Dnevnik gradske cure: Du du duuuu, ima nam pomoći!

Dnevnik gradske cure: Du du duuuu, ima nam pomoći!

Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index

LJETO polako završava. Zagreb je pun preplanulih ljudi i nekih čudnih žena čija koža podsjeća na reš pečenu janjetinu, al dobro, muškarci vole janjetinu pa im je ovo možda taktika zavođenja. A možda i naplaćuju 100 kuna po kili.

Sad kad su se svi vratili s mora, vrijeme je da si svi riješe ljubavnu situaciju. Neki su prekinuli veze prije ljeta, neki moraju riješit stare komplikacije, u svakom slučaju, u klubovima trenutno traju "dani otvorenih vrata." Žene traže toplo tijelo koje će ih grijat oko Božića, muškarci misle da se samo idu kežual zabavljat a onda će kasnije shvatit da su se slučajno zaručili… I tak. Audicije za Valentinovo kreću (ovo je najneromantičniji opis ljubavi ikad). Pod uvjetom da netko nekome uleti.

Anonimna

A uleti su zajebana stvar. Čovjek to ni ne očekuje, jer kad gledaš prosječan film, misliš da je sve jednostavno. On nju pita "iz dis sit tejken", ona njemu kaže "nou Metju Mekonahi, tel mi stjupid storiz i ajmo se ženit" - i to je to. A u stvarnosti, sasvim druga priča. Ovo sam pronašla na onoj jednoj stranici na koju ljudi dođu tražit druge ljude koje su vidjeli vani, ali im nisu imali muda uletit. Cura koja je napisala post želi ostat anonimna:

"Ovako ide priča - Stvarno nisam tip cure koja bi prva prišla dečku ali jel moguće da te 2 sata gleda prekrasan crni, visoki tip i da mu ti par puta uzvratiš a da on ipak ništa ne poduzme?? Ajde dobro mislim si ja možda umišljam, pokupim se i odem u drugi klub i evo ti njega i tamo, ruku na srce ne bi ga vjerojatno ni skužila jer je bila gužvetina da dotični nije ponovno 2 puta prošao pokraj mene i opet onaj prekrasan pogled i NIŠTA! Jedna poruka za sve buduće neodvažne tipove, i za ovog dotičnog mladog gospodina - ako ovo čitaš (a mogao bi) MOZES TI BITI I DALJE PREKRASAN I GLUMIT MUSKARČINU ALI BRATE MILI DALEKO SI TI OD PRAVOG MUŠKARCA!"

Tko je prvi?


Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Pa šta mu nisi sama uletila, glupačo anonimna?!" - moja prva reakcija. Gleda on tebe, gledaš i ti njega, bilo bi sasvim logično da, ako on već neće uletit tebi, ti njemu priđeš i kažeš mu: "Ej Jar Jar Binks, meesa thinksa youssa is hotta" - osim što ako govoriš Jar Jar Binks jezik vjerojatno nisi vani u subotu navečer nego si doma i jedeš tortilja čips iz kapuljače na hoodieu. Ali to na stranu, naljutila sam se. Otkud njoj pravo da proziva lika za nešto za što je i sama kriva? It takes two to tango. To je kao ono kad ti netko prigovara jer "se niš ne javljaš" - a zašto da se ja javim prva? Jesmo bacali kocku koja je odlučila da je nečiji potez prvi? Ako neće on uletit, može i ova anonimna dić dupe i krenut u akciju. I još se nije ni potpisala u poruci jer je "hrabra". Mogla je uletit, i bit prava žena. Tu sam teoriju vrtila u glavi, a onda sam skužila da sam toliko full of shit da je jedini logični sljedeći korak da odem kakati kod Karla. Jer koliko god bih za sebe voljela reći da sam cura koja će uletit prva - nisam. Osim kad sam vesela na InMusicu pa dođem tipu i pitam ga: "Čiji si ti tata? Jer ako nisi ničiji, moj nerođeni sin je slobodan" - true story. I osim kad naletim na Mladena Badovinca na doručku, ali to se ne računa kao ulet, to je više bio Touretteov sindrom pomiješan sa činjenicom da još nisam bila popila kavu. Ali generalno, volim da tip uleti meni. Nije stvar u mudima, stvar je u tome da sam staromodna i imam neku viziju kako bi to trebalo izgledati, a ta vizija ne uključuje to da ja tipa pitam oće li nešto popit. Radila sam to, i nije mi sjelo. Hoću obrnuto, jebi ga. Želim da me počasti pićem, da me pita hoću li otić s njim na pivu i/ili čizburger, i želim da se izjasni. Ukratko, želim konkretne informacije, a ne dvosmislene signale i rečenice kakve Josipović daje u izjavama za medije. "Ti se meni možda sviđaš, a svijet treba ljude koji se jedni drugima sviđaju, ali i one koji se jedni drugima ne sviđaju, jer nas naše sličnosti čine sličnima a razlike različitima. Neka nadležne institucije definiraju definicije." Pa Ivo daj reci neš konkretno!

U tom grmu leži problematični zec

A tipovi to rade sve rjeđe. Nema uleta, nema konkretnog. E sad, možda ja imam brkove i izbjegavaju me ko testosteron fešn pusija, ali mislim da je ipak nešto drugo u pitanju. Problem je u tome što su žene kuje. Ti, ja, Đastin Biber… Bezobrazne smo. Koliko god želimo da nam netko uleti, i koliko god znamo da je za to potrebna hrabrost, jednom kad se to dogodi postajemo nevjerojatno bahate i bezobrazne. Ne sve, na primjer, ti sigurno ne, ali većina žena. Jest da smo se našminkale i sredile upravo sa ciljem da netko uleti, ali kad se to dogodi, većina nas će se pravit da smo se "samo došle zabavljat sa curama" i nekulturno odjebat lika  jer se USUDIO pitat šta pijemo. Konj. A realno,  da stvarno želimo ostat neprimijećene, došle bi u trenirci, ili bi ostale doma i gledale reprizu Showtimea na Nova TV-u. Ne možeš se namazat medom i čudit se što pčele zuje oko tebe (danas sam duboka ko hrvatska kriza). Al ne, mi na to ne gledamo tako - mi ćemo reć da se uređujemo "zbog sebe." Što je najveći bulšit ikad. Nitko ne stoji u neudobnim štiklama cijelu noć zbog sebe. Zbog sebe poneseš balerinke u koje se preobuješ kad ideš doma. I to je to, lika koji je skupljao muda da priđe ćemo odjebat, čisto onako, iz hobija, i nastavit senzualno plesat "za sebe." A on će nakon ovakvog faila sljedeći put dobro promislit prije nego što priđe nekome.

Rješenje

Ova ljutnja Anonimne je otprilike kao da se Pavlov ljuti na psa jer slini kad čuje zvuk zvonca. Ako smo muškarce naučile da će najebat ako priđu, kako možemo očekivati da će prići? Žele oni uletit, ali nisu sigurni jel smiju. A toliko su se puta opekli da više ne vjeruju u naše skrivene signale, pa radije promatraju sa strane. Mogu ja njega gledat u oči i smiješit se, mogu vrtit kosu prstom i igrat se čašom, ali on neće bit siguran jel se smiješim njemu, ili sam jednostavno uzela previše Xanaxa zbog kojeg mahnito diram kosu i čašu. I Johhny is The Shininga se smiješi i gleda u tebe, a ne pokušava te zbarit (osim ak se pališ na sjekire).

I zato nam treba znak. Neka mala gesta koja govori: "ULETI, JEBO TE!" Neki pokret koji je dovoljno prirodan da ne izgledaš kao da imaš epilepsiju kada ga izvodiš, a opet dovoljno specifičan da lik skuži da nije bilo slučajno. Moj prijedlog, drage žene, je da sljedeći put kad želite da vam tip uleti, jednostavno počnete navlačit uho. Ne onak kao kad vas je baka vukla za uho za kaznu, nego lagano, povlačite ušnu resicu, dok lik ne skuži da može doć. Recite frendicama, recite frendovima, ako ovo upali i proširi se, pokret ćemo nazvat "Andrassying" (ko Afflecking, samo korisno) i bit će učinkovitiji od bilo kakve pronatalitetne politike.
Imam osjećaj da mi fali neki eksplozivni završetak, i ne mogu se sjetit ničeg, pa evo formula eksploziva C4. C3H6N6O6. Bum!

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara