PAKIRANJE kofera za Tajvan izgledalo je ovako, prvo stvari koje će mi trebati sto posto - badić, japanke, tenisice za teretanu, kratke hlače, duge hlače, traper jaknica, košuljice, tunikice.

 

Stvari koje bi mi mogle zatrebati, ali spakirat ću ih manje, jer se nadam da mi neće trebati (i budimo realni ne stanu u kofer) poput zimskih vesta, debelih čarapa, čizmica, kape i rukavica... Kako sam se samo prevarila! 

 

I treće, stvari koje još stanu u kofer, ako bude mjesta za njih, a vrlo vjerojatno će mi zatrebati, samo što se sada pravim pametna pa određujem odjevne prioritete, ali nagurat ću te štikle u kofer makar mi bilo zadnje u životu! Da pogodili ste, to su stvari poput štikli (swear to God, ponijela sam samo jedan par!), majica na šljokice, haljina dvije-tri za noćne izlaske... Hmmm daaaa... 

 

 

Pa ajmo redom. Badiće, japanke i kratke hlače ne da nisam izvadila iz kofera, nego ih nisam niti pogledala! Tenisice za teretanu? Savršeno mi služe u ovom zimskom kišnom razdoblju, čak su i boju promijenile, a nisu vidjele ni 't' od teretane (to se ja mentalno pripremam na vježbanje već, evo, biti će godinu dana, a pričam to već dvije godine, jer obožavam vježbanje).

 

Odjeća koje sam najmanje ponijela je zimska odjeća! Upravo onakva kakva bi mi sada trebala! Po cijele dane se grijem u tri vestice koje imam, jedna za po doma dok ljenčarim, druga za po vani dok pljušti i puše, jer je rekordno najhladnija zima unazad...Od kada postoji Tajvana!!! Pretjerujem, ali nisam ni daleko od istine. I u trećoj vesti spavam! Da, toliko je hladno, da ne samo da sam si kupila zimsku jaknu i RUKAVICE, nego i ekstra dekicu da me grije po noći, brrrr... Čak i mobitel kaže da je vani 6 stupnjeva, but feels like 2! Čizme Tea! Zašto si ih ostavila u Zagrebu? Čizme? Što je to? Pa to sam ostavila doma, jer mi nije više stalo u kofer (bile su bitnije štikle) i zato što temperature inače ovdje ne padaju ispod nekih 15-ak stupnjeva, za što mi čizme nisu prijeko potrebne, a ako i bude potrebe kupit ću ih, AKO zahladi. I zahladilo je... Kažem, glavno da su štikle na mjestu i da ih još ni jednom, naravno, nisam obukla. Ne zato što je hladno, lako i za to, ali problem je u tome što ih nemam kamo izvesti u šetnju! Da, zamislite to... Trebam li onda spominjati haljinu i majicu na šljokice? 

 

No dobro, sada kada znate koliko je hladno ovdje i kada sam još jednom dokazala koliko je teško spakirati odjeću za sva godišnja doba pri preseljenju na drugi kontinent, trebam odmor da mi se prstići ugriju pa da mogu nastaviti tipkati nastavak (jesam li vam rekla da kuće/stanovi ovdje nemaju grijanje, a da je propuh najnormalnija pojava, čak i kada su svi prozori i vrata zatvoreni?!).

 

 

Ovaj tjedan sam skočila do glavnog grada, do Taipei-ja na izlet. Pet sati vožnje busom nije mi bio problem, kada je razlog drndanja preko pola otoka, bio layover s mojom prijateljicom Vlatkicom. S obzirom da je kiša neumorno cmoljila čitavo vrijeme, nije nam preostalo drugo za raditi nego otići na Ladies night u jedan od klubova. Ima toga i ovdje, da, dođeš, piješ i u ovom slučaju umjesto Arapa uletavaju ti Tajvanci, služeći se istim rečenicama i podjednako bez srama, s mudima većim nego ijedan zapadnjak kojeg sam do sada imala prilike upoznati u ovom šarolikom svijetu, po principu APP: ako prođe, prođe! Tko zna, možda bi, nekako, nekada i prošlo da su sve strankinje bar 10 do 15 centimetara niže, u suprotnom, sori stari moj. 

 

Mamurluk smo odlučile riješiti sutradan u jednom od tematskih restorana, koji su se otvorili u Taipei-ju zadnjih godina. Plan je bio posjetiti 3 od 5, ali s obzirom na predivno vrijeme, uspjele smo vidjeti samo jedan - Modern Toilet Restaurant! Dobro ste pročitali, restoran uređen s wc školjkama i plastičnim drekecima po svuda. Poop, poop everywhere! Sjediš na wc školjkama za stolovima, koji su napravljeni od umivaonika u kojima prigodno stoje govanca, hrana također dolazi servirana u malim zahodićima, bideima, cuga dolazi u pisoarima, sve ne znaš iz čega ti je veći gušt jesti ili piti, ludnica! Usluga ovdje, isto kao i u Dubaiju, nije na pretjerano visokom nivou. Alergična sam na situacije u kojima naručimo predjelo i piće, nakon čega slijedi glavno jelo, a oni nam sve donesu zajedno u isto vrijeme! Zašto onda u meniju piše da je to PREDjelo, ako ne znate kako ga poslužiti?! Enivej, zajebancija je jesti u takvom ambijentu, koji mogu smisliti samo opičeni Azijati, ali odnos usluge, kvalitete i cijene nije na zavidnoj razini. Šetnjica po kiši, kupovina zimske jakne i ostalih ZIMSKIH potrepština je bila odrađena i morale smo se vratiti u hotel na vrijeme za wake up call i njen odlazak natrag u pješčanik. 

 

Koliko je to bio nevjerojatno čudan osjećaj! Smirenost i olakšanje što ne moram stresirati oko toga hoću li stići na vrijeme, oko činjenice da sada iako pospana moram odraditi 9 sati leta do Dubaija, prepunog aviona, da se ne moram šminkati i navlačiti najlonke i uniformu na sebe, da se ne moram smješkati ili pričati s ekipom s kojom mi se to ne da... Smirenost i olakšanje! Bojala sam se da ću možda osjetiti tugu ili neopisivu želju za time da i ja idem na let, ali nisam, i drago mi je da nisam, samo još jedna potvrda da sam dobro odlučila. Naravno da mi je bilo žao što ne idem na let s njom, ali samo iz razloga što sam toliko rijetko letjela s prijateljima, a to bi uvijek bili super letovi, i zato što neću nakon tog leta imati dva-tri slobodna dana, u kojima ću se naći s curama na nekom od babinjaka, koji mi tako jako fale... Čudno je bilo vidjeti i tu posadu, popričati s dvoje ljudi, od kojih su me oboje pitali "jesam li njihova i vraćam li se s njim u Dubai?", iako ničime u razgovoru nisam to otkrila (valjda je nevidljivom tintom tetovirano posred čela i nikada neće nestati???), čudno je bilo ne obući na kraju tu uniformu i najgroznije cipele na cijelom svijetu, i čudno je bilo izgovoriti rečenicu "ne, ja ovdje sada živim, nisam više vaša i ne vraćam se u Dubai."

 

 

Ono što sada svaki mjesec s uzbuđenjem očekujem je izlazak novih rostera, da vidim hoće li i tko će biti razlog ponovnog odlaska u metropolu, s nadom u puno bolju vremensku prognozu :). 

 

Pssst! Teine avanture pratite i na njezinom blogu!