ovdje radi, ...

... a pitanje je koliko će još vremena biti potrebno da shvate na kojoj razini je problem te kako je u svojim potraživanjima pretjerala.

Lista srama zapravo ukazuje na posljedice državne represije (visoki porezi i nameti, birokratiziranost, pravna nesigurnost, nepoštivanje imovinskih prava…), a ne na pohlepu kapitalista kako, čini mi se, većina insinuira. Neki mediji već su se bacili u špekulacije koliki novac je država izgubila zbog toga, uvjereni kako je uzrok problema kapitalistička pohlepa, no sasvim jasno je da većina tih tvrtki uopće nije imala novac temeljem kojega bi mogla isplatiti plaće, poreze i doprinose! Ovdje dakle jedino vidimo na koji način država zadužuje građane! Na konto paušalnih nameta ne mareći postoji li uopće realna osnova za njihovu naplatu!

I što čini država na koncu konca?

Brusi noževe, huška medije, zavaljava narod. Inspekcije su danas krenule u pohod na najveće dužnike, a u tom potezu ponovno vidim nešto drugo. Znate onu: “ne laje kusa zbog sela nego zbog sebe”? Inspekcije bi trebale ustanoviti što se u tim tvrtkama može naplatiti i s čime namiriti dugovanja prema državi. Radnici, koji u znatnom broju slučajeva i sami potražuju svoje plaće, mogu se samo nadati da će nešto ostati i za njih nakon što ova obrsti što obrstiti vrijedi. Kada govorim o nepoštivanju imovinskih prava tada vrijedi spomenuti najavu ministra Mrsića da će ići na privatnu imovinu onih koji nisu isplatili plaće i doprinose radnicima. Prebacivanje odgovornosti s pravne na fizičku osobu i njenu imovinu eklatantan je primjer pravne nesigurnosti u ovoj državi. I povrh toga radi se o apsurdu nad apsurdom.

kapitalac.wordpress.com