Foto: Šime Eškinja, Ilustracija Index

TAAAAAA na na na na naaaaa na naaaa, na naaaaa, na-na na-na na naaaaa. Tako zvoni kućni telefon u mom stanu. Čajkovski, Labuđe jezero - ne zato što smo profinjena familija koja se želi uzdizat čak i kad zvoni telefon, nego zato što smo odabrali taj ringtone kad smo ga kupili '99. i otad zvoni tako. Ta na na na na naaaaa.

Ne zvoni često, možda jednom tjedno jer svi imamo mobitel i "nazovi me na kućni" je prestalo bit aktualno otprilike u isto vrijeme kad i pjevačka karijera Mattea Cetinskog. Ne zvoni često, a i kad zvoni, ja se ne javljam jer znam da je ili gospođa Dragica koja je krivo nazvala i traži stan Krstanović, ili su oni neki ljudi koji prodaju ono nešto, a njima se ne želim javit.

“Dobar dan, Ivna pri telefonu iz kompanije Virtualna Šefljica, želim vas obavijestiti da je vaš broj sretni dobitnik naše vesele nagrade.” Koja je nagrada, Ivna i zašto smo ju osvojili iako se nismo prijavili? “Nagrada je uistinu vrijedna, gospođo, samo biste ju trebali doći preuzeti u Hotel Pazuh ovoga četvrtka u 18 sati. Tamo ćemo vas nagraditi i večerom jer je vaš broj telefona istinski sretan broj telefona!”

Sjećam se da sam jednom išla s tatom po nagradu. Hotel je mirisao na stari pekmez i pljesnive zidove, a u predvorju je uz nas bilo još 50-ak "sretnih brojeva" koji su došli po večeru i nagradu. "Dobro večer i dobro došli, ja sam Markus, senior juniorske frakcije za facilitaciju optimalnosti, molim vas, udobno se smjestite na naše stolce marke Krajnja nelagoda." Tata i ja smo dijelili stol sa starijim parom penzionera koji su sa žarom u očima upijali Markusov entuzijastični pristup. "Prije nego što vam poslužimo večeru" - kaže Markus svečano, kao da će za svaki stol došetati po jedan jastog u pratnji Ane Rucner na violončelu - "dopustite da vam objasnim zašto smo baš vas odabrali da nam se pridružite večeras." Da smo u Americi, ovo bi bio trenutak u kojem nam Markus objašnjava da je uslijed katastrofalnih genetskih mutacija došlo do izumiranja ljudske vrste  i mi smo jedine preostale jedinke koje su očuvane kriogenikom i sad je 4028. godina i na nama je da održimo ljudsku vrstu (počni gledat seriju Wayward Pines, kul je), ali nismo u Americi. U Hrvatskoj smo, što znači da je Markus sljedećih sat vremena pričao o anatomskim jastucima koje možemo kupiti za SAMO 2000 kuna! Za večeru smo dobili komadiće mesa koji su možda bili piletina, a možda pohani anusi, a poklon? Drago mi je da pitaš što je bio poklon, Marko. Na poklon smo dobili malu, crvenu kutiju za alat. Jel alat bio unutra? Naravno da nije, Marko, kakve gluposti me pitaš.

Zato se ne javljam na telefon - jer znam da je ili gospođa Dragica, ili je Ivna iz Virtualnih Šefljica koja mi u novom izdanju epizode naporni pozivi nudi senzualnu večeru i kutiju za alat za desert ili LUKSUZAN izlet u Rakitje. Bez uvrede Rakitju, to je predivna lokacija, ali kad razmišljaš o mjestima koja MORAŠ posjetit, jel da da može i bolje? #možemožemooože

Da se mene pita, da je stvar samo u meni, Ivna i poduzeće Virtualna Šefljica bi odavno propali sa svojim jastucima i poklonima i izletima u Rakijteeee, concrete jungle where dreams are made up, there's nothing you can't do! - ali ne pita se mene. Pita se moju mamu.

TAAAAAA na na na na naaaaa na naaaa, na naaaaa, na-na na-na na naaaaa!
Halo? (ne mama, ne, spusti slušalicu ići ćeš u Rakitje!) Da, recite…. Aha… (ne, još stigneš, otiđi, spusti slušalicu ovo je Kobayashi Maru novog doba, odstupi!) Dobro… Baš besplatni pregled? (Neeee mama neeee, there's no such thing as a free lunch, Milton Friedman 101, ne!) Aha, znači sutra u 10 ujutro, vidimo se!

"Zamisli Andrea, Poliklinika Lakovjerni Čovjek sutra ima besplatan sistematski pregled!" Mama to je scam. "Ne ne, stvarno, besplatno - idem, dobro se pregledat." To je potpuna istina, dobro se pregledat. A niš, sretno onda.
…One day later….

"Zamisli ti, dođem ja tamo" - NEEE, ma nemoguće mama, nikako, nastavi - "i to ti je neko predavanje." Jel predavanje o Rakitju možda? Rakitje - skriveni šumarci i netaknuta priroda? "I onda ti na kraju izmjere šećer/sol/papar u krvi i prodaju ti koenzim Q10 koji ti pomlađuje tijelo - IZNUTRA." Ma nemoj reć, neviđeno. "Da - košta 1500 kuna, ali za polaznike seminara je 750." Molim te mi reci da nisi kupila to smeće mama, molim te pliz u ime Mattea Cetinskog mi reci da nisi! "NARAVNO da nisam, kaj ti je?! Kupila sam samo ove 2 kreme za 100 kuna, baš su fine masne i kaže predavač iz Slovačke da su jako dobre i kvalitetne."

Moja mama je super. Moderna je, mlada je, rola na Jarunu 24 kilometra u komadu skoro svaki vikend, pleše salsu, putuje, pjeva, ima aktivniji društveni život od mene koja sam toliko loša da se ne bi čudila da stvarno jedne subote izađem u Rakitje - al kad ju nazove Ivna iz Virtualne Šefljice, gotovo. Ivna uvijek pobijedi. Uvijek. Ne samo na telefonu.

"Kupila sam piling za ruke u shopping centru, zaustavili su me i rekli da imam super ruke ali da su malo suhe (well how fuckin' convenient) - zamisli, ova cijela teglica je inače 700 kuna jer ima sol iz mrtvog mora i znoj Jasmina Stavrosa, ali danas sam ju na posebnoj akciji kupila za samo 350 i još sam dobila kremu za ruke GRATIS." Mama uvalili su ti sranje koje inače nikad ne bi kupila, što znači da nisi uštedila 350 kuna nego si potrošila 350 kuna koje inače ne bi ni potrošila.
Mi joj se doma uvijek smijemo jer je full slatka kad radi takve stvari. A radi ih… ne često, neću reć često jer ih je napravila samo par unatrag 15 godina, ali svaki put kad otvori vrata Ivni iz Virtualne Šefljice, uvijek je neko sranje kojem se smijemo dok ne dođe do sljedećeg sranja kojem se onda smijemo umjesto prvog sranja.

Ova kolumna će imat podnaslov "ljudi koje moja mama pušta u stan (povremeno) kad joj Ivna iz Virtualne Šefljice proda spiku.”

Jednom smo u stan pustili troje ljudi koji su nas prethodno nazvali na telefon "da nam izmjere zračenje, besplatno." I eto ih, pozvonili su, penju se prema našem stanu. Dvojica. Jedan protiv dru-go-ga i jed-na, dje-voj-kaaaaa. Jedan frajer koji šuti i samo gleda u pod, jedna žena koja se smije cijelo vrijeme i jako je radosna iz nekog razloga i još jedan frajer, evidentno vođa grupe, koji pokušava zvučat učeno ali skužiš da nije jer govori "takože" umjesto također. Proučili su stan, kimnuli glavom u znak početka i izvadili neke metalne žice (rašlje, kako sam kasnije čula) koje mjere gdje su podzemne vode. Znaš gdje su podzemne vode, Marko? Evo sad ću ti reć. UVIJEK su baš kod kreveta. "Mdaaaa, vidim kod ovog konkretnog kreveta vam se čak spajaju Hartmannov čvor i podzemne vode, to je jako loše."  Što možemo napraviti po tom pitanju, o spasitelju hvala što si nas slučajnim odabirom nazvao i dao nam šansu da se spasimo, kaži nam kako! "Srećom, od nas možete kupiti nadmadrac koji je ne samo udoban nego takože štiti od zračenja - inače je cijena 1000 eura ali pošto je danas četvrtak, možete ga dobiti za 2000 kuna
ALISAMOSADODMAHSAD!" Kužiš Marko, zračenje je uvijek kod kreveta jer oni prodaju nadmadrac. Da slučajno imaju i presvlaku za wc dasku koja štiti od zračenja, zračenje bi bilo i kod wc-a, takože.

Drugi put nam se u stan pozvala žena s ionskom kadicom za detoksikaciju. Znaš ono kad ti je netko poznat od nekud ali ne možeš ga točno smjestit? E, s njom nije bila ta situacija, odmah sam skužila da ju znam jer je bila u Ljubav je na selu. Kad sam ju pitala jel to ona, brzinski je potvrdila da je i krenula pričat mojoj mami važne stvari o svojoj novoj djelatnosti: "Ako imate visoki tlak ili niski tlak ili ako generalno posjedujete tlak kao takav, ova kadica je odgovor na vaša pitanja! Ona vas detoksificificifirira, tj. izvlači sve otrove iz vašeg tijela. Hoćete vi probati prva, mlada damo?" Naravno da hoću, ja sam uvijek za nove izazove, možda do kraja večeri završimo u Rakitju! Uglavnom, staviš noge u kadicu, ona dolije vodu, malo posoli (tu juhicu Markus sutradan poslužuje na prezentaciji u Hotelu Pazuh), ubaci neki k***c u vodu koji pušta struju (struja i voda, fuck yes!) i taj k***c detoksicificirizirizarira tvoje biće putem ionizacije. S vremenom voda postaje obojana. Prvo narančasta. "Vidite! Vidite! Već djeluje!" - kaže ona entuzijastično. "Narančasta boja znači da vam jetra ima preveliku zasićenost nečimzaboravilasamčim." Kad voda postane smeđa, Ljubavjenaselu kreće u napad: "Mhmmm, recite mi jel pušite?" NE. Ne pušim, ajdedatevidim sad kak ćeš se izvuć iz fejlanog pokušaja pitchanja, pomislim ja amaterski. "Da, a ZAMISLITE kak bi tekućina tek bila smeđa da pušite!" Long story short, naša tijela su toksična i treba nam detoksifasija, SREĆOM ona ovu kadicu usput i prodaje za mizernih 1500 eura (tisućupetstoeura!!!) a možemo dobit i na rate ako uzmemo SAMODANAS jer je danas petak. Na youtubeu ima hrpa videa u kojima ekipa u istu tu kadicu stavi mrkvu i guess what - mrkva isto ima toksičnu jetru jer je i njoj vodica smeđa. Kad pomislim kolike su jadne bake predale svoju ušteđevinu takvim ženama u nadi da će dobit još koju godinu i imat više vremena s unucima… Uglavnom, i ona nam je bila u stanu, takože.

Ipak, najdraže iskustvo mi je bilo kad nam je u goste došao jedan gospodin. Ja sam se taman vratila iz škole, bilo je 8 navečer, a on je pozvonio samo 15 minuta kasnije. Imao je onaj plastični koferčić, znaš onaj kakav se 90-ih nosio na tečaj engleskog, i veliku torbu. Izvolite uđite smjestite se vi i vaš koferčić koji vrišti OBMANA hvala što ste nam se pridružili u dnevnoj sobi večeras. "Ja sam vam završio medicinu na jednom tamo faksu u Kini i tako to pa vam se kužim u stvari" -  kaže on mojoj mami dok je iz koferčića vadio papiričiće. Naravno da sam pokusni kunić opet bila ja, brat je bio na treningu pa zašto ne baš ja, juhuhu kakva radost! Prvo me omotao termodekom i puštao mi struju kroz tijelo. "Osjetite kako vam je toplije?" Ne, Šerlok, termodeka u meni izaziva mraz i nevjericu. Da, toplije mi je. "Mdaaa, tako to funkcionira" (jebote moram i ja upisat medicinu na nekom tamo faksu u Kini da se i ja tak kužim u stvari) "recite jeste li ponekad možda umorni? Ponekad imate podočnjake i teško vam se ustati? Ponekad vam padne imunitet pa ste prehlađeni, zvuči li vam išta od toga poznato?" Da, kakoliste znali moje najintimnije tajne, sensei? "Vrijeme je za drugu fazu našeg testiranja" (hip hip hura jel idemo u Rakitje???) "molim vas kleknite na ovu prostirku tako da ju dodirujete i rukama i nogama." Izvadio je iz torbe neki mali otirač sa čudnim ispupčenjima, uključio ga u struju i stavio ga na pod. "Kleknite slobodno, mlada damo." Srijeda navečer, došla sam iz škole, na telki će uskoro bit Buffy a ja u doggy styleu klečim pred frajerom koji je upravo uključio vibraciju na malom otiraču "Što vas jače trese, to bolje!" Sssssupppppperrrrrr ovvvvvoooo jjjje ttttoliko bbbbolje od izzzzletttta u Rrrrakitje!

"Joj, već je toliko sati!" - kaže moja mama usred mog vibriranja pred nepoznatim frajerom i ja pretpostavim da je napokon gotovo, da ćemo sad potjerat i njega i njegovu vibrirajuću prostirku natrag u Virtualnu Šefljicu ili otkud je već došao, ali pretpostavka je majka svih zajeba i vjerujem da se i Katalenićeva mama zove Pretpostavka. "Ja moram na probu, zaboravila sam - Andrea ti odradi testiranje do kraja pa ćeš mi pričat poslije" - kaže mi mama i ode pjevat. Srijeda navečer, ja sam došla iz škole, uskoro će na telki počet Buffy a ja u doggy styleu radim Harlem shake pred frajerom koji je završio neku medicinu tamo u jednoj Kini i zna stvari. Prodat će mi uređaj za samo 800 eura iako je inače 1500 ali danas je srijeda pa je prilika.

Koja je pouka ove priče?

Kad te nazove Ivna iz firme Virtualna Šefljica i ponudi ti nagradu/besplatno testiranje/mjerenje tlaka sifona i detoskifilisiticaciju - spusti slušalicu, iskopčaj telefon i odi u Raktije. Tamo si siguran od svih zala i nevolja.

Mama, ne javljamo se više na telefon.

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.