Čitajte s nama hit Jamie McGuire: "Divna Propast" (prvi dio)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ilustracija: Fokus, Pinterest
Za obožavatelje
čija je ljubav prema priči
od želje
stvorila knjigu u vašim rukama
Prvo poglavlje: Crvena zastava
Sve oko mene vrištalo je da mi u ovoj prostoriji nije mjesto. Stube su se urušavale, neotesana se publika grubo naguravala, a u zraku se osjetio miris znoja, krvi i plijesni. Dernjava je postajala sve glasnija. Izvikivali su brojeve i imena, dizali ruke u zrak, jedni su mahali novcem, drugi kao da su gestikuliranjem htjeli nadglasati buku. Provlačila sam se kroz gužvu i čvrsto se stisnula uz svoju najbolju prijateljicu.
“Drži novac u novčaniku, Abby!” doviknula mi je America. Njezin širok osmijeh sjao je čak i po prigušenim svjetlom.
“Ostani mi blizu! Postat će još gore kada počne!” povikao je Shepley nadglasavajući buku. America je prvo uhvatila njega za ruku, zatim i mene i zajedno smo krenuli kroz to more ljudi. Zadimljeni zrak presjeklo je snažno pištanje iz megafona. Taj me zvuk trznuo i instiktivno sam poskočila, tražeći odakle dolazi. Spazila sam čovjeka kako stoji na drvenom stolcu. U jednoj je ruci držao snop novčanica, a u drugoj megafon. Privukao je megafon usnama.
“Dobro došli na masakr! Ako tražite Ekonomiju 101… e pa, prijatelji moji, na jebeno ste pogrešnom mjestu! Ali ako tražite Krug, e, ovo je Meka! Moje je ime Adam. Ja postavljam pravila i ja prekidam borbu. Kad su protivnici na podu, klađenje prestaje. Borci se ne smiju dodirivati, ne smije im se pružati nikakva pomoć, oklade se ne mogu mijenjati i ne smije se nasrnuti u ring. Ako ne poštujete pravila, prebit ćemo vas i izbaciti van naglavačke, i to bez novca! Dame, to se odnosi i na vas! Zato, dečki, ne pokušavajte koristiti svoje kučke da biste prevarili sustav!”
Shepley je zatresao glavom: “Isuse, Adame!” zaurlao je kroz buku prema šefu parade. Očito se nije osobito slagao s izborom riječi svojeg prijatelja.
Srce mi je lupalo. U ružičastom džemperu od kašmira i s bisernim naušnicama osjećala sam se kao učiteljica na plažama Normandije. Obećala sam Americi da sam u stanju podnijeti ma što god se ovdje događalo, ali sad, na licu mjesta, osjećala sam potrebu stisnuti tu njezinu, poput čačkalice, tanku ruku. I to objema rukama. Ona me ne bi dovela ni u kakvu opasnost, ali budući da smo upravo u podrumu s pedesetak ili više pijanih studenata koji su došli radi makljaže i love, nisam baš bila sigurna kako imamo previše šansi otići odavde neozlijeđene.
Nakon što je America upoznala Shepleyja na orijentaciji za brucoše, često ga je pratila na te tajne tučnjave koje su se organizirale po različitim podrumima Sveučilišta Eastern. Te su se borbe izvodile svaki put na drugom mjestu, a lokacija se držala u strogoj tajnosti sve do sat vremena prije početka borbe. Osobno, bila sam naviknuta kretati se u ipak nešto pitomijim krugovima pa me šokirala već i sama spoznaja da ovakav podzemni svijet uopće postoji.
A Shepley je za njega znao i prije nego što se upisao na koledž. Naime, Shepleyjev cimer i rođak Travis još je sedam mjeseci prije toga već odradio svoju prvu borbu. Iako je brucoš, bio je na glasu
kao najopasniji natjecatelj kojeg je Adam vidio otkada je stvorio Krug. Kada je došao na drugu godinu, Travis je bio nepobjediv. Zahvaljujući pobjedama, Travis i Shepley zajedno su s lakoćom plaćali stanarinu i račune.
Adam je ponovno približio megafon ustima, a njegovi urlici i pokreti postali su grozničavi. “Večeras imamo novog izazivača! Nova zvijezda Easterna, sveučilišni hrvač Marek Young!”
Slijedili su povici. Kad je Marek ušao u prostoriju, gomila se razdvojila poput Crvenog mora. Prostor oko kruga ispraznio se, a rulja je vikala, zviždala i rugala se izazivaču. On je skakutao gore-dolje, vrtio glavom ukrug, lice mu je bilo strogo i fokusirano. Gomila se stišala, a kad je odjednom zatreštala glazba iz velikih zvučnika na drugom kraju prostorije, morala sam uši prekriti rukama.
“Našeg idućeg borca ne treba posebno predstavljati. No, kako se od njega userem od straha, ipak ću to učiniti! Dečki, zatresite čizmama, djevojke, skidajte gaće! Evo ga! Travis ‘Ludi Pas’ Maddox!”
Kad se Travis pojavio na vratima, galama je eksplodirala. Ušao je u prostoriju gol do pojasa, opušten i neopterećen. Došetao je do središta kruga kao da je došao na još jedan dan na poslu. Kad je stisnuo šake ispred Mareka, ispod istetovirane kože tek su se mogli nazrijeti tanki mišići. Travis se nagnuo i šapnuo nešto Mareku na uho, a borac se trudio zadržati opasan izgled. Marek i Travis stajali su licem u lice i gledali su jedan drugoga ravno u oči. Marekov izraz lica bio je ubojit; Travis je djelovao kao da se zabavlja. Udaljili su se jedan od drugoga nekoliko koraka, a onda se
oglasilo zvono. Marek je zauzeo obrambeni stav, a Travis je odmah krenuo u napad. Kad ih više nisam mogla vidjeti, podigla sam se na vrhove prstiju, navirujući se s jedne strane na drugu kako bih imala bolji pogled. Probijala sam se prema prvim redovima, klizila kroz gomilu koja je vrištala. Osjetila sam kako me udaraju laktovima pod rebra ili grubo dočekuju ramenima; kretala sam se naprijed-natrag kao kuglica u fliperu. Konačno sam mogla vidjeti glave boraca i nastavila sam se gurati naprijed. Kad sam se napokon progurala skroz do njih, Marek je uhvatio Travisa svojim debelim rukama i pokušao ga srušiti na tlo. No, kad se Marek nagnuo prema dolje, Travis ga je razvalio koljenom u lice. Prije nego što se Marek uspio snaći, Travis je jurnuo prema njemu. Bez stajanja, udarao ga je šakama u raskrvavljeno lice. Netko me čvrsto stegnuo za ruku i okrenuo.
“Abby! Što radiš tu, za boga miloga?” zaurlao je Shepley.
“Otamo ništa ne vidim…!” viknula sam mu.
Okrenula sam se baš na vrijeme da vidim kako Marek uzvraća udarac Travisu. Travis se okrenuo i za trenutak se činilo kao da će se samo sagnuti kako bi izbjegao drugi udarac, ali on je zapravo napravio puni krug oko svojeg protivnika i zabio mu lakat posred nosa. Po licu me poprskala Marekova krv. I po džemperu. Marek je uz snažan udar pao na betonski pod, a prostorija je posve utihnula. Zatim je Adam bacio grimizan komad tkanine na Marekovo mlitavo tijelo i rulja je poludjela. Ponovno su se dodavali novcem. Po izrazima lica razlikovali su se oni koji su odavali izraz samozadovoljstva i oni koje je ovakav ishod očito razočarao. Gurali su me i oni koji su dolazili i oni koji su odlazili. Odnekud iz mase do mene je dopirao Americin glas koji me zvao, ali bila sam potpuno hipnotizirana crvenim tragom koji mi se slijevao od prsa prema struku. Ispred mene je stao par teških crnih čizama i prikovao moj pogled uz pod. Polako sam podizala glavu. Pred očima su mi se prvo pojavile traperice zamrljane krvlju pa fino isklesani trbušnjaci pa gola tetovirana prsa natopljena znojem i konačno, par toplih smeđih očiju. Netko me gurnuo sleđa i Travis me uhvatio za ruku prije nego što sam pala naprijed.
“Hej! Maknite se od nje!” povikao je i odgurnuo svakog tko mi se približio. Njegov strog izraz lica pretvorio se u osmijeh kada je uočio moju vestu. Zatim mi je istrljao lice ručnikom. “Žao mi je zbog toga, Golubice.”
Prišao mu je Adam i pomilovao ga po glavi. “Hajde, Ludi Psu! Čeka te neka lova!”
Travis nije skidao pogled s mene. “Baš mi je žao zbog džempera. Dobro ti stoji.”
U sljedećem trenutku opkolili su ga obožavatelji i nestao je istim putem kojim je i došao.
“Što ti je bilo na pameti, glupačo!” vikala je America i stisnula me za ruku.
“Pa… došla sam ovdje vidjeti borbu, zar ne?” odgovorila sam joj sa smiješkom.
“Ti zapravo nisi ni trebala biti tu, Abby”, prigovorio je i Shepley.
“Nije trebala ni America”, odgovorila sam i njemu.
“Da, samo što ona ne pokušava uskočiti u krug.” Namrštio se. “Idemo.”
America mi se nasmiješila i obrisala mi lice. “Ti si takav davež, Abby. Bože, kako te volim!”
Prebacila mi je ruku preko ramena. Popele smo se stubama i izišle u noć. America me otpratila do moje sobe u studentskom domu i preokrenula očima čim je ugledala moju cimericu Karu. Odmah
sam skinula krvavi džemper i bacila ga u košaru za rublje.
“Odurno. Gdje ste to bile?” frknula je nosom Kara iz kreveta.
Pogledala sam Americu, koja je slegnula ramenima. “Nigdje. Krvarenje iz nosa. Nisi još vidjela Abbyino čuveno krvarenje iz nosa?”
Kara je podignula naočale i odmahnula glavom.
“Oh, sigurno hoćeš.” America mi je namignula pa za sobom zatvorila vrata. Nije prošla ni minuta, a oglasio se moj mobitel. Kao i obično, America mi je poslala SMS nekoliko sekundi nakon što smo se rastale.
bit ću sa shepom, vidimo se sutra, kraljice ringa
Pogledala sam Karu, koja me gledala u čudu, kao da bi mi nos mogao prokrvariti u svakom trenutku.
“Šalila se”, rekla sam.
Kara je ravnodušno kimnula pa pogledala prema hrpi knjiga koje su bile razbacane po njezinu krevetu.
“Mislim da ću se ići istuširati”, rekla sam pa dohvatila ručnik i svoju toaletnu torbicu.
“Obavijestit ću medije”, mrtvo hladno promumljala je Kara, i ne podižući glavu.
Sljedeći dan Shepley i America pridružili su mi se za ručkom. Namjeravala sam sjediti sama, no kako su u kantinu dolazili studenti, tako su se mjesta oko mene popunila članovima Shepleyjeva bratstva i dečkima iz nogometne momčadi. Neki od njih bili su sinoć na borbi, ali nitko nije spomenuo moje ubacivanje u ring.
“Shep!” Netko ga je pozvao.
Shepley mu je odgovorio kimanjem glave. America i ja okrenule smo se i ugledale Travisa kako sjeda na sam kraj stola. Pratile su ga dvije senzualne plavuše odjevene u majice sestrinstva Sigma Kappa Ts. Jedna od njih sjela mu je u krilo; druga se stisla pokraj njega, mazeći ga po košulji.
“Mislim da mi se bljuje”, promrmljala je America.
Plavuša koja je sjedila Travisu u krilu okrenula se prema njoj. “Čula sam te, jadnice.”
America je u hipu zgrabila žemlju i bacila je prema dnu stola, zamalo pogodivši djevojčino lice. Prije nego što je plavuša stigla išta reći, Travis je izmaknuo koljeno i ona se iz njegova krila stropoštala na pod.
“Jao!” zacviljela je, upitno gledajući Travisa.
“America je moja prijateljica. Morat ćeš pronaći neko drugo krilo, Lex.”
“Travis!” zacviljela je opet, podižući se na noge.
No, on se usredotočio na svoj tanjur, ignorirajući je. Pogledala je prema svojoj sestri. Ljutito su otišle, držeći se za ruke. Travis je namignuo Americi i, kao da se ništa nije dogodilo, ugurao novi zalogaj u usta. Tek sam tada primijetila da iznad obrve ima malu posjeklinu. Pogledao se sa Shepleyjem pa počeo čavrljati s nekim nogometašem koji je sjedio do njega. Iako je za stolom ostajalo sve manje i manje ljudi, America, Shepley i ja i dalje smo sjedili i dogovarali planove za vikend. Travis je ustao, ali nije otišao dalje, nego je zastao kraj našeg dijela stola.
“Reci”, dobacio mu je Shepley, teatralno stavivši ruku na uho.
Pokušala sam ga ignorirati najviše što mogu, no kad sam podigla pogled, shvatila sam kako Travis zuri u mene.
“Znaš je, Trav. Americina najbolja prijateljica. Bila je s nama neku večer”, podsjećao ga je Shepley.
Travis mi se nasmiješio onim što, pretpostavljam, smatra svojim najšarmantnijim izrazom lica. Iz njega je vrištao seks; s tom raščupanom smeđom kosom i tetoviranim rukama djelovao je poput kakva buntovnika. Zakolutala sam očima na njegov očit pokušaj da me uvuče u tu svoju igru.
“Otkad ti to imaš najbolju prijateljicu, Mare?” pitao je Travis.
“Od prvog razreda srednje škole”, odgovorila je, stisnula usne pa se nasmijala u mojem smjeru. “Čekaj, zar je se ne sjećaš, Travis? Uništio si joj džemper.”
Travis se nasmijao. “Ja uništavam puno džempera.”
“Odvratno”, promumljala sam.
Travis je okrenuo praznu stolicu pokraj mene i sjeo pa ispružio ruke. “Znači, ti si Golubica, ha?”
“Ne”, procijedila sam. “Imam svoje ime.”
Činilo mi se da ga sve ovo zabavlja i to me samo još više ljutilo.
“Pa? Koje je?” pitao je.
Uzela sam posljednji zalogaj jabuke sa svog tanjura i odlučila ga ignorirati.
“A onda si Golubica”, rekao je i slegnuo ramenima.
Pogledala sam Americu pa se okrenula prema Travisu. “Pokušavam jesti.”
Travis je odlučio prihvatiti izazov. “Moje ime je Travis. Travis Maddox.”
Zakolutala sam očima. “Znam tko si.”
“Znaš, a?” pitao je, podižući ranjenu obrvu.
“Nemoj si laskati. Teško je ne znati tvoje ime nakon što ga je skandiralo pedeset pijanica.”
Travis se uspravio. “Da, mnogi mi to kažu.”
Ponovno sam zakolutala očima i Travis se nasmijao. “Imaš li to neki tik?”
“Što?”
“Tik. Oči ti se okreću u krug.” Nasmijao se kada sam ga opet pogledala. “Svejedno. To su zaista predivne oči”, rekao je, naslanjajući se nekoliko centimetara od mojeg lica. “Koja je to boja? Siva?”
Pogledala sam prema svojem tanjuru, puštajući da se dugi pramenovi moje kose boje karamele spuste između nas i stvore zavjesu. Nisam željela biti poput gomile djevojaka na Easternu koje bi se zacrvenjele čim im je on bio u blizini. Nisam željela da utječe do te mjere i na mene.
“I ne pomišljaj, Travis. Ona mi je kao sestra”, javila se America.
Meni se, pak, obratio Shepley. “Dušo. Upravo si mu rekla ‘ne’. Sada nikada neće prestati.”
“Ti nisi njen tip”, nastavila je u zaštitničkom tonu America.
Travis je glumio da je uvrijeđen. “Ma, da. Ja sam svačiji tip!”
Provirila sam ispod svoje zavjese i nasmijala mu se.
“Aha! Osmijeh. Ipak nisam prokleti idiot”, namignuo je. “Bilo mi je drago upoznati te, Golube.” Obišao je stol i nagnuo se Americi na uho.
Shepley ga je pogodio prženim krumpirićem. “Miči usta s ušiju moje cure, Trav!”
“Umrežavam se! Ja se umrežavam!” Travis je hodao natraške, držeći ruke uvis u pozi nevinašca.
Slijedilo ga je nekoliko djevojaka. Napadno su se cerekale i mahale kosom ne bi li pridobile njegovu pozornost. Kad im je otvorio vrata, umalo su zavrištale od oduševljenja.
America se nasmijala. “O, ne. U nevolji si, Abby.”
“Što ti je rekao?” oprezno sam je pitala.
“Hoće da je dovedeš u stan, jel’ da?” rekao je Shepley.
America je kimnula, a on je odmahnuo glavom. “Ti si pametna cura, Abby. Kažem ti odmah, ako padneš na njegova sranja i onda završiš bijesna na njega, nemoj za to kriviti mene i Americu, u redu?”
Nasmijala sam se. “Neću pasti na njega, Shep. Zar ti djelujem poput onih Barbie-blizanki?”
“Ma, neće ona pasti na to”, uvjeravala je Shepa i America, dodirujući ga za ruku.
“Nije mi ovo prvo takvo iskustvo. Nemaš pojma koliko je puta zeznuo s prijateljicama mojih djevojaka? I to samo zbog tih svojih afera za jednu noć. Odjednom to postaje problem, sukob interesa. Jer, kako cura može biti u vezi sa mnom, kad sam ja pobratimljen s neprijateljem! Kažem ti, Abby”, pogledao me, “nemoj poslije reći Mare da ne može biti sa mnom i dolaziti k meni zato što ćeš pasti na Travisova sranja. Smatraj se upozorenom.”
“Nepotrebno, ali poštujem”, rekla sam. Pokušala sam i smiješkom uvjeriti Shepleyja u to što govorim, no očito je da nisam bila dovoljno uvjerljiva. Previše se puta opekao na istu stvar da bi bio optimist.
America mi je mahnula i otišla sa Shepleyjem, a ja sam krenula na svoja poslijepodnevna predavanja. Zaškiljila sam na jakom suncu, hvatajući naramenice ruksaka. Eastern je bio upravo onakav kakvim sam se nadala da će biti, od malih učionica do nepoznatih lica. Za mene je to bio novi početak. Konačno ću moći nesmetano hodati, a da me ne prati šapat onih koji su znali – ili su mislili da znaju – išta o mojoj prošlosti. Bila sam jednako neprimjetna kao i svi drugi ambiciozni i znatiželjni brucoši koji su odlazili na svoja predavanja. Nije bilo buljenja, nije bilo glasina, nije bilo sažaljenja ili osuđivanja. Samo iluzija onoga što sam i željela da vide: Abby Abernathy u svojoj odjeći od kašmira. Cura koja nema vremena za gluposti. Stavila sam ruksak na pod i srušila se u stolac pa se nagnula da izvadim laptop iz torbe. Kada sam se vratila u sjedeći položaj, Travis je sjedao za susjedni stol.
“Super. Možeš onda pisati bilješke i za mene”, rekao mi je.
Žvakao je vrh olovke i smiješio mi se, nema nikakve sumnje, svojim najšarmantijim osmijehom.
Pogledala sam ga s gađenjem. “Ti čak nisi u ovom razredu.”
“Vraga nisam. Obično sjedim tamo”, rekao je, pokazujući prema prvom redu. Mala skupina djevojaka buljila je u mene i primijetila sam praznu stolicu u sredini prvog reda.
“Neću pisati za tebe”, rekla sam i uključila laptop.
Travis se nagnuo toliko blizu mene da sam na licu mogla osjetiti njegov dah. “Žao mi je… Jesam li te nekako uvrijedio?”
Uzdahnula sam i odmahnula glavom.
“Onda u čemu je tvoj problem?”
Govorila sam tiho. “Neću spavati s tobom. Možeš odmah odustati.”
Prije nego je išta rekao, usne su mu se polako razvukle u širok osmijeh. “Pa nisam tražio da spavaš sa mnom.” Oči su mu zamišljeno odlutale do stropa. “Zar ne?”
“Ja nisam Barbie-blizanka ili neka od onih tamo tvojih fufica”, rekla sam, pokazujući prema djevojkama iza nas. “Nisam impresionirana tvojim tetovažama, niti tvojim dječačkim šarmom, niti time što glumiš da si skuliran. I zato možeš prestati sa svim tim. U redu?”
“U redu, Golubice.”
Moja drskost nije uopće doprla do njega.
“Zašto ne dođeš s Americom večeras?” Na to njegovo pitanje odgovorila sam podrugljivom grimasom, a on mi se još više približio.
“Gle. Ne pokušavam te kresnuti. Želim se samo družiti.”
“Kresnuti!? Kako s takvim rječnikom uopće pridobiješ ikoga da spava s tobom?”
Travis se počeo smijati, odmahujući glavom. “Samo dođi. Neću ni koketirati s tobom, obećavam.”
“Razmislit ću o tome.”
Profesor Chaney ušetao je u razred i Travis se usredotočio na prednji dio učionice. Na licu mu je ostao osmijeh, zbog čega su mu se vidjele rupice na obrazima. Što se više smijao, sve sam ga više željela mrziti, a ipak, baš je taj smijeh učinio moju mržnju prema njemu nemogućom.
“Može li mi netko reći koji je predsjednik imao ženu koja je gledala u križ i bila jako ružna?” pitao je Chaney.
“Nemoj zaboraviti to zapisati”, prošaputao je Travis. “Morat ću to znati kada budem išao na razgovore za posao.”
“Ššššš”, rekla sam, tipkajući svaku Cheneyjevu riječ.
Travis se nasmiješio i opružio u svojem stolcu. Za vrijeme predavanja zijevao je ili se naslanjao na moju ruku kako bi se navirivao u ekran računala. Trudila sam se ignorirati ga, ali njegova blizina i napeti mišići na rukama, činili su to vrlo teškom misijom. Poigravao se crnom kožnom narukvicom sve do kraja sata. Požurila sam van i krenula niz hodnik. Baš kada sam bila sigurna da sam dovoljno odmakla, shvatila sam da je Travis Maddox – pokraj mene.
“I? Jesi razmislila?” pitao je, stavljajući sunčane naočale.
Sitna crnka stala je ispred nas, širom otvorenih očiju i puna nade. “Hej, Travis”, pjevušila je, igrajući se kosom.
Zastala sam, oporavljajući se od njezina maznoga glasa, zatim je zaobišla. Vidjela sam je prije, u našim zajedničkim prostorijama u domu, djevojačkom domu Morgan Hall. Tad je govorila posve normalno. Štoviše, zvučala je mnogo odraslije. Pitam se zašto misli da bi taj djetinji glas mogao biti nešto što bi se Travisu moglo svidjeti. Još je nešto blebetala, za oktavu više od svojega uobičajenog glasa, prije nego što se on ponovno stvorio pokraj mene. Vadeći upaljač iz džepa, zapalio je cigaretu i otpuhnuo debeli oblak dima.
“Gdje sam ono stao? Aha… Ti si razmišljala.”
Napravila sam grimasu. “O čemu ti to govoriš?”
“Jesi li razmislila hoćeš li doći do mene?”
“Ako kažem da ću doći, hoćeš li me prestati slijediti?”
Na sekundu je zastao, zatim kimnuo glavom. “Da.”
“Dobro. Onda ću doći.”
“Kad?”
Uzdahnula sam. “Večeras. Doći ću večeras.”
Travis se nasmijao i ostao stajati na mjestu. “Kako slatko. Vidimo se onda, Golube!” vikao je za mnom.
Skrenula sam iza ugla i vidjela Americu kako stoji s Fichom ispred našeg doma. Nas troje bili smo za istim stolom na satima brucoške orijentacije i znala sam da će on biti dobar treći član naše male ekipe. Nije bio pretjerano visok, ali još uvijek dosta viši od mojih 160 centimetara. Krupne oči nagašavale su njegovu izduženu, duguljastu figuru, a izblajhana kosa obično je u pramenovima bila podignuta iznad čela.
“Travis Maddox? Isuse, Abby, otkad si ti to počela loviti u mutnim vodama?” pitao me Finch i pogledao prepun neodobravanja.
America je izvukla gumu za žvakanje iz usta, praveći od nje dugačku traku. “Samo pogoršavaš stvar time šta ga otkantavaš. On nije na to naviknut.”
“Da, i što predlažeš da sad ja napravim? Da spavam s njim?”
America je slegnula ramenima: “Pa… uštedjet ćeš si vrijeme.”
“Rekla sam mu da ću večeras doći.”
Finch i America znakovito su se pogledali.
“Što? Rekao je da će me prestati gnjaviti ako pristanem. Pa i ti ideš tamo, zar ne?”
“Pa, da”, rekla je America. “I stvarno dolaziš?”
Nasmijala sam se i prošla pokraj njih. Išla sam prema domu i pitala se hoće li se Travis zaista držati obećanja da neće ni koketirati. Nije ga bilo teško pročitati; smatrao me ili nekom vrstom izazova ili nedovoljno privlačnom pa bih mu mogla postati dobra prijateljica. Ni sama nisam mogla odrediti što mi od to dvoje više smeta. Četiri sata poslije America je zakucala na vrata moje sobe kako bi me povela k Shepleyju i Travisu. Čim me ugledala, nije se ustručavala reagirati.
“Isuse, Abby! Izgledaš kao beskućnik!”
“Dobro”, rekla sam i sama se smijući svojem izgledu. Kosu sam podigla u neurednu pundžu. S lica sam poskidala šminku, a umjesto leća stavila pravokutne naočale crnih okvira. Navukla sam nekakvu jadnu majicu i trenirku, i obula japanke. Ta ideja pala mi je na pamet prije nekoliko sati. Vjerovala sam da mi je najbolji plan učiniti se neuglednom. U idealnoj situaciji Travis će se istog trena prestati zanimati za mene i prekinuti to svoje smiješno inzistiranje. Ako je i tražio prijateljicu, djelovala sam previše neugledno da bi poželio da ga itko vidi sa mnom. America je spustila prozor na svojem automobilu i ispljunula gumu za žvakanje.
“Ovo je tako očito… Zašto nisi još i stala u pseće govno pa da ti izgled bude potpun?”
“Ne pokušavam nikoga impresionirati”, rekla sam.
“Očito.”
Zaustavile smo se na parkiralištu ispred stambenog kompleksa u kojemu je živio Shepley. Krenula sam stubama prateći Americu u stopu. Vrata nam je otvorio Shepley i prasnuo u smijeh kad me ugledao. “Što se tebi dogodilo?”
“Pokušava biti nezanimljiva”, objasnila mu je America. America je otpratila Shepleyja u njegovu sobu. Vrata su se zatvorila i ja sam ostala sama. Opet sam imala osjećaj kao da mi tu nije mjesto. Sjela sam u naslonjač najbliži vratima i skinula japanke. Stan im je izgledao posve prihvatljivo, nimalo u skladu s onim kako obično izgledaju muške “gajbe”. Doduše, zidove su im, posve očekivano, krasili posteri polugolih žena i ukradeni prometni znakovi, ali sve je bilo čisto, namještaj je bio nov, a miris ustajalog piva i prljave odjeće gotovo da se nije mogao osjetiti.
“Bilo je već i vrijeme da dođeš”, rekao je Travis i bacio se na kauč.
Nasmijala sam se i gurnula naočale još više prema nosu, čekajući da prokomentira moj izgled. “America je morala nešto završiti. A kad smo već kod toga, jesi li počeo pisati rad za povijest?” Uopće nije zamijetio moju neurednu kosu. Namrštila sam se. “No? Jesi li?”
“Dovršio sam ga danas popodne.”
“Hm. Pa ne trebamo ga napisati prije iduće srijede”, rekla sam, iznenađena.
“Ma, riješio sam ga sad. Pa nije neki problem napisati esej od dvije stranice o Grantu?”
“Ja sam valjda kampanjac”, slegnula sam ramenima. “Vjerojatno neću ni početi raditi na tome sve do vikenda.”
“Pa, ako trebaš pomoć, samo mi reci.”Čekala sam da se počne smijati ili da pokaže neki znak da se šali, ali njegov izraz lica bio je iskren. Podigla sam obrvu.
“Ti bi meni pomogao? S mojim radom?”
“Imam peticu iz tog predmeta”, rekao je, pomalo zabavljen mojom nevjericom.
“On ima petice iz svih predmeta. On je jebeni genij. Mrzim ga”, dobacio je Shepley, koji je upravo ulazio u dnevnu sobu, držeći Americu za ruku.
Sumnjičavo sam pogledala Travisa, a njegove su se obrve podigle.
“Što? Misliš da tip prekriven tetovažama koji mlati šakama kako bi zaradio za život ne može imati dobre ocjene? Nisam u školi zato što nemam ništa pametnije u životu.”
“Ali… Zašto se onda uopće boriš? Zašto nisi pokušao dobiti stipendije?”
“Jesam. I polovica moje školarine je plaćena. Ali, potrebne su mi i knjige, imam ostale životne troškove i moram nekako skrpati drugu polovinu. Ozbiljno, Golubice. Ako trebaš bilo kakvu pomoć, samo pitaj.”
“Ne trebam tvoju pomoć. Mogu sama napisati rad.”
Željela sam da na tome i ostane. Trebala sam dopustiti da na tome ostane, ali otkrivanje te njegove druge strane izazvalo je u meni znatiželju.
“Ne možeš nešto drugo raditi u životu? Nešto manje sadistički?”
Travis je slegnuo ramenima. “To mi je jednostavniji način zarađivanja novca. Ne bih baš mogao toliko zaraditi da radim u shopping-centru.”
“Ne bih rekla da je baš jednostavno primati udarce u glavu.”
“Molim? Jel’ se ti to brineš za mene?” namignuo mi je. Složila sam grimasu pa se zahihotao. “Ne primam udarce baš tako često. Ako zamahnu prema meni, izmaknem se. Nije to toliko teško.”
Nasmijala sam se. “To pričaš kao da nitko drugi nije došao do tog zaključka.”
“Kad ih udarim, onda pokušavaju uzvratiti. Na taj se način ne dobiva borba.”
Zakolutala sam očima. “Što si ti, neki Karate Kid? Gdje si se naučio boriti?”
Shepley i America pogledali su jedno drugo, zatim u pod. Nije mi trebalo dugo da shvatim kako to nisam smjela pitati. Činilo se da Travisa to ne pogađa.
“Imao sam tatu koji je bio pijanica i koji je imao lošu narav i četvoricu braće koja su naslijedila gen kretena.”
“Uf ”, dimilo mi se iz ušiju.
“Ne treba ti biti neugodno, Golubice. U međuvremenu je tata prestao pijančiti, a braća su odrasla.”
“Nije mi neugodno…” Borila sam se s pramenovima kose koji su padali po meni pa odlučila opet napraviti pundžu, ignorirajući neugodnu tišinu.
“Sviđa mi se taj tvoj prirodan izgled. Djevojke ovamo ne dolaze takve.”
“Bila sam prisiljena na dolazak ovamo. Nije mi palo na pamet impresionirati te”, rekla sam, ljuta što se moj plan izjalovio.
Nasmiješio se svojim dječačkim, veselim smiješkom, a ja sam nastojala djelovati još bjesnije kako bih na taj način prikrila nelagodu. Nisam znala kako su se djevojke oko njega osjećale, ali vidjela sam kako su se ponašale. Ja sam se osjećala dezorijentirano i više mučno negoli živahno i zaluđeno. I što se on više trudio nasmijati me, to sam se ja osjećala neugodnije.
“Već sam impresioniran. Obično ne moram moliti cure da dođu k meni.”
“Sigurna sam”, rekla sam uz izraz lica koji je odavao gađenje.
On je predstavljao onu najgoru vrstu samopouzdanja. Ne samo da je bio besramno svjestan svojega dobrog izgleda nego se toliko navikao da mu se žene nabacuju da je moje hladno ponašanje doživljavao kao osvježenje umjesto uvrede. Morala sam promijeniti strategiju. America je uperila daljinski prema televizoru i uključila ga.
“Večeras je dobar film na programu. Želi li netko saznati gdje je Baby Jane?”
Travis je ustao. “Krenuo sam na večeru. Jesi gladna, Golube?”
“Već sam jela”, slegnula sam ramenima.
“Ne, nisi”, rekla je America prije nego što je shvatila svoju pogrešku. “Hmm, da, zapravo, zaboravila sam da si pojela… pizzu. Prije nego smo krenule.”
Namrštila sam se na taj jadni pokušaj da popravi pogrešku, zatim čekala Travisovu reakciju. Otvorio mi je vrata. “Hajde. Sigurno si gladna.”
“Kamo ćeš?”
“Kamo god želiš. Možemo otići pojesti pizzu.”
Pogledala sam svoju odjeću. “Ali, nisam baš dobro odjevena.”
Na trenutak me odmjerio. “Izgledaš sasvim u redu. Idemo. Umirem od gladi.”
Ustala sam i mahnula Americi, prolazeći ispred Travisa dok smo silazili niz stube. Zastala sam na parkiralištu i prestravljeno zinula dok je on opkoračivao crni motor.
“Uf…”, zastala sam, gledajući svoje gole noge.
Pogledao me nestrpljivo. “Ajde, idemo. Vozit ću polako.”
“Što je to?” pitala sam, pročitavši prekasno natpis na rezervoaru.
“To je Harley Night Rod. Ljubav mog života. Samo pazi da ne izgrebeš boju dok se penješ.”
“Ali… imam japanke!”
Travis je gledao u mene kao da govorim nekim stranim jezikom. “A ja čizme. Penji se.”
Motor je zarežao. Popela sam se i prstima iza sebe nastojala napipati za što ću se držati. No jedino što sam našla bio je plastični štitnik za stražnje svjetlo. Travis je zgrabio moje ruke i stavio ih oko sebe.
“Nemaš se ni za što drugo držati, osim za mene, Golube. Ne puštaj”, rekao je, odgurajući motor naprijed. Jednim trzajem izvukao nas je na ulicu, zatim smo krenuli kao raketa. Pramenovi moje kose koji su bili labavo povezani sad su mi se lijepili za lice. Sakrila sam se iza Travisa; znala sam da ću po sebi imati organe svih mogućih buba, budem li samo provirivala preko njegova ramena. Usporio je kad smo došli do parkirališta pred restoranom, a kad je stao, nisam gubila vrijeme, već sam se što prije dokopala sigurnosti tla pod nogama.
“Ti si luđak!”
Travis se nasmijao i naslonio motor na nogare. “Vozio sam prema ograničenjima…”
“Aha. Možda onima koja vrijede na autocesti”, odbrusila sam mu, pokušavajući ponovno skrpati svoju pundžu. Travis je gledao kako mičem kosu s lica, došao do ulaznih vrata i držao ih otvorenima.
“Ne bih dopustio da ti se išta dogodi, Golubice.”
Projurila sam pokraj njega u restoran, a glava mi još uvijek nije bila sinkronizirana s nogama. Miris ulja i začina ispunjavao je zrak. Pustila sam ga da prvi prođe crvenim tepihom prljavim od mrvica i kruha. Odabrao je mjesto u kutu, daleko od grupica studenata i obitelji pa naručio dva piva. Gledala sam po prostoriji, promatrala kako roditelji nagovaraju svoju bučnu djecu da jedu, i odvraćala pogled od znatiželjnika s Easterna.
“Naravno, Travis”, rekla je konobarica, zapisujući našu narudžbu pića. Djelovala je pomalo ushićeno zbog toga što je on tu. Gurnula sam neuredne pramenove iza uha i odjednom me preplavila nelagoda zbog toga kako izgledam. “Dolaziš često ovamo?” pitala sam oporo.
Travis se laktovima naslonio na stol, a njegove smeđe oči fiksirale su moje. “Dakle, koja je tvoja priča, Golubice? Mrziš li općenito sve muškarce ili samo mene?”
“Mislim da je riječ samo o tebi”, promrmljala sam.
Nasmijao se, očito zabavljen mojim raspoloženjem. “Ne mogu te shvatiti. Ti si prva cura kojoj sam se zgadio, a da se nismo ni poseksali. Uopće te ne uzbuđuje to što pričaš sa mnom i uopće ne pokušavaš pridobiti moju pažnju.”
“To nije nikakva igra. Jednostavno mi se ne sviđaš.”
“Ne bi ti bila ovdje da ti se ja ne sviđam.”
Mimo moje volje, raspoloženje mi se smekšalo i uzdahnula sam.
“Nisam rekla da si ti loša osoba, samo ne volim da se o meni donose nekakvi zaključci ili da se prema meni odnosi na točno određen način samo zato što imam vaginu među nogama.” Izgovarala sam to koncentrirana na zrnca soli na stolu, sve dok nisam čula gušenje koje je dolazilo iz Travisova smjera. Oči su mu se raširile i podrhtavao je od glasnog smijeha.
“O, moj Bože! Ti me ubijaš! To je to. Moramo biti prijatelji. Ne želim čuti ‘ne’ kao odgovor.”
“Nemam problem s time da budemo prijatelji, ali to ne znači da mi se smiješ upucavati svakih pet sekundi.”
“Znam, znam… Nećeš spavati sa mnom.” Pokušala sam se nasmijati, ali nisam uspjela.
Oči su mu zabljesnule. “Imaš moju riječ. Neću ni razmišljati o tvojim gaćicama… osim ako to sama ne budeš željela.”
Sad sam i ja stavila laktove na stol i oslonila se o njih. “A to se neće dogoditi i zato možemo biti prijatelji.”
Vragolast osmijeh zasjenio je sve njegove crte lica dok mi se približavao. “Nikada ne reci nikad.”
“I, koja je tvoja priča?” pitala sam. “Jesi li oduvijek bio Travis ‘Ludi Pas’ Maddox ili samo otkad si došao ovamo?” Gestom sam pokazala znak navodnika kad sam izgovarala njegov nadimak, i po prvi je put njegovo samopouzdanje splasnulo. Djelovao je pomalo posramljeno.
“Ne. Adam je smislio taj nadimak nakon moje prve borbe.”
Njegovi kratki odgovori počeli su mi ići na živce. “To je to? Nećeš mi ništa reći o sebi?”
“A što to želiš znati?”
“Normalne stvari. Odakle si, što želiš biti kada odrasteš… Takve stvari.”
“Odavde sam, tu sam rođen i odrastao, i glavni predmet koji slušam je Kazneno pravo.”
S uzdahom je razmotao svoj pribor za jelo i stavio ga pokraj tanjura. Pogledao je preko ramena, čeljust mu je bila napeta. Dva stola za kojima su sjedili nogometaši s Easterna tresla su se od smijeha i činilo se da Travisu to smeta.
“Šališ se”, rekla sam u nevjerici.
“Ne, stvarno, odavde sam”, rekao je, ometen.
“Mislim na tvoj glavni predmet. Ne činiš mi se baš kao tip za Kazneno pravo.”
Njegove su se obrve skupile i odjednom je bio opet usredotočen na naš razgovor.
“Zašto?”
Proučavala sam njegove tetovaže. “Zato što mi djeluješ više za kaznu, manje za pravo.”
“Ma, ne. Ne upadam u nevolje… uglavnom. Moj je otac bio prilično strog.”
“A gdje ti je bila mama?”
“Umrla je dok sam bio dijete”, rekao je on odrještio.
“Ja… Žao mi je”, rekla sam i odmahnula glavom. Njegov me odgovor zatekao. No, on je odbacio moju nelagodu.
“I ne sjećam se majke. Moja braća da, ali ja sam imao samo tri godine kada je umrla.”
“Četiri brata, ha? Kako si izdržao?” pokušala sam okrenuti na šalu.
“Kako? Tako što sam znao tko od njih najjače udara. Najjači je bio najstariji, najslabiji najmlađi. Thomas, pa blizanci Taylor i Tyler, pa Trenton. Nikada, ni za živu glavu, nisi smio biti u sobi sam sa Taylorom i Tyem. Pola onoga što pokazujem u ringu naučio sam od njih. Trenton je bio najmlađi, ali bio je brz. On je jedini koji bi me sada mogao udariti.”
Zatresla sam glavom, sva u čudu od same pomisli na pet Travisa kako jure u jednom kućanstvu.
“Imaju li svi tetovaže?”
“Uglavnom. Osim Thomasa. On je direktor u jednoj reklamnoj agenciji u Kaliforniji.”
“A tvoj tata, gdje je on?”
“Uokolo”, rekao je. Ponovno mu se stezala čeljust. Sve ga je više živcirala nogometna ekipa u pozadini.
“A čemu se smiju?” pitala sam, pokazujući premu stolu s mangupima. Travis je odmahnuo glavom, očito ne želeći podijeliti tu spoznaju sa mnom. Prekrižila sam ruke i promeškoljila se u svojoj stolici, nervozna jer ne znam razlog zbog kojega se oni smiju, a koji njega čini toliko nervoznim. “Reci mi.”
“Smiju se zato što sam te prvo doveo na večeru. To obično nije… moj način.”
"Prvo?"
Kada je bilo jasno da sam shvatila o čemu je riječ, Travis se lecnuo na moj izraz lica. Progovorila sam prije nego što sam razmislila. “A ja sam se bojala da je njima smiješno to što sam ja, ovako obučena, uopće s tobom i da misle da ćeš me ovakvu odvesti u krevet…”, promrljala sam.
“Zašto me netko ne bi vidio s tobom?”
“O čemu smo ono pričali…?” pitala sam, osjećajući kako mi obraze preplavljuje crvenilo.
“O tebi. Koji je tvoj glavni predmet?” pitao je.
“Uf… Još nisam odlučila, ali mislim da će to biti Računovodstvo.”
“Nisi odavde. Ti si iz neke druge države.”“Iz Wichite. Kao i America.” “Kako si došla tu u Kanzas?”
Gulila sam etiketu sa svoje boce piva. “Morali smo otići.”
“Od čega?”
“Od mojih roditelja.”
“Aha. A što je s Americom? I ona ima problem s roditeljima?”
“Ne, Mark i Pam su divni. Oni su me doslovno odgojili. Ona je htjela doći sa mnom, nije željela da ovdje budem sama.”
Travis je kimnuo. “A zašto Eastern?”
“Što je s trećim stupnjem?” pitala sam.
Pitanja su od običnih postajala sve intimnija i počela sam se osjećati neugodno. Nogometaši su ustajali od stola i usput srušili nekoliko stolaca. Dok su se kretali prema vratima, požurili su se još jednom našaliti, no kako je Travis ustao, naglo su ubrzali korak. Oni koji su bili na kraju kolone gurali su one ispred sebe kako bi što prije izišli iz prostorije. Travis je sjeo, pokušavajući odagnati frustraciju i bijes. Podigla sam obrvu.
“Htjela si reći zašto si odabrala Eastern”, rekao je.
“Teško je to objasniti”, odgovorla sam i slegnula ramenima. “Pretpostavljam da sam osjećala da je to dobar izbor.”
Nasmiješio se dok je otvarao jelovnik. “Znam na što misliš.”
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati