Radila sam to i na faksu kad sam nosila skripte na more “pa ću učit na plaži, svaki dan barem sat vremena” - ti znaš da lažem, ja znam da lažem, svi znamo da lažem. Svaka skripta koju sam ikad ponijela na more je ostala u koferu i vratila se natrag u Zagreb, netaknuta kao ona jabuka koju ti mama ponudi kad pitaš jel ima šta slatko. Ali svejedno sam nosila skriptu na more svaki put - da ju nisam ponijela, imala bi grižnju savjesti. Ovako sam barem mogla reć da sam se potrudila. Spakirala sam ju. Tu je, sa mnom. To je već pola posla. Potrudila sam se. Ja sam dobar student. 

 

A nisam se potrudila. Potrudila sam se jedino zavarat svoju savjest da nešto radim dok zapravo ne radim ništa. Imam skriptu (u koferu). Jedem voće (u bombonima). Čučnjevi svaki dan (na kompjuteru).

 

E upravo mi u tu kategoriju spada ono srce na Facebooku koje se dijelilo cijeli prošli tjedan.

 

“Hej draga možeš li staviti ❤ na svoj FB zid, bez komentara, samo srce, zatim pošalji ovu poruku svojim ženskim kontaktima. Neka se žene prisjete da je ovo tjedan prevencije raka dojke! ❤

Opipajte svoje cike!!! 💗💗💗💗”

 

Gledala sam kako se statusi mojih prijateljica pune srcima brzinom munje, a inbox je jedva par puta dobio novu poruku. Naravno, lakše je objavit srce nego se tlačit s porukom, to je sasvim normalno. 

 

Pun Facebook srca, jako malo objašnjenja zašto.

 

Ispod par statusa upitnici - kaj si se zaljubila? Kome to? Jel to za mene? Kaj je to sa srcima danas?

 

Zato mi je glupo to srce, jer je kao onaj pojas za trbušnjake koji kupiš na TV prodaji - puno obećanja, malo stvarnih rezultata.

 

Odmah želim razjasnit nešto prije nego što krenem dalje - SUPER je što se želi angažirat žene i podić svijest o raku. SUPER je što se potiče na samopregled. SUPER je što se radi na prevenciji. Ali, bez uvrede svima koji su ovo šerali - misteriozno srce na statusu niti prevenira, niti podiže svijest, niti liječi rak. U većini slučajeva samo skuplja lajkove. I stvara dojam da si nešto napravio, a nisi. Ko čučnjevi koje gledaš na Youtubeu.

 

“Stavi srce na status i nemoj nikom reć što znači” zvuči kao najobičnija forwarduša na Facebooku. A takvih ima svaki tjedan, u svim oblicima koje možeš zamislit. 

 

Stavi boju grudnjaka u status i nemoj nikom reć zašto.

 

Stavi žirafu na profilnu sliku.

 

Citiraj Rimski statut i zakon UCC 1-308- 1 1 308-103  da ti Facebook ne ukrade slike.

 

Gacaj zelje.

 

Potvrdi da si živ inače će ti Facebook ugasit profil.

 

Stisni lajk pa će Zuckerberg dat dolar Afričkom djetetu koje nije jelo 7 dana.

 

Stavi u status hešteg Vlado Kalember da mandarine bolje rode ove godine.

 

“Stavi srce na status i nemoj nikom reć zbog čega, tako da što više ljudi osvijesti potrebu samopregleda” - jel ovo samo meni zvuči full neučinkovito? 

 

Kad sam radila na radiju, jedan od glavnih načina za privlačenje pozornosti su bili teaseri, na primjer: “Kako i TI možeš osvojit karte za večerašnju premijeru Spidermana, otkrivam nakon 3 pjesme…” To je ok, želiš slušatelja zadržat uz radio, a on će ostat ako mu se ostaje. Ali jasno se znalo što se NIKAD ne teasa - veliki problemi u prometu. Zato nikad nećeš čut da ti (dobar) radijski voditelj kaže: “Negdje u Zagrebu je ogromna gužva zbog prometne nesreće - gdje točno i koju rutu trebate izbjegavati da na vrijeme stignete na posao, kažem nakon što poslušamo Michaela Jacksona i novu Adele.” Nećeš to čut jer se važne informacije ne teasaju - govore se ODMAH, bez teasera, bez misterije. ODMAH ćeš reć gdje je sranje u prometu jer želiš da što više ljudi sazna i spasi se od potencijalnih komplikacija. 

 

Kaj ne bi na isti način trebalo tretirat prevenciju raka? Odradit osvještavanje tako da se na sve moguće načine smanji šansa da netko fula informaciju? A ne “stavi srce i pravi se mutav” pa tko skuži, skuži.

 

Znam da to nije glavna misao vodilja projekta srce na fejsu i znam da su svi koji su šerali srce to radili u dobroj namjeri, ali šeranje srca i mistificiranje cijele priče nikom ne pomaže. Samo cijeloj priči daje prizvuk igre. “Tjedan prevencije raka dojke je pa se igramo srca na statusu, a sljedeći tjedan tko zna, možda stavljamo slike iz Jugoslavije, možda pokušavamo polizat lakat…” Rak nije igra koju igramo ovaj tjedan. U Hrvatskoj od raka dojke mjesečno umire 90 žena - to je 20+ žena tjedno, ne samo ovaj tjedan kad se igramo misterioznih srca na statusu, nego svaki tjedan, cijele godine, i ove i prošle i sljedeće. 

 

Vjeruem da bi svaka od ovih 90 žena mjesečno voljela da manje klikamo po statusima u ime bolesti koja im krade dane, a više po vlastitim sisama. Barem za početak. A vjerujem da je minimalno 50 posto onih koje su šerale srce stalo samo na tome - da nisu pregledale ni sebe, a kamo li još podsjetile nekoga na važnost samopregleda. Zato mi ide na živce to srce, jer je fejkanje aktivizma, a u biti je lajktivizam. 

 

Najgore od svega je što sudjelovanjem u ovakvim mini-aktivacijama sami sebi lažemo da smo napravili nešto korisno.

 

“Lajkala sam sliku gladnog Afričkog djeteta, praktički sam ga nahranila.”

 

“Šerala sam prilog iz Provjerenog o siromašnoj obitelji i napisala hešteg grozno, pomogla sam im.”

 

“Stavila sam srce na status jer se aktivno borim protiv raka.”

 

Ne kažem da ne treba šerat takve stvari, i to je način da se podigne svijest o problemima, ali bojim se da si sve češće govorimo da je šeranje sasvim dovoljno. 

 

Da smo postali pasivni aktivisti, tj. lajktivisti - ljudi koji po inerciji stišću lajk i šer i misle da je to to, da su doprinjeli.

 

Srce protiv raka, tužni smajlić sa suzom za obitelj kojoj su isključili struju, ljuti smajlić za Todorića - sve usput, iz udobnosti kauča dok jedemo puding i gledamo video s čučnjevima.

 

Srce na statusu ne prevenira rak, ali u današnje vrijeme vrlo lako može prevenirat potrebu za daljnjim aktivnostima jer imaš osjećaj da si odradio svoj dio. 

 

Samo po sebi ne liječi ništa - osim grižnje savjesti.

 

Ja ga nisam šerala, ali sam poslala poruku svojim prijateljicama da se ispipaju po sisama (čak i onoj koja ih nema) - baš zato što se pokušavam riješit tog varljivog, pasivnog kauč aktivizma koji stvara osjećaj da si nešto napravio iako si jedva mrdnuo prstom - počevši od čučnjeva koje gledam na Youtubeu na dalje.

 

Srce protiv raka na Facebooku je kao skripta koju poneseš na more - dobar početak, ali moraš napravit još neke korake prije nego što si smiješ reć da si se stvarno potrudio. 

 

Inače je samozavaravanje, što je sasvim prihvatljivo ako si lažeš da su bomboni voće - ovo je ipak puno ozbiljnija situacija.

 

I da završim onako kako završava svaki debilni lančani status:

 

Pošalji ovo najmanje 5 frendica do sutra u podne i upoznat ćeš ljubav svog života. Ako ne pošalješ, imat ćeš 7 godina nesreće i pas će ti bit Slovenac.

 

Al fakat, ispipaj se po sisama. I reci barem jednoj frendici da napravi isto (sa svojim, jel). 

 

Nije najviše što možeš napravit, ali je dobar početak.

 

Sve ostalo je skripta u koferu.

Pssst! Ostale kolumne naše Andree Andrassy pročitajte ovdje!