Come fly with me: Preko Milana do New Yorka
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
JOŠ je jedan petodnevni put završio, još jedan fantastičan petodnevni put! Ne znam da li se 17 ljudi tako dobro klikne međusobno samo zbog uzbuđenja destinacije na koju se ide ili se jednostavno tako poklopilo, ali već je od brifinga bilo jasno kako će izgledati ovo višednevno druženje. Milano, New York i još jednom Milano.
Jedan od najtraženijih letova medu crew-om napokon se pojavio i na mom rosteru, naravno ne pukom srećom vec bidanjem iliti po hrvatski licitiranjem za let. Nisam prije tražila taj let, jer svoju idiličnu sliku Italije i romantiziranu predstavu o tome kako ju ja želim proputovati, kada i s kim, nisam htjela upropastiti lošim letom ili bljuc ekipom i to samo radi nekoliko sati. Ali, bio je to jedini način da opet dođem u New York, dok ponovo ne uhvatim slobodne dane i zgibam preko bare. Italiju ću ići razgledavati jednoga dana uzduž i poprijeko, kada ću imati dovoljno vremena za sve što želim onako kako ja želim, jer ta 4 sata koje smo mi proveli tumarajući ulicama, dok nismo već lagano pali s nogu od umora nisu dovoljna za apsolutno ništa konkretno.
Sve je počelo odlično, profil putnika za poželjeti. Kada bi tako bilo svaki dan ne bih imala riječi prigovora. Ekipa za zafrkanciju stvorena i koliko god smo bili pospani nakon leta nismo mogli odoljeti proljetnom popodnevnom suncu i talijanskoj kuhinji pa smo naravno krenuli u grad na klopu! Kao što sam rekla, u tih par sati ne možeš puno vidjeti i doživjeti pa sam tako od cijelog Milana vidjela samo Duomo, bar nešto, ali zato napokon pojela pravu pizzu (a ne ovo smeće koje oni nazivaju pizzom ovdje u pustinji) i slatkač, bez toga se nisam vraćala natrag!
Povratna karta vlakom od aerodroma Malpensa do centra je 18 ojrića, ali napokon sam se odvikla preračunavati sve u kune, jer me inače cijene određenih stvari u nekim drugim dijelovima svijeta, naspram Hrvatske, šokiraju. Kao na primjer pizza i boca obične vode za 20 eura! Ma sitnica. Eto tako, samo usporedbe radi.
Dan je bio predivan, more ljudi, turisti navalili sa svih strana svijeta, sunčeko grije, drveće propupalo, stiglo je proljeće u Europu! Nema osobe koju dolazak ovdje u ovo doba godine u potpunosti ne osvoji... Malo slikanja i naslikavanja, suvenirčić dva, kako to već ide kada si ograničen vremenom i kada imaš jedva toliko energije. koju je ionako trebalo sačuvati za idući dan, za 27 sati layovera u New Yorku! Naspavali se jesmo, punu kabinu putnika nahranili i nap(oj)ili, dva puta (!), i napokon stigli u New York, u kojem je baj d vej proljeće također stiglo, ali to nije spriječilo snijeg da padne dva dana ranije i spusti temperaturu na jedva 10 stupnjeva! Ali, isto tako to nije spriječilo nikoga od nas u planovima koje smo imali.
Kada razlog dolaska nije šoping ili razgledavanje grada, kada razlog nije "nešto", već Netko, onda nema vremena za spavanje. Skini uniformu, proleti kroz kupaonu, nabaci haljinu i idemo van! Osim Njega, slučajno se u gradu nalazio i bivši nam kolega, s kojim sam došla u Dubai i koji je dao otkaz prošle godine pa je tako u plan uletio i mali rijunjn, koji je završio obilaženjem gay klubova u Hell's Kitchen-u. Trebam li naglašavati kakva je to zajebancija bila? Najopušteniji izlasci su definitivno ovakvi, kada ne brinem brigu o načinu na koji me neki frajer odmjerava, jer vidim da samo odmjerava moju odjeću ili štikle, gdje nikome ništa nije bed, gdje je svatko svoj, onakav kakav želi biti i to meni stvara odličnu atmosferu, svaki put! A sama ideja o tome da smo stvorili prijatelje na različitim dijelovima svijeta i slučajnost kojom ih srećemo, pruža neopisivo zadovoljstvo i jedan je od pluseva i prednosti ovoga posla, koji ti malo koji drugi može ili bi mogao pružiti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ujutro sam krenula u grad, sve laganim korakom gore dolje po ulicama i avenijama. Prvi osmijeh na lice su mi stavili građevinci čim sam izašla iz hotela. Znate ono YMCA outfit, ali pristojnost na nivou "Good morning Ma'am" i sva trojica kimnula glavom s poštovanjem! Šok i nevjerica! Ali, bio je to kompliment, za razliku od ovih gnjusnih i nekulturnih koje čujem kada izađem iz svoje zgrade. Hotel nam je u samom centru pa sam izašla na 5.aveniju i krenula prema Juicy Couture-u (koji, ako koga zanima, zatvara svoje dućane pa sve rasprodaju). Šteta. Srećom da je par dana do plaće pa nisam imala ništa puno za trošiti, ali kad sjedne plaća, bojim se da će bit peglanja online!
Enihau, ako sam mislila da je gužva po ulicama Milana ogromna, onda za gužvu na ulicama New Yorka treba izmisliti neki drugi pridjev! Rijeke ljudi se slijevaju niz tu famoznu aveniju, brandiranih vrećica pune ruke, stajanje u redu za ulazak u određene dućane, škljocanje fotićima, ludnica! I uživala sam u svakoj sekundi. Skrenula malo prema Times sq. i spustila se malo niže do Bryant parka i Public Library, i ponovo sam se dvoumila uć unutra ili ne, ali ako sam neki dan u Dubai mallu provela 2 sata u knjižari, znala sam kako bi ova avantura završila. Samo sam sjela u park i pojela si jedan hot dog. Ne može dolazak u ovaj grad proći bez toga. Nikamo mi se nije žurilo i imala sam filing da sam opet ovdje na odmoru, sve dok me stvarnost nije ponovo lupila u glavu. Još nekoliko sati i nazad na avion. Ali tih nekoliko sati sam provela u Njegovom društvu i kao i prošli put vrijedilo je svake neprospavane sekunde.
Zato je let za Milano bio "ubij me polako", kada osobi koja ne pije kavu nikada u životu jedan espresso popijen kao da je najfinija rakija ne pomogne, onda znate koliko je sati. Noćni let u trajanju od skoro 8 sati, poluprazna kabina, svi spavaju, nitko ništa ne traži pa te ni posao ne može držati budnom... Tješilo me jedino to da su svi oko mene bili u istom zombastičnom stanju kao i ja.
Zadnji dan prošao je u spavanju i druženju uz domaću večeru koju smo si sami skuhali. U hotelu postoji ogroman lounge samo za letače, kao što smo mi, u kojoj su i kuhinja i kupaonice i veliki dnevni boravak sa tv-om i plejkom, automati za sokove i slatkiše, wi-fi, ma apsolutno sve što nam je trebalo. Klopu smo kupili na aerodromu, skuhali i guštali u domaćoj atmosferi. Zbilja odličan kraj jednog ovakvog, smijem reći, napornog putovanja, jer koliko god uživali doma se uvijek vratimo iscrpljeni i jet-legani, ali s druge strane puni doživljaja. Još jednom plusići i minusići ovog posla...
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati