Foto: freeimages.com

USPORAVANJE u Hong Kongu, Macau i Kini samo je hvatanje daha prije novog skoka i trenutnu krizu koriste da redefiniraju svoje ekonomske planove. Naučili su 90-tih godina prošlog stoljeća da ne vjeruju zapadnim bankama koje daju zajmove, a u prvom desetljeću novog tisućljeća da oni moraju investirati u infrastrukturu i ponudu kredita kako bi njihova izvozna tržišta ostvarila rast. Komentar je to Steena Jakobsena, glavnog ekonomskog analitičara Saxo Banke na trenutne okolnosti marginalizacije Hong Konga i Macaa od kineskih vlasti te stvaranja financijskih osnova za Kinu kao novu globalnu supersilu.

Povezivanje burzi i otvaranje kapitalu

Započetu financijsku reformu povezivanjem burzi u Hong Kongu i Šangaju, Kina će ove godine nastaviti online povezivanjem burze u Hong Kongu s onom u Shenzenu što nije uopće beznačajan potez jer je kapitalizacija u Shenzenu samo nešto niža od one u Hong Kongu. Tako su još prošle godine strani ulagači dobili pristup dionicama kojima se trguje unutar Kine, a Kinezi pak da trguju onima na burzi u Hong Kongu. Na burzi u Shenzenu indeks A dionica ima godišnji porast za 35 posto, a dionice kojima ulagači trguju većinom su male i srednje kineske tvrtke, odnosno segment koji će upravo najviše rasti u sljedećem desetljeću u globalnom kontekstu, smatraju u Saxo Banci.

Program povezivanja burzi je ublažavanje financijske moći u Hong Kongu, ali i potvrda namjera kineskog predsjednika Xi Jinpinga da nastavi s inicijativom reformi i otvaranja. Kineski parlament upravo je Xiov program reformi nazvan 'novi Put svile' odredio kao prioritet, a inicijativu su već započeli osnivanjem 'Silk Road' fonda s 40 milijardi dolara radi podrške infrastrukturnim investicijama u zemljama uključenim u plan.

"'The new Silk Road' plan možda nije kineska verzija Marshallovog plana, ali rezultat bi trebao biti jednak gigantskom poticaju koji je SAD dao Europi nakon Drugog svjetskog rata. SAD je tada kreditima i infrastrukturnim investicijama nadgledala brzi oporavak u Europi i tako Washingtonu dala financijske i geopolitičke prednosti te baznu poziciju za moć koju SAD trenutno ima u svijetu. Tako i Xiova vizija stvaranja novog puta svile u Euroaziji, kao poveznica nerazvijene i političke nestabilne zapadne Kine s Venecijom u Italiji i sve do Rta Horn u Africi, želi kreditima i investicijama čvršće povezati Kinu s Euroazijom" pojašnjava Jakobsen.

Kina ima više od četiri trilijuna stranih rezervi na kojima trenutno gotovo ništa ne zarađuje radi ekonomskog okruženja sa slabim rastom, društvene napetosti i odljev kapitala. Kineska izvozna tržišta se smanjuju, a 'novi Put svile' Kini će donijeti ne samo trgovinu već i utjecaj na tržištima u razvoju diljem Azije i u Europi. Istovremeno, ponudit će alternativu Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci kojima dominiraju SAD i Europa.

Kineski planovi podcijenjeni u zapadnim medijima

"Dolazi doba Kine i Azije. Posljednjih desetljeća njihov se utjecaj sveo na pokretače rasta i investicija, a sada žele imati i politički glas te popuniti prazninu koja je nastala financijskom krizom. Fokus kineskog plana je internacionalizacija juana i više geopolitičke moći. Globalni odgovor drugih velesila bio je u skladu s očekivanjima, SAD to vidi kao kineski geopolitičku eskalaciju i direktan odgovor na njihov povećani fokus u Aziji", kaže Jakobsen i naglašava da je plan podcijenjen u zapadnim medijima, dok je više od 60 država već pristupilo azijskog banci za infrastrukturne investicije i novom razvojnom planu 'BRIC' država. I opet u skladu s očekivanjima SAD, Japan i Indija za sada se u tome drže po strani.

Kina će nastaviti s rastom, nakon trenutnog usporavanja, a to će poslužiti kao platforma za daljnje antikorupcijske poteze i usuglašavanje političkih interesa u Kini, prije no što predsjednik Xi preuzme punu kontrolu nad državom u svoje posljednje četiri godine mandata, od 2017. do 2021. godine. Potencijal za kupovinu i ulaganje na kineskom tržištu može postati stvarnost, pogotovo jer su azijske dionice još uvijek izvan ruku globalnih igrača, smatra Jakobsen.

"Svijet sada ima dvije jednake supersile, SAD i Kinu. To je 'win-win' situacija za Kinu, ali 'win-lose' za SAD jer će dobiti pristup globalnom rastu, ali izgubiti prevlast. Svaki put kada se u povijesti događalo preuzimanje moći ili situacija s dvije jednake supersile, to je značilo opću nestabilnost, pa i na tržištu kapitala. Ni sada neće biti drugačije. To je cijena koja se mora platiti ako se izbjegavaju prilike za reforme i promjene, pa postaješ rob povijesti umjesto da je definiraš", zaključuje glavni analitičar danske investicijske banke, Steen Jakobsen.