Foto: 123rf

MINISTARSTVO poljoprivrede posljednjih tjedana gotovo svakodnevno objavljuje inspekcijske nalaze iz raznih trgovačkih lanaca i proizvođačkih pogona. Bilo je pronalazaka mesa zaraženog salmonelom, ili pred istekom roka trajanja, a sve to ponovno je skrenulo pažnju na probleme u poljoprivredi, zbog kojih je Hrvatska ovisna o uvozu hrane.

Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić pozvao je građane da kupuju hrvatske proizvode, te najavio neke mjere koje bi, po njegovom mišljenju trebale pomoći poljoprivrednim proizvođačima, kao što je uvođenje tzv. kratkog lanca dobave, nakon čega bi u svim državnim institucijama, bolnicama, školama, stizali proizvodi "od polja do stola" u roku od 48 sati. To bi domaće proizvođače stavilo u povoljniju poziciju u odnosu na uvoznike.

Uvoz sumnjivih proizvoda

No hrvatska poljoprivreda ima znatno dublje probleme, koje neće riješiti ovakve kratkoročne mjere, koje s druge strane mogu dovesti do znatnog povećanja cijena i ugroziti potrošače niže kupovne moći. Jer ne mogu si svi priuštiti vrhunske proizvode OPG-ova, bili oni domaći ili strani. Često se u javnosti može čuti teza da "Hrvatska može hraniti pola Europe", ali to jednostavno ne stoji. Zašto su uvozni proizvodi često jeftiniji od domaćih i u kakvom je stanju hrvatska poljoprivreda, za Index pojašnjava dr.sc. Darko Znaor, neovisni agrarni analitičar.

Dr. Znaor kaže da se do sada u Hrvatsku uvozilo svašta, a i da inspekcije nisu odradile svoj dio posla.

"Javna je tajna, a o čemu sam i osobno u više navrata govorio u medijima, da mnogi trgovci u Hrvatskoj uvoze meso sumnjive kakvoće: meso kojem vrlo skoro ističe, ili je već istekao rok trajnosti. K tome, Hrvatska je sve do nedavno imala znatno liberalnije propise, pa je meso koje nije bilo valjano u zemljama EU-a, bilo valjano u Hrvatskoj. Također, nadzor nad provedbom ovih propisa u Hrvatskoj je bio “tanak”, a uvelike je i do danas ostao takvim", kaže Znaor.

Imamo idealne uvjete za ekološko stočarstvo, no nitko se ne želi time baviti

No upozorava i da je hrvatska stočarska proizvodnja preskupa u odnosu na neke zemlje Europske unije.

"Hrvatska stočarska proizvodnja je preskupa u odnosu na proizvodnju nekih drugih EU zemalja. Većinu naše stoke uzgajamo u preskupim zatvorenim prostorima, hranimo skupim kupovnim krmivima i liječimo skupim lijekovima. S druge pak strane, cijela krška Hrvatska, praktički sve južno od Karlovca je, s izuzetkom ovaca, ostala bez stoke. Tu imamo idealne uvjete za ekstenzivno, ekološkije i profitabilnije stočarstvo. Ali na tim područjima nemamo više ljudi koji bi znali i htjeli raditi.

No, ni situacija u drugim EU zemljama nije sjajna. Uzmimo za primjer Dansku, svinjogojsku velesilu. Danska svinjetina je cijenom znatno povoljnija od naše domaće. Međutim, ljudi kod nas ne znaju da danski poljoprivrednici također posluju s gubitkom. Oni su zbog servisiranja dugova bankama naprosto primorani svoju svinjetinu trgovcima prodavati ispod proizvodne cijene. Dug Danske države s 5,5 milijuna ljudi je oko 65 milijarda EUR-a. A dug svih danskih poljoprivrednika, njih svega 40.000, je nevjerojatnih 50 milijarda EUR-a. To je u prosjeku oko 1,2 milijuna EUR-a po poljoprivrednom gospodarstvu! Uz odricanje od bilo kakve plaće za sebe, trebat će im sljedećih 30-tak godina rada da otplate te dugove", pojašnjava Znaor.

Hrvatska je izgubila plodno tlo - trošimo previše pesticida i umjetnih gnojiva

Hrvatska poljoprivreda je nekonkurentna i zbog loše zemlje. Dr. Znaor kaže da trošimo previše pesticida i umjetnih gnojiva, te da je tlo postalo neplodno, a da više od polovice poljoprivrednih potpora "pojede" suša.

"Treba nam REZ. I to vrlo oštar! REZ je kratica za Resurse, Ekologizaciju i Znanje. Treba nam pravednija preraspodjela resursa (zemljište, potpore, i dr.), ekologizacija proizvodnje te više znanja. Ključno je vratiti plodnost tlima, jer je plodno tlo preduvjet za jeftiniju i ekološkiju proizvodnju. Mi smo prekomjernim korištenjem mineralnih gnojiva, nekorištenjem stajskog gnoja i lošim plodoredom s previse okopavina – sagorjeli naše nacionalno blago – humus! Naša tla su kisela, žedna i jalova! Mi gnojimo jalovinu, a navodnjavamo u sito. Ne čudi onda da, smo u razdoblju 2005-2014, s izuzetkom suncokreta i pšenice, uz obilno korištenje mineralnih gnojiva i pesticida (među najvećim smo EU potrošačima po hektaru), prosječno godišnje proizvodili manje kukuruza, krumpira, šećerne repe, mlijeka, govedine, svinjetine i jaja. Svake tri-četiri godine imamo izrazitu sušu i štete u poljoprivredi od skoro 200 milijuna EUR-a na godinu. Slikovito rečeno, više od polovice poljoprivrednih potpora, pojede nam suša. Da imamo više humusa, koji poput spužve pohranjuje vodu – situacija bi bila posve drugačija", upozorava dr. Znaor.