Čitajte s nama hit Jamie McGuire: "Divna Propast" (šesto poglavlje)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Pinterest, Fokus
Prekretnica
IZLAZAK s Parkerom u ponedjeljak navečer ispunio je sva moja očekivanja. Jeli smo kinesku hranu i smijali se tome kako vješto barata štapićima. No, kad me doveo kući, prije nego što me uopće stigao poljubiti, Travis je banuo na vrata. Zato se, kad smo izišli sljedeći put, u srijedu, Parker pobrinuo da me poljubi u autu.
U četvrtak za ručkom Parker se sastao sa mnom u kantini. Svi su bili zaprepašteni kad su ga vidjeli kako sjeda na Travisovo mjesto. Travis je vani popušio cigaretu i ušao u kantinu, no samo je posve ravnodušno prošao pokraj Parkera i sjeo na začelje. Priliku je pokušala iskoristiti Megan, koja se odmah stvorila kraj njega, no ostala je razočarana jer ju je potjerao. Nakon toga, svi su za stolom poprilično utihnuli, a meni je bilo užasno teško koncentrirati se na ono što mi Parker govori.
“Pretpostavljam da nisam pozvan”, Parkerovo pitanje vratilo me u stvarnost.
“Molim?”
“Čuo sam da u subotu imaš rođendanski parti. Nisam pozvan?”
America je pogledala Travisa, koji je bijesno pogledao u Parkera s izrazom lica kao da će ga iste sekunde zadaviti. “Parker, mislim da je to trebala bila zabava iznenađenja”, America se trudila zvučati smireno.
“Oh”, samo je ulizivački uzdahnuo Parker.
“Radite za mene tulum iznenađenja?” pitala sam Americu.
Slegnula je ramenima. “Bila je to Travisova ideja. U nedjelju kod Brazila. U šest sati.”
Parkerovi su se obrazi zacrvenjeli. “Sad stvarno pretpostavljam da nisam pozvan.”
“Ne! Naravno da jesi!” rekla sam i uhvatila ga za ruku koja je bila ispružena na stolu. Dvanaest pari očiju zagledalo se u naše ruke. Mogla sam osjetiti kako je Parkeru ta situacija neugodna baš kao i meni, pa sam ga pustila i spustila svoje ruke u krilo.Parker je ustao od stola. “Moram prije nastave još obaviti nekoliko stvari. Nazvat ću te poslije.”
“U redu”, rekla sam i nasmijala se, pomalo pokajnički.
Nagnuo se preko stola i poljubio me u usta, a cijela je kantina ostala bez daha. Kad je Parker izišao, America me gurnula u rebra. “Nije li jezivo kako vas svi tako gledaju?” prošaptala je.
Namrgođeno sam se osvrnula po kantini.
“Što je?” viknula je America. “Nemate nekog svog posla? Perverznjaci!” Glave su se, jedna po jedna, počele okretati na drugu stranu, ali mrmljanje se nastavilo. Pokrila sam oči rukama. “Znaš, prije sam bila jadna jer su svi mislili da sam Travisova sirota glupa djevojka. Sada sam zla jer svi misle da sam čas s Parkerom, čas s Travisom. Kao loptica za ping-pong.”
Kada je America propustila komentirati moj zaključak, upitno sam je pogledala. “Što je? Nije valjda da i ti pušiš to sranje od priče?”
“Nisam ništa rekla!” otpuhnula je.
Gledala sam je u nevjerici. “Ali to misliš?”
America je zatresla glavom, no i dalje nije izgovorila ni riječ.
Hladni pogledi drugih studenata odjednom su mi postali jasniji. Ustala sam i otišla do kraja stola. “Moramo razgovarati”, rekla sam i potapšala Travisovo rame.
Pokušala sam zvučati ljubazno, ali je ljutnja u meni toliko ključala da se osjetila i u mojim riječima. Cijela studentska družina, uključujući i moju najbolju prijateljicu, mislila je da žongliram između njih dvojice. Postojalo je samo jedno rješenje.
“Pa razgovaraj”, nehajno je rekao Travis, ubacujući u usta nekakav komad pržene hrane.
Uzvrpoljila sam se. Primijetila sam da nas gledaju svi oni koji mogu barem dijelom čuti o čemu pričamo. Kako Travis i dalje nije pokazivao nikakve znakove da će se pomaknuti, zgrabila sam ga za ruku i povukla. Ustao je i krenuo za mnom, ne skidajući osmijeh s lica.
“Što je bilo, Golube?” pitao me gledajući prvo moju ruku na svojoj, zatim u mene.
“Moraš me pustiti iz oklade”, preklinjala sam.
Lice mu se snuždilo. “Zašto? Što sam ti napravio? Želiš otići?”
“Nisi napravio ništa, Trav. Zar nisi primijetio kako svi bulje u nas? Brzinom svjetlosti postajem glavni izopćenik na Easternu.”
Travis je zatresao glavom i zapalio cigaretu. “To nije moj problem.”
“Da, jest. Parker je rekao kako svi misle da si je on potpisao smrtnu presudu zato što si ti zaljubljen u mene.”
Travisove su se obrve skupile i zagrcnuo se dimom. “Ljudi to pričaju!?” propentao je između kašljanja.
Kimnula sam. Pogledao je ustranu široko otvorenih očiju i povukao još jedan dim.
“Travis! Moraš me osloboditi oklade! Ne mogu živjeti s tobom i hodati s Parkerom istovremeno. To izgleda strašno!”
“Onda prestani hodati s Parkerom!”
Pogledala sam ga. “Jako dobro znaš da nije u tome problem.”
“I to je jedini razlog zbog kojega želiš otići? Zbog toga što ljudi govore?”
“Prije sam barem bila samo glupača, a ti loš dečko”, prigovorila sam.
“Odgovori na pitanje, Golube.”
“Da!”
Travis je pogledao iza mene, prema studentima koji su ulazili i izlazili iz kantine. Razmišljao je, a ja sam postajala nestrpljiva. Trebalo mu je vrijeme da donese svoju odluku. Konačno, uspravio se, odlučan. “Ne.”
Zatresla sam glavom, sigurna da sam pogrešno čula. “Molim?”
“Ne. Sama si rekla; oklada je oklada. Nakon što prođe tih mjesec dana, ti ćeš biti s Parkerom, on će postati liječnik, oženit ćete se i imat ćete tih vaših 2.5 djece i više se nikada nećemo vidjeti.”
Pravio je grimase gađenja dok je izgovarao te riječi, zatim je zaključio: “Još uvijek imam svoja tri tjedna. Neću ih se odreći samo zbog glasina za ručkom.”
Pogledala sam kroz prozor i vidjela kako nas cijela kantina promatra. Oči su mi gorjele zbog te neželjene pozornosti. Odgurnula sam ga ramenom i prošla pokraj njega odlazeći na sljedeće predavanje.
“Golube!” vikao je Travis za mnom.
Nisam se okrenula.
Te je noći America sjedila na kupaonskom podu i brbljala o dečkima dok sam ja stajala ispred ogledala i pravila konjski rep. Slušala sam je s pola uha, razmišljajući o tome kako je Travis bio jako strpljiv – za nekoga poput Travisa – iako je bio svjestan da mu se nimalo ne sviđa to što Parker svake noći dolazi po mene ispred njegova stana. U glavi mi se stalno vrtio izraz njegova lica kad sam ga zamolila da me poštedi oklade i kad sam mu rekla da ljudi pričaju da je zaljubljen u mene. Nisam se mogla prestati pitati zašto to nije demantirao.
“Pa… Shep misli da si prestroga prema njemu. On nikada nije bio s nekim kome je bilo dovoljno stalo da…”
Prekinula je misao jer je Travis provirio u kupaonicu i počeo se smijati tome kako petljam s kosom. “Hoćeš na večeru?” pitao je.
America je ustala, pogledala se u ogledalu pa prošla prstima kroz svoju zlatnu kosu. “Shep je mislio da, ako želite, odemo probati kakav je onaj novi meksički restoran u gradu.”
Travis je odmahnuo glavom. “Mislio sam da nas dvoje večeras odemo sami.”
“Idem van s Parkerom.”
“Opet?” uzrujano je pitao.
“Opet”, odgovorila sam pjevušeći.
Oglasilo se zvono na vratima i projurila sam pokraj Travisa da ih otvorim. Preda mnom se ukazao Parker. Njegova prirodno kovrčava plava kosa naglašavala je svježe izbrijano lice. “Izgledaš li ti ikad nešto manje prekrasno?” pitao me.
“S obzirom na to kad si je uopće prvi put vidio, moram ti reći ‘da’”, čula sam iza sebe Travisov glas.
Zakolutala sam očima i nasmijala se, pokazujući prstom Parkeru da pričeka. Okrenula sam se i zagrlila Travisa. On se ukočio od iznenađenja i zatim opustio, držeći me čvrsto u zagrljaju. Pogledala sam ga u oči i nasmijala se. “Hvala ti što si organizirao moju rođendansku zabavu. Može
večera neki drugi put?”
Deseci osjećaja ocrtavali su se na njegovu licu, zatim su mu se krajevi usana izvili u osmijeh. “Sutra?”
Stisnula sam ga i nasmijala se. “Naravno.”
Mahnula sam mu dok me Parker hvatao za ruku.
“Što je to bilo?” pitao je Parker.
“U posljednje vrijeme nismo baš bili u najboljim odnosima. Ovo je bila moja verzija maslinove grančice.”
“Trebam li se brinuti?” pitao je, otvarajući moja vrata.
“Ne.” Poljubila sam ga u obraz.
Dok smo večerali, Parker je pričao o Harvardu, o Kući i o svojim planovima da potraži stan. A onda se namrštio. “Hoće li te Travis pratiti na rođendansku zabavu?”
“Nisam sigurna. Nije ništa spominjao.”
“Ako nema ništa protiv, ja bih te volio dovesti.” Uzeo mi je ruku i poljubio prste.
“Pitat ću ga. Zabava je bila njegova ideja pa…”
“Razumijem. Ako ne, vidjet ćemo se tamo”, nasmijao se.
Parker me doveo do stana, usporio i stao na parkiralištu. Kad me poljubio za laku noć, usne su mu ostale na mojima. Podigao je ručnu kočnicu. Poljubio me još jednom pa mi usnama okrznuo uho i počeo se spuštati do vrata. Uhvatio me nespremnu, i ja sam pustila tih uzdah kao odgovor.
“Tako si lijepa”, prošaputao je. “Cijelu mi večer odvlači pozornost ta tvoja kosa sklonjena s vrata.”
Obasipao mi je vrat poljupcima i ja sam izdahnula.
“I toliko ti je trebalo?” nasmijala sam se, podižući bradu, kako bih mu dala više prostora.
Parker se usredotočio na moje usne. Uhvatio je rukama moje lice i ljubio me strastvenije nego obično. U autu nije bilo baš dosta mjesta, no brzo smo ga napravili kako bismo mogli krenuti dalje. Legao je na mene, a ja sam savila koljena, naslonivši se na prozor. Gurnuo mi je jezik u usta, a rukama me uhvatio za gležanj, da bi već sekundu poslije stezao moja bedra. Prozori su se učas zamaglili od našeg dahtanja. Usnama je i dalje prolazio po mojem vratu. A onda se odjednom trznuo od straha. Staklo je zazvečalo od siline nečijih udaraca. U sekundi se vratio u sjedeći položaj, a ja sam brzo popravila haljinu. Skočila sam kada su se vrata otvorila. Pokraj auta su stajali Travis i America. America je na licu imala izraz suosjećanja, a Travis je djelovao nevjerojatno bijesno.
“Koji ti je vrag, Travis?” povikao je Parker.
Situacija je odjednom postala opasna. Nikad dotad nisam čula Parkera da je podigao glas. Kad ih je stisnuo, Travisove šake bile su sasvim blijede, ali ja sam mu prepriječila put. America je spustila ruku na Travisovu šaku; izgledala je tako sićušno u odnosu na njegovu. Glavom je dala mig Parkeru, kao da ga želi upozoriti.
“Idemo, Abby. Moram razgovarati s tobom”, rekla je.
“O čemu?”
“Samo kreni!” zaurlala je.
Pogledala sam Parkera i vidjela bijes u njegovim očima.
“Žao mi je, moram ići.”
“Ne, u redu je. Samo idi.”
Travis mi je pomogao da iziđem iz porschea i zatim zalupio vratima. Odskočila sam i stala između njega i automobila pa mu odgurnula rame. “Koji je tebi kurac? Prestani više!”
America je djelovala nervozno i nije mi trebalo dugo da shvatim zašto. Travis je bazdio po viskiju; ona je inzistirala da ide s njim ili ju je on zamolio da dođe. U svakom slučaju, ona je bila ta koja je osjetila da treba biti s njim kako bi spriječila masakr. Gume Parkerova blistavog porschea zacviljele su s parkinga, a Travis je zapalio cigaretu. “Sada možeš ući, Mare.”
Povukla me za suknju. “Idemo, Abby.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“Zašto ti ne ostaneš, Abs?”, kipio je.
Kimnula sam Americi da ode i ona me bezvoljno poslušala. Prekrižila sam ruke, spremna za borbu, spremna da mu kažem sve što mu imam reći nakon ovog cirkusa koji je očito bio neizbježan. Travis je nekoliko puta povukao dim iz cigarete, i kad je bilo jasno da ništa neće početi objašnjavati, moje je strpljenje nestalo.
“Zašto si to napravio?” pitala sam ga.
“Zašto? Jer te drpao ispred moga stana!” urlao je. Oči su mu bile mutne, i vidjela sam da nije u stanju razumno razgovarati.
Smirila sam ton. “Možda živim s tobom, ali što radim i s kime to radim, to je moja stvar.”
Odbacio je cigaretu na tlo. “Zaslužuješ puno bolje od toga, Golube. Nemoj mu dopustiti da te jebe u autu kao neku jadnicu s maturalne zabave.”
“Nisam imala namjeru seksati se s njim!”
Pokazao je prema praznom mjestu na kojem je bio parkiran Parkerov automobil.
“A što ste onda radili?”
“Ti se nikad nisi mazio s nekim, Travis? Nikad se nisi zabavljao na taj način? Mazio, a da ipak sve ne ode predaleko?”
Namrštio se i zatresao glavom kao da govorim gluposti. “Koji je smisao toga?”
“Ljudu koji hodaju ponekad se samo maze.”
“Prozori su bili zamagljeni, a auto se zibao… Kako sam mogao znati?” rekao je, mašući rukama i dalje u smjeru sad već odavno praznog mjesta na parkiralištu.
“Možda me za početak ne bi trebao špijunirati!”
Protrljao je lice i zatresao glavom. “Ne mogu ovo više izdržati, Golube. Mislim da ću poludjeti.”
Zabacila sam ruke i one su pale na moja bedra. “Ne možeš podnijeti što?”
“Ako budeš spavala s njim, ne želim to znati. Zaglavit ću na dugogodišnjoj robiji ako saznam da te on… Ma! Samo mi nemoj reći.”
“Travis”, procijedila sam. “Ne mogu vjerovati da si to sada rekao! To je za mene ogroman korak!”
“To sve cure kažu!”
“Ne mislim na droljice s kojima se ti družiš! Ja mislim na sebe!” rekla sam, držeći ruke na grudima. “Ja nisam nikad… uf! Ma, nema veze.” Odmaknula sam se od njega, ali on me uhvatio za ruku i okrenuo prema sebi.
“Ti nisi nikad što?” pitao je, oklijevajući. Nisam odgovorila. Nisam ni trebala. Mogla sam samo vidjeti trenutak u kojem je shvatio i kad se počeo smijati. “Čekaj. Ti si djevica?”
“Pa što?” vrisnula sam, a krv na obrazima uzavrela mi je iste sekunde. Oči su mu lutale uokolo, dok je, ispijenom viskiju unatoč, pokušavao misliti. “Zato je America bila sigurna da nećete daleko doći.”
“U srednjoj školi bila sam četiri godine s istim dečkom. On je bio mlad i ambiciozan baptistički ministrant! Nikada se nije dogodilo!”
Travisova je ljutnja nestala i u očima mu je bilo vidljivo olakšanje. “Ministrant? Što se dogodilo nakon te dugotrajne apstinencije?”
“On je želio da se oženimo i ostanemo u… Kanzasu. Ja nisam.”
Očajnički sam željela promijeniti temu. Već je i to što sam mu rekla, sudeći po očima, razigralo njegovu maštu. Nisam željela da dublje kopa po mojoj prošlosti.
Zakoračio je prema meni i uhvatio me za lice. “Djevica”, rekao je, odmahujući glavom. “Nikada ne bih pogodio, samo kad se sjetim kako si plesala u Crvenima.”
”Jako smiješno”, rekla sam i pojurila uz stube.
Travis me pokušao pratiti, ali se sapleo i pao pa okrenuo na leđa i počeo histerično smijati.
“Što to radiš? Ustaj!” rekla sam, pomažući mu da se osovi na noge.
Stavio je ruku oko mojeg vrata i pomogla sam mu uspeti se uz stube. Shepley i America bili su već u krevetu pa mi nije imao tko pomoći. Skinula sam cipele kako ne bih slomila gležanj dok ga pokušavam otegliti u spavaću sobu. Pao je na leđa i povukao me na sebe. Kada smo sletjeli na krevet, lice mi je bilo na centimetar od njegova. Odjednom mu je izraz lica postao vrlo ozbiljan. Približio se, gotovo me ljubeći, ali odgurnula sam ga. Namrštio se.
“Makni se, Trav”, rekla sam.
Držao me čvrsto uza se sve dok se nisam prestala otimati, zatim je skinuo naramenicu s moje haljine, a ona je samo spuznula s ramena. “S obzirom na to da je riječ ‘djevica’ prešla preko tih
tvojih predivnih usana… imam žarku želju pomoći ti da izađeš iz te haljine.”
“Pa, žao mi je. Prije dvadeset minuta i Parker je želio isto to, pa si ga skoro ubio. Tako da nemoj biti licemjer.”
“Jebeš Parkera. On te ne poznaje kao ja.”
“Daj, Trav. Ajde da te skinemo i stavimo u krevet.”
“Pa o tome ti i pričam”, nasmijao se.
“Koliko si popio?” pitala sam, konačno se izvlačeći iz njegova stiska.
“Dovoljno”, nasmijao se i povukao rub moje haljine.
“Vjerojatno si popio par litara”, rekla sam i pljusnula ga po ruci. Poduprla sam se koljenom na madrac i preko glave mu skinula košulju. Ponovno je posegnuo za mnom, a ja sam ga uhvatila za zglob, osjećajući u zraku jak smrad.
“Čovječe, Trav, smrdiš po Jack Danielsu.”
“Jim Beam”, ispravio me, pijano kimajući.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“Smrdi kao spaljeno drvo i kemikalije.”
“Takvog je i okusa”, nasmijao se.
Otkopčala sam mu remen. Nasmijao se i dignuo glavu da me pogleda. “Bolje da čuvaš svoje djevičanstvo, Golube. Znaš da ja volim grubo.”
“Začepi”, rekla sam, otkopčavajući gumbe na njegovim trapericama, spuštajući ih preko njegovih bedara i s nogu. Bacila sam ih na pod i stajala s rukama na bokovima, teško dišući. Noge su mu visile s kreveta, oči su bile zatvorene, a disao je duboko i teško. Onesvijestio se. Otišla sam do ormara i vrtila glavom dok sam prebirala po našoj odjeći. Skinula sam svoju haljinu i spustila je na bokove, sve dok mi nije pala do poda. Gurnula sam je nogom u kut, zatim sam skinula gumicu i zatresla kosom. Ormar je bio pun mojih i njegovih stvari. Sklanjala sam kosu s lica i tražila po tom neredu kakvu majicu za sebe. Kada sam skinula jednu s vješalice, Travis se pojavio iza mene i uhvatio me oko struka.
“Hej! Usrala sam se od straha”, prigovorila sam.
Prošao je rukama po mojoj koži. Bile su drugačije; polagane i s ciljem. Kad me privukao k sebi i zaronio lice u moju kosu, njuškajući po mojem vratu, zatvorila sam oči. Osjećala sam njegovu golu kožu na svojoj i na trenutak prosvjedovala.
“Travis…”
Pomaknuo mi je kosu u jednu stranu i prešao usnama s jednog ramena prema drugome, otkopčavajući mi grudnjak. Ljubio mi je kožu na stražnjem dijelu vrata, a ja sam opet zažmirila; osjećaj njegovih toplih i mekih usana bio je predobar da bih tražila da prestane. Lagano je zastenjao kada se naslonio na mene i kroz njegove bokserice osjetila sam koliko me želi. Zadržala sam dah. Znala sam da nas do velikog koraka kojemu sam se toliko opirala dijele samo dva tanka sloja tkanine. Okrenuo me prema sebi pa se nagnuo nada me, prislanjajući me uza zid. Gledali smo se oči u oči i u njegovu sam pogledu mogla vidjeti samo čežnju. I prije sam viđala kako gleda žene, ali ovo je bilo drugačije. Nije me želio osvojiti; samo je želio da kažem ‘da’.
Nagnuo se da me poljubi pa zastao samo centimetar od mojih usana. Mogla sam osjetiti vrelinu njegove kože, koja je isijavala prema mojim usnama, i morala sam se vraški kontrolirati da ga ne povučem prema sebi. Njegovi su prsti prelazili po mojoj koži kako je htio, zatim mu je ruka pala s leđa na rub mojih gaćica. Kažiprstom je milovao moje bokove između kože i čipkaste tkanine i u trenutku kad mi je tu nježnu čipku htio spustiti niz noge, zastao je. Kada sam otvorila usta da kažem ‘da’, on je zatvorio oči.
“Ne ovako”, prošaputao je, prelazeći svojim usnama preko mojih. “Želim te, ali ne ovako.”
Posrnuo je i pao natrag u krevet, a ja sam na trenutak stajala s rukama preko trbuha. Kad mu se disanje ujednačilo, provukla sam ruke kroz majicu i prebacila je preko glave. Nije se ni pomaknuo, a ja sam odahnula, znajući da ne bih mogla obuzdati ni sebe ni njega da sad uđem u krevet i da se on probudi s manje časnim namjerama. Pojurila sam na naslonjač i bacila se na nj, pokrivajući lice rukama. Osjećala sam kako se u meni kovitlaju i sudaraju sve nijanse frustracije. Parker je otišao, osjećajući se uvrijeđeno, a Travis je čekao da počnem viđati nekoga – nekoga tko mi se zaista sviđa – kako bi uopće pokazao interes za mene. I činilo mi se da sam baš ja jedina djevojka s kojom nije mogao spavati, čak ni mrtav pijan.
Idućega jutra utočila sam narančin sok u visoku čašu dok sam sa svojeg IPoda slušala glazbu i u ritmu drmusala glavom. Probudila sam se prije sunca pa se vrpoljila po naslonjaču do osam. Nakon toga odlučila sam očistiti kuhinju da mi prođe vrijeme dok se moji manje ambiciozni cimeri ne probude. Napunila sam perilicu suđa, pomela i oprala pod, zatim oprala i police. Kada je kuhinja zablistala, zgrabila sam košaru čiste odjeće i sjela na kauč, slažući je sve dok me nije okružilo desetak hrpa. Iz Shepleyjeve sobe čulo se mrmoljenje. America se smijala, zatim je nekoliko minuta bilo tiho, a nakon toga su se začuli zvukovi zbog kojih mi je bilo neugodno sjediti samoj u dnevnoj sobi.
Stavila sam hrpu složene odjeće u košaru i odnijela je u Travisovu sobu. Nasmješila sam se kad sam shvatila da leži u istom položaju u kojem se sinoć stropoštao na krevet. Stavila sam košaru na pod kako bih ga mogla pokriti. Jedva sam susprezala smijeh kad se on okrenuo.
“Vidi, Golube”, promumljao je pa nastavio govoriti nešto sasvim nerazumljivo, zatim mu je disanje opet postalo duboko i sasvim mirno.
Nisam si mogla pomoći. Gledala sam ga kako spava. Pomisao da možda sanja o meni izazvala mi je trnce po cijelom tijelu, trnce koje nisam mogla objasniti. Travis je ponovno mirno spavao, pa sam se odlučila istuširati. Nadala sam se da će nekakva buka koja jasno daje do znanja da pod ovim krovom ima još budnih barem malo ušutkati stenjanje Shepleyja i Americe i škripu njihova kreveta, koji je uz sve to još i udarao u zid. Kada sam zatvorila vodu, shvatila sam da ih uopće ne zanima sluša li ih itko.
Počešljala sam se i zakolutala očima na Americino stenjanje koje je više nalikovalo na cviljenje pudlice negoli glasanju kakve pornodive. Zazvonilo je zvono na vratima, a ja sam zgrabila svoj plavi kućni ogrtač od frotira i stegnula pojas, trčeći preko dnevne sobe. Zvukovi iz Shepleyjeve sobe odmah su prestali. Otvorila sam vrata ispred kojih je stajao nasmiješeni Parker.
“Dobro jutro”, rekao je.
Zabacila sam svoju mokru kosu prstima iza sebe. “Što ti ovdje radiš?”
“Nije mi se svidio način kako smo se sinoć oprostili. Otišao sam ti jutros kupiti rođendanski poklon i nisam mogao dočekati da ti ga dam. I zato…”, rekao je, vadeći sjajnu kutiju iz svoje jakne, “… sretan rođendan, Abs.”
Stavio je srebrnu kutiju u moju ruku, a ja sam se nagnula da ga poljubim u obraz. “Hvala ti.”
“Hajde. Želim vidjeti tvoje lice kada ga otvoriš.” Stavila sam prst pod vrpcu s donje strane kutije, zatim sam skinula papir, dodajući mu ga. Niz sjajnih dijamanata bio je nanizan na narukvicu od bijelog zlata.
“Parker”, prošaputala sam.
On je blistao od zadovoljstva. “Sviđa ti se?”
“Da”, rekla sam, držeći je ispred sebe u čuđenju “Ali to je stvarno previše. Ne bih mogla ovo prihvatiti da hodamo i godinu dana, a kamoli nakon tjedan.”
Parker je napravio grimasu. “I mislio sam da ćeš to reći. Tražio sam cijeloga dana savršen rođendanski poklon i kada sam ovo vidio, znao sam da pripada samo jednoj”, rekao je, uzimajući narukvicu iz mojih prstiju i stavljajući je oko moje ruke. “I bio sam u pravu. Savršeno ti pristaje.”
Digla sam ruku i zatresla glavom, hipnotizirana sjajem boja koje su se reflektirale na svjetlosti. “Ovo je najljepša stvar koju sam ikada vidjela. Nikada mi nitko nije poklonio nešto tako…”, ‘skupo’, palo mi je na um, ali to nisam htjela reći, “dotjerano. Ne znam što da kažem.”
Parker se nasmijao, zatim me poljubio u obraz. “Reci da ćeš je sutra nositi.”
Nasmijala sam se od uha do uha. “Nosit ću je sutra”, rekla sam, gledajući u svoju ruku.
“Drago mi je da ti se sviđa. Izraz tvog lica bio je vrijedan svih sedam dućana koje sam obišao.”
Uzdahnula sam. “Išao si u sedam dućana?” Kimnuo je i ja sam mu lice uhvatila rukama. “Hvala ti. Savršena je”, rekla sam i brzo ga poljubila.
Čvrsto me zagrlio. “Moram se vratiti. Idem na ručak s roditeljima, ali poslije ću te nazvati, u redu?”
“Naravno. Hvala ti!” viknula sam za njim, gledajući ga kako se spušta niz stube.
Pojurila sam u stan, ne mogavši skinuti pogled s narukvice.
“Jebote led, Abby!” rekla je America, hvatajući mi ruku.
“Otkud ti ovo?”
“Donio mi je Parker. To je za rođendan”, rekla sam.
America je zinula pa pogledala narukvicu. “Donio ti je dijamantnu narukvicu? Nakon tjedan dana? Da nisam upućena u detalje, rekla bih da imaš čarobno međunožje!”
Glasno sam se nasmijala, započinjući smiješnu proslavu u dnevnoj sobi. Shepley je izišao iz svoje sobe, djelujući umorno i zadovoljeno.
“Zašto vas dvije ludače tu vrištite?”
America mu je pokazala moju ruku. “Vidi! Njezin rođendanski poklon od Parkera!”
Shepley se nagnuo, a onda su mu oči iskočile. “Vau, čovječe!”
“Jel’ da?” rekla je America, kimajući.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ukazao se i Travis, koji je djelovao slomljeno. “Vi ste jebeno glasni”, promrmljao je, zakopčavajući hlače.
“Oprosti” rekla sam, vadeći ruku iz Americina stiska. Prisjetila sam se naše sinoćnje epizode i činilo mi se kako nisam u stanju pogledati ga u oči. Popio je ostatak mojeg soka od naranče i obrisao usta rukom. “Tko mi je uopće sinoć dopustio da toliko pijem?”
America je frknula. “Sam si si dopustio. Otišao si i kupio cugu nakon što je Abby otišla s Parkerom, a onda si sve to popio prije nego što se vratila.”
“Jebote”, rekao je, odmahujući glavom. “Je li ti bilo zabavno?” pitao je, gledajući me.
“Čekaj. Ti si sad ozbiljan?” pitala sam, pokazujući svoju ljutnju prije nego što sam promislila.
“Što?”
America se nasmijala. “Izvukao si je van iz Parkerova auta, potpuno si pomahnitao kad si vidio da se maze kao neki srednjoškolci. Zamaglili su stakla i sve ostalo!”
Travisove su oči odlutale, čeprkajući po sjećanjima na prijašnju noć. Ja sam se nastojala smiriti. Ako se ne sjeća da me izvukao iz auta, onda se neće ni sjetiti koliko sam bila blizu da mu na srebrnom pladnju predam svoje djevičanstvo.
“Koliko si ljuta?” pitao je, drhteći.
“Jako sam ljuta.” Bila sam bijesna na činjenicu što moji osjećaji nemaju veze s Parkerom. Stegnula sam kućni ogrtač i krenula niz hodnik. Travis je bio iza mene.
“Golube”, rekao je, hvatajući vrata kada sam mu ih htjela zalupiti u lice. Polako ih je otvorio i stao ispred mene, čekajući da se olakšam i kažem što me muči.
“Sjećaš li se ičega što si mi sinoć rekao?” pitala sam ga.
“Ne. Zašto? Jesam li bio zao prema tebi?” Njegove krvave oči bile su teške od brige, zbog čega se moja ljutnja samo pojačavala.
“Ne, nisi bio zao prema meni! Ti… mi…”, pokrila sam oči rukama, zatim se sledila kada sam osjetila Travisove ruke na svojima.
“Otkud ti ovo?” pitao je, gledajući narukvicu.
“Moje je”, rekla sam, odmičući ruku.
Nije micao pogled s moje ruke. “Nisam to prije vidio. Izgleda novo.”
“Pa i jest.”
“Otkud ti?”
“Parker mi ju je dao prije petnaestak minuta”, rekla sam, promatrajući kako se njegov izraz lica mijenja od zbunjenosti prema bijesu.
“Koji kurac taj kreten ima raditi ovdje? Je li prespavao tu?” pitao je, a glas mu je sa svakim pitanjem bio sve bjesniji.
Prekrižila sam ruke. “Otišao je jutros kupiti moj rođendanski poklon i donio mi ga je.”
“Još ti nije rođendan.” Lice mu je postalo tamnocrveno dok je pokušavao držati svoju narav pod kontrolom.
“Nije mogao čekati”, rekla sam, dižući bradu u tvrdoglavom ponosu.
“Nije ni čudo da sam te morao izvlačiti iz auta, čini se kao da ste…”, nastavio je, skupljajući usta.
Zaškiljila sam prema njemu. “Što? Kao da smo što?”
Čeljust mu se napela i duboko je udahnuo, ispustivši zrak kroz nos. “Ništa. Samo sam ljut i htio sam reći nešto usrano što zapravo nisam mislio.”
“Prije te to zaustavljalo.”
“Znam. Radim na tome”, rekao je, odlazeći prema vratima.
“Pustit ću te da se odjeneš.”
Kad je posegnuo za kvakom, zastao je, češkajući se po ruci. Podigao je lakat i primijetio da po ruci ima masnice. Gledao je na trenutak, zatim se okrenuo prema meni. “Sinoć sam pao na stepenicama. A ti si mi pomogla da legnem u krevet…”, rekao je, prekapajući po mutnim sjećanjima.
Srce mi je lupalo i gutala sam knedlu dok sam shvaćala da počinje shvaćati. “Jesmo li…”, započeo je misao pa krenuo prema meni, gledajući prema ormaru, zatim prema krevetu.
“Ne, nismo. Ništa se nije dogodilo”, rekla sam, odmahujući glavom.
Uzvrpoljio se, očito su mu se sjećanja motala po glavi. “Zamaglili ste prozore Parkerova auta, a onda sam te ja izvukao i pokušao…”, rekao je, u nevjerici tresući glavom. Okrenuo se prema vratima i zgrabio kvaku, ruke su mu bile blijede. “Postajem jebeni psiho zbog tebe, Golube”, zarežao je preko ramena. “Jednostavno nisam u stanju normalno misliti kad god sam u tvojoj blizini.”
“Znači ja sam kriva?”
Okrenuo se. Njegove su oči gledale u mene, moje lice, kućni haljetak, u moje noge, moja stopala, zatim ponovno u moje oči.
“Ne znam. Malo mi je pamćenje mutno… ali ne sjećam se da si rekla ‘ne’.”
Približila sam mu se, uvjerena da bih se mogla svađati oko svake sitnice, no nisam mogla. Bio je u pravu. “Što želiš da kažem, Travis?”
Pogledao je u narukvicu pa u mene, pogledom punim optužbi. “Čekaj! Nadala si se da se neću sjetiti?!”
“Ne! Ljuta sam jer si zaboravio!”
Njegove su smeđe oči piljile u moje. “Zašto?!”
“Zato što bih… Da smo… I ti nisi… Ne znam zašto! Jednostavno sam ljuta!”
Pojurio je preko cijele sobe i stao samo nekoliko centimetara ispred mene. Dok me gledao u oči, ruke su mu dodirivale moje obraze, a disanje mu je bilo ubrzano. “Što mi to radimo, Golube?”
Oči su mi bile uprte u njegov remen. Podigla sam pogled preko njegovih mišića i tetovaža na trbuhu, prema njegovim prsima, i konačno ga zaustavila na njegovim toplim zjenicama. “Ti to reci meni.”
Nova poglavlja ovog senzacionalnog bestselera kojeg vam je omogućio Fokus čitajte petkom u 10 sati u podrubrici Index Rougea - Lifestyle.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati