Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index

VIDIŠ ti kak se stvari brzo događaju - još nisam stigla ni prokomentirat novi prošlotjedni podatak da će Josip Katalenić bit u filmu, čovjek je već uspio završit u pedofilmu. Param-pam-tššš! Ako je do sad imao IKAKVU šansu kod Mirne Berend, sad je definitivno, nepovratno gotovo.  Al kao što sam rekla u prošloj kolumni, uvijek treba gledati svjetlu stranu priče i bit pozitivan - barem mu na kompu nisu pronašli nove pjesme, tak da ima nade u bolje sutra. Osim ak si Josip Katalenić.

Neću pričat o Josipu više jer koliko god bilo "smiješno" na prvu - nije. To su nečija djeca. To mogu bit tvoja djeca. Lako se "lol"-at na prvu jer je J-Ped netko kome se volimo "lol"-at, ali ovo nije lolabilno. (Znam da su ovo najgore riječi). Ovo treba ne samo kaznit i zatvorit - treba napravit Delorean, otić natrag u 198pedu (nemogusipomoć) ili koju već godinu i poklonit Josipovim roditeljima doživotnu zalihu kondoma da se on nikad ni ne dogodi. Neću pričat o J-Pedu jer je ovo u domeni u koju ne diram (to je i J-Ped trebao reć kad je sejvo slike - DOSTA). Neću pričat o J-Pedu.

Pričat ću o Anti.

Tko je Ante, Andrea? Bok Marko, opet si tu, drago mi je da pitaš. Ante je jedan dečko koji mi je posljednjih dana zaokupio pažnju. Zapravo, kao što bi J-Ped rekao, Ante je jedan dečko kojeg promatram poskrivečki već dulje vrijeme (prestani Andrea). I ti znaš Antu, znaju ga i tvoji prijatelji - zapravo, čak postoji šansa i da si TI Ante. Tko je Ante? Ante je dečko iz desne trake na Zelenom valu, i tip kojeg najviše mrzim u prometu.

Promet je zajebana stvar jer nikad nisi u pravu i uvijek si u pravu. Ima ona jedna rečenica na internetima koju je rekao George Carlin: "Jeste li primijetili da je svatko tko vozi sporije od vas idiot, a svatko tko vozi brže od vas manijak?" George je u pravu - ja MRZIM ljude koji voze presporo. Al ne onak presporo kad je ograničenje 50 i on ide 50 a ja bi išla 70 pa ne mogu jer je ispred mene "idiot" koji vozi po propisima, ne tak. Pričam o onim ljudima koji voze 50 kad je ograničenje 90, ili kako Slovenci vole reć "UVIJEK SVAKI DAN NA CESTI DO MARIBORA!" Svaki put do sad - ograničenje je 90 i ok, ne moraš ić 90 ak ti je bed da ćeš izletit u Austriju, ali SVAKI put do sad sam se vozila iza senzualnog Janeza koji ne vozi - on vodi slovensku ljubav sa cestom i razgledava Minimundus od vlastite države dok ja kasnim  na gažu. Pokušavam bit tolerantna u prometu, ali kad netko ispred mene ne vozi nego miluje cestu kao da je klitoris, ne mogu. Cesta nije klitoris, život nije Labuđe jezero, stisni gas i prestani bit spor, Janez! Malo mi je lakše sad.

Osim Janeza,  ne volim ni onog lika koji ti se uguzi u traku jer si ga pustio i onda ti ne mahne u znak zahvale. Ja bi da postoji neka aplikacija zbog koje ljudima koji ti ne mahnu prestanu radit ruke na 5 minuta. Pa ti nemoj mahnut, đubre nezahvalno!

Al ni spori Janez, ni nekulturni šupak koji ne mahne se ne mogu mjerit s Antom.

Zašto mrziš Antu, Andrea? Marko, ti uvijek znaš postavit pravo pitanje. Mrzim Antu jer prebrzo vozi.
Generalno ne volim ljude koji jure cestom ko da nema sutra, pogotovo kad sam ja u autu, jer ja u mobitelu imam brojeve od lijepih dečkića (insert J-Ped joke) i želim da dođe sutra. Full jako želim da dođe sutra jer je sutra puno lijepih situacija i simpatičnih srećica. Plus napravila sam si lazanje da ih bude i za sutra tak da želim da se taj dan dogodi. Nemoj mi oduzimat sutra zato što imaš potrebu dokazat da imaš veći pimpek od svih ostalih ljudi na cesti. Sjećam se, jednom davno sam poznavala jednu muškaricu (znaš one žene koje su zapravo muško) koja je vozila toliko brzo da su se svi u autu molili Sv. Anti Padovanskom, a ona nas je smirivala riječima: "Sve ok, ja ti super vozim, meni ti se još nikad ništa nije dogodilo!" O, propuštena priliko za abortus, intelektualna Nedođijo, gdje je CTRL+ALT+DEL na tipkovnici tvog života da te poništimo dok još nije kasno?! Pa tegla krastavaca ima više sive materije od ljudi koji govore: "Ja ti super vozim, nije bed što idemo 250 kroz Garešnicu jer sam ja odličan vozač." Nisi. Ti si kreten.

Ante je baš takav lik. Ante nije jedan lik, on je puno likova. Ne zove se Ante, to ime sam odabrala jer sam na faksu znala jednog takvog i otad su svi Ante. Uvijek su isti - ćelava glava i spušten prozor koji ima dvije funkcije - prvo, da ima gdje naslonit triceps s tetovažom glagoljice i drugo, da se čuje novi Saša Matić ili što već ovih dana sluša gluha omladina. I naravno, ima "nabrijana kola" koja zvuče kao gospođa u zadnjim trzajima tuberkuloze. To je Ante, i ne volim ga. Ne volim ga jer siluje cestu po Zelenom valu, što je neinteligentno i naporno.

Jednog Antu sam vidjela prije 3 dana, baš na Zelenom valu. Subota navečer, u gradu nije gužva ali prometno je. Ovaj konkretni Ante ima crnoga bemveja i glavu koja se sjaji kao svježe ispolirana jabučica u supermarketu. Ima sunčane naočale iako je mrak ali nek se vidi da je pravi Fucci, iz nabrijanih zvučnika mu trešti audio herpes s melosom koji vjerojatno uzrokuje rak pužnice, i što je najgore od svega - juri. Na Zelenom valu.  Na mjestu gdje te roditelji još u vrtiću nauče da je nepametno jurit. Ušao je kod Džamije, isto kad i ja, ali ne vozimo na isti način. Ante je prvi na svakom semaforu. Njih 22, ako sam dobro brojala. Kreće na žuto, juri do sljedećeg crvenog i staje. Onda opet ispočetka. WROOM WROOM! Brzina. Testisi. Arnoldšvarceneger. Svaki put kad se svojim autom dovučem do semafora na kojem je Ante bio PRVI!!!, gleda me pun ponosa, pogledom koji govori: "Ja sam frajer, prvi sam na semaforu, uživaj u mojoj muževnoj bikoidnosti!" Nisi frajer, Ante, ti si idiot. Nisi čak ni manijak kak kaže čika Carlin, ti si obični, homegrown, organski idiot.
Odlučila sam napisat otvoreno pismo Anti, u nadi da će ga pročitat (u nadi da zna čitat) i promijenit svoje načine. Vjerojatno neće jer sam ja žena i ko mi je dao da pričam, ali tko zna… ljudi se mijenjaju, ljudi rastu. Vidiš kak je Josip prije bio samo (ne)običan pjevač, a sad je međimurski Majkl Đekson (ovu paralelu ni ja ne podržavam, ne moraš mi pisat ljuto pismo da je Majkl super).
Uglavnom, pismo Anti iz desne trake.

Dragi Ante,
Bok. Znam da je ovo čudan način da ti se obratim, ali viđam te na semaforima Zelenog vala već godinama i nikako da te uhvatim na dulje od 2 sekunde. Ti ne znaš ko sam ja, ja tebe znam, i prije nego što ovo stvarno postane romantična pjesma od TBF-a, moram se vratit na pravu temu ovog pisma. Želim popričat s tobom, o tvojoj vožnji.  Znam da te ljudi često percipiraju samo kao tipa koji brzo vozi, ali ti si toliko više od toga. Ti nisi samo brz, ti si logistički šampion! Neki dan si projurio pored mene i zapeo mi za oko... kad si se uključio na Zeleni val kod Džamije u isto vrijeme kad i ja, znala sam da me čeka posebno iskustvo. Sjećam se kako si maestralno krenuo - iz desne trake u srednju, pa u lijevu, pa si se naguzio na auto jedne gospođe do te mjere da su vam vozila skoro imala mini-snošaj, pa si opet otišao u srednju traku jer nisi bio zadovoljan, pa u desnu, pa opet srednja pa desna - rekao bi čovjek da ne znaš što radiš ali ja znam da bi taj čovjek pogriješio jer ti itekako znaš - ti OPTIMIZIRAŠ!  U toj desnoj je stajao čovjek sa sva 4 pa si zapeo i kad smo došli na sljedeći semafor, opet si bio iza mene iako si obavio slalom na kakvom bi ti čestitala i sama Janica Kostelić. Ljudi bi rekli da si mogao samo ostat u svojoj traci i da bi ti došlo na isto, ali ljudi su glupi i ne znaju ono što ti znaš, a ti znaš kako se hendla cesta. Kad smo već kod komplimenata, skoro sam zaboravila koliko si prekrasno kod Džamije skoro pokupio pješake na zebri jer KURACPIČKADINAMO! I nema veze, nemoj slušat čovjeka koji ti govori da pješaci na zebri imaju prednost, TI imaš prednost, ti i tvoj Bemve Tuberkuloza jer se TEBI žuri u kladionicu u kojoj će te, statistički gledano, sjebat jedan par - ne moraš se meni opravdavat. Kad se situacija malo raščistila, tamo negdje nakon Zrinjevca, više nije bilo potrebe za slalomizacijom pa si mogao demonstrirati svoj uber-muževni stil vožnje, i tu si me osvojio kao što me nitko nikad nije osvojio. Sjećam se, srce mi je treperilo kao hladetina na vjetru dok sam promatrala koliko dobro barataš asfaltom. Ajmo sad ozbiljno, Ante, jer se bojim da je nemoguće da znaš i čitat i da uz to shvaćaš sarkazam. Ti si idiot, Ante. Znam, nije lijepo čut, al nije lijepo čut ni Kaktus od Lidije Bačić, ni reklamu za Ledolinu na Youtubeu kad znaš da je više nema (Pedolina by J.K. #prestaniandrea) - život je pun stvari koje nije lijepo čut a ovo je jedna od tih stvari. Glup si, Ante, i nitko na Zelenom valu te ne voli. Ne zato što si brži od nas, ne zato što imaš sub-woofere koji su brutališkica (prestani govorit brutališkica, btw), nego zato što si intelektualno nedonošče kojem je netko dao vozačku a možda nije trebao. Kad te žena gleda kak stojiš na semaforu i naslanjaš lakat na prozor, ne gleda te s divljenjem jer si pastuh i pokoritelj ceste - gleda te jer razmišlja na koji tečaj samoranjavanja da se upiše. Ne znam u kojem azilu za napuštene testise su te učili vozit, ali ti si najgori vozač, Ante. Znam da ti se čini nelogično jer misliš da su sve žene gore od tebe, ali istina je. Najgori si. Misliš da si seksi dok siluješ po gasu, ali nisi. Samo si glup. Prva stvar, to što si prvi na semaforu nije dostignuće. Ak je crveno, crveno je i tebi u desnoj traci, i meni koja ću doć malo poslije tebe u srednju, crveno je i gospođi u lijevoj koja ide 35 jer ima 72 godine i sve iznad 20 joj je Gardaland. Ak nagrada za prvo mjesto na crvenom svjetlu nije pršut s potpisom gradonačelnika, bit prvi na crvenom nije dostignuće, ni cilj kojem treba težit. Samo dulje čekaš. Drugo, svatko tko ima IQ veći od ošamućene gliste zna da se na Zelenom valu ne juri iz nekoliko razloga - ubaci tu sad priče o pješacima, djeci koja idu iz škole i zbunjenim mladim vozačima koji će se usrat kad vide da prema njima juri užareni bemvej iz kojeg krešti zvuk Đavoljeg anusa - ali glavni razlog zbog kojeg se na Zelenom valu ne juri je taj da je Zeleni val konfiguriran i optimiziran za vožnju od 50 na sat (možda i 60, nisam sigurna jer sam loš učenik i još gori čovjek, ali shvaćaš kaj ti želim reć). To ti u prijevodu znači da ćeš, ako kreneš na zeleno i voziš 50 (60), proć kroz svaki semafor bez da moraš stajat i vraćat se u prvu. Kad stalno krećeš iz prve, trošiš više benzina, što je glupo jer je benzin skup kao i jamčevina (ovo nije još jedna referenca na Josipa, stvarno, ovo je slučajnost). Treće, Ante, a možda i najvažnije u tvom svijetu - postoji teorija da muškarci koji voze brzo i nasilno na taj način pokušavaju kompenzirat nedostatak vlastite muževnosti. U pimpekoidnom smislu. Ti misliš da jureći kroz Zeleni val ostavljaš dojam mladog pastuha s velikom kitom, a zapravo je sasvim obrnuto. Sa svakim semaforom na koji se zaletiš iako je crveno, sa svakim autom na koji se naguziš, sa svakim nasilnim kretanjem zbog kojeg ti auto zaplače kao finalni vapaj tuberkulozne pacijentice, u očima svih nas koji smo iza tebe imaš sve manju kitu. Jedan semafor, jedan centimetar. Znam da ti matematika vjerojatno ne ide, Ante, jer ti je domet "Uno, dos, tres, quatro!" koji ponekad čuješ od svog latino uzora Pit Bulla, ali kad zbrojiš ove stvari, to ti je otprilike ovak: Ako si na Džamiji ušao s 21 centimetrom (što je sasvim neizgledno ali ajmo ti poklonit benefit of the doubt), na Zrinjevcu si već pao na 16. Na Klaićevoj si taman takav da te mogu primit na dječji odjel (ifyouknowwhatimean), a kad si došao do skretanja za ulicu Republike Austrije, već si u minusu. Ušao si u Zeleni val kao muškarac, izašao si bez pimpeka, što znači da si žena, Ante, a znam da nisi fan žena za volanom, vidjela sam ti u očima kad si na sekundu skinuo naočale. Ne samo da si žena, nego si siromašna žena jer trošiš previše benzina. I uz sve to, čak nemaš ni pršut s potpisom gradonačelnika.  To je tvoja priča, Ante. Eto, drago mi je da smo malo proćaskali. Znam da me nećeš poslušat i da ćeš i dalje stiskat gas ko Žak zadnje kapi iz vrećice majoneze, ali htjela sam da znaš da dok to radiš, dok divljaš cestom i misliš da si rvacki Vin Diesel, svi znamo da imaš toliko mali pimpek da bi ga J-Ped vjerojatno zabunom sejvao na komp. Smanji gas. Smanji i zvučnike malo.

Hvala ti na pažnji Ante,

Andrea iz srednje trake

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.