Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index

"A NEGATIVE mind will never give you a positive life" - citat koji sam pročitala u petak, taman na Međunarodni dan sreće. Petak je bio super dan - sunce, ptičice, miris ribe koji se uvijek petkom širi iz nečijeg stana, i uza sve to, još smo i slavili prvi dan proljeća.  Plus, imala sam slobodan dan jer sam išla na dodjelu jednih nagrada u obliku ruže, tako da sam u petak bila ekstra sretna. Jelica the frizerka mi je četkom nategnula kosu da liči više na svilu, a manje na polje kukuruza u kasno ljetno popodne, Žana the šminkerica mi je nacrtala lice da bude dostojno onog jednog posebnog lajka koji najviše voliš, a dečki iz "Sobe zavisti" su mi u vrećicu spakirali jednu od najljepših haljina koje sam ikad vidjela. Sretan, veseli, sunčani petak - jedan od onih dana na koje ti ne idu na živce ni majstori koji već tjedan dana neprestano buše u susjedovom stanu, nego ti čak padne na pamet da im odneseš limunadu jer znaš da se muče i želiš im uljepšat barem jedan trenutak. Takav dan.

Oko 6 popodne, napokon sam ušla u haljinu. Duga, crna, najljepša. Neću reć da sam se osjećala kao princeza jer je to klišej - osjećala sam se kao kad si napraviš topli sendvič i pomisliš da je takva šteta što doma nemaš majoneze, i onda otvoriš frižider i skužiš da je netko kupio majonezu. Lijepo, osjećala sam se lijepo. Dovoljno lijepo da sam se uslikala ispred ogledala i sliku stavila na Fejs. I otvorila Pandorinu kutiju komentara.

"Wow, super je!" - jedan od komentara. "Sorry, al meni se ne sviđa" - još jedan od komentara. "Ja bi na tvom mjestu digla kosu" - još jedan. Postoje ljudi kojima se svidjela moja haljina, i to je ok. Postoje ljudi kojima se nije svidjela moja haljina, i to je ok.  "Good for you, not for me" - super citat iz knjige komičarke Amy Poehler. Nismo svi isti, i bilo bi full glupo da jesmo. Postoje ljudi kojima bi bilo draže da sam obukla nešto drugo, i to je ok. Postoje i ljudi koji su jednostavno neodgojeni.

"Čujem da bannaš (#onokad izbaciš sa stranice) ljude koji se ne slažu sa tvojim mišljenjem" - kaže jedna gospođa u komentaru. Istina je, bannam ljude sa fanpagea, nekoliko puta tjedno. Ne zato što se ne slažu s mojim mišljenjem, nego zbog načina na koji to rade. "Sorry, ali meni se ne sviđa" je super način za izražavanje vlastitog mišljenja i takvu osobu nikad neću maknut. "Good for you, not for me" - i svi možemo nastavit dalje. To ćeš reć frendici koja ti pokaže novu torbu koja nije po tvom ukusu. To je odgojen način. Napisat ispod nečije slike: "Odvratno" ili "Jebote, kako loše" - to je neodgojen način. Internet je čudno mjesto na kojem si dozvoljavamo stvari koje si NIKAD ne bi dozvolili u stvarnosti. Ne mogu zamisliti da bi mi potpuna neznanka tu istu večer prišla u HNK i rekla: "Odvratno." Ne bi, jer to nije normalno, ali na internetu je. Imenom i prezimenom, vlastitim odabirom, sakupila je gorak hračak i bacila ga u Svemir. I zaradila ban - ne zato što joj se ne sviđa haljina - Bože moj, nek joj se ne sviđa, ne nosi ju ona - nego zato što bi ju u stvarnom životu zbog takvog komentara uklonila iz svoje blizine. Zamisli da čekaš tramvaj, i netko ti iznenada kaže: "Bok, imaš full gadne tenisice." To je to. Ista stvar. Moj fanpage je moja virtualna dnevna soba, i kao što bi iz svoje stvarne dnevne sobe izbacila ljude koji su nekulturni, to radim i u svojoj virtualnoj dnevnoj. Demokracija je divna stvar, ali ljudi danas često pod demokraciju pokušavaju podvalit čisti nedostatak kulture.

Sjećam se kad sam jednom kao klinka mami za nešto što je jela rekla: "Fuj." Rekla mi je da to nije pristojno govorit za hranu - ne moraš jest to ako ti nije fino, ali nemoj govorit fuj drugima kojima je fino. Ti jedi što je tebi fino, ja ću jest što je meni fino, važno je da svatko jede što voli i da nitko nikome ne gura svoje preferencije u tanjur. Isto možeš primijeniti na druge stvari u životu. Ti kartaj Belu ako ti je zabavno, ja neću jer mi nije gušt. Ja tebe neću silit da gledaš Banshee, ti mene nemoj silit da plešem salsu, i svi možemo bit sretni. Ja ću na dodjelu nagrada obuć haljinu koja se meni sviđa, ti obuci onu koja se tebi sviđa, i to bi bilo to. Live and let live. Nije poanta u tome da svi imamo isti ukus, poanta je u tome da smo dovoljno inteligentni da znamo da naš ukus nije nužno jedini ukus, i da nema ništa loše u različitosti. Ne sviđa ti se nešto? Ok. Ako ti fizički ne smeta, ako te ne ugrožava, ako ti ne čini život teškim - ignoriraj. To rade pametni ljudi.

Ja ne volim tiramisu. Rekla bi FUJ, ali mama mi je rekla da ne smijem. Ne volim ga. Nije mi atraktivan. Neću ga naručit u restoranu. Al kad na Fejsu vidim da je netko priredio tiramisu za desert, neću otić i u komentar napisat "odvratno" jer a) Kog boli k što je meni odvratno i b) a). Bitno je da mi ne guraš tiramisu u usta i vičeš da ga moram voljet jer me to onda podsjeća na razrednika (#seksisjećanja). Ne volim ni Crvenu jabuku, i kad je nedavno bio koncert, jednostavno nisam otišla. Neki moji prijatelji jesu, i to je ok. Kasnije nećemo provodit vrijeme razglabajući o tome tko je u pravu, a tko ne, jer kad su u pitanju ukusi, NITKO nije u pravu. Ni u krivu. Ja imam frendicu koja ne voli ni Nutellu ni palačinke, i ponekad mi je teško shvatit kako je to moguće, ali poštujem to. Tako funkcionira koncept ukusa i osobnih preferencija.

Neću trošit vrijeme da objasnim ljudima koji vole tiramisu da JA mislim da ga oni ne bi trebali voljet jer ga JA ne volim, jer postoji bolji način da potrošim vrijeme.

"Ne znaš prihvatit kritiku" - najčešći odgovor ljudi na ovakve situacije. Znam. Kroz život sam primila puno odličnih konstruktivnih kritika i zbog njih sam danas bolji muškarac. Ali kad je kritika u pitanju, nije samo stvar znaš li ju prihvatit ili ne - stvar je u tome i znaš li ju dati. "Sorry, meni ovo nije haljina za tebe jer…" - je izvrstan način da konstruktivno kritiziraš. "Odvratno/fuj/baci haljinu iz ormara" nije kritika, nego iživljavanje. To nije prakticiranje prava da izraziš svoje mišljenje, to je prakticiranje nedostatka kućnog odgoja. To nećeš reć osobi uživo, pa zašto onda to radiš u virtualnom svijetu? Promjena platforme na kojoj se izražavaš ne znači da možeš napustit manire. Mislim, radi šta hoćeš, tvoje ime i prezime, tvoje ogledalo, moj organic reach od 170 tisuća (#danke). Ali kad navečer legneš u krevet i vrtiš što si radio preko dana, dal želiš na popisu imat "skuhala ručak, natankala auto, izvrijeđala nepoznatu osobu"? To je glupa stavka za stavit na popis.

Život je kratak i svaki dan imaš šansu promijenit svijet oko sebe - svojim ponašanjem ga možeš ofarbat u šarene boje, a možeš ga i posivit. Kad nekom na Fejs napišeš "odvratno", nit si učinio svijet boljim mjestom, nit si usrećio osobu kojoj pišeš i najvažnije od svega, nisi usrećio ni sebe. Nisi napravio niš, samo si svojevoljno odabrao usmrdit prostor oko sebe, bio on virtualan ili pravi, a to ne rade sretni ljudi. Sretni ljudi žele usrećiti i druge oko sebe. Sretni ljudi odnesu limunadu majstorima koji buše u susjedovom stanu. Sretni ljudi vide haljinu koja im se ne sviđa, pomisle: "Hm, ne sviđa mi se" - i odu pobrisat mrvice sa kuhinjskog stola jer je to bolji način za potrošit minutu vremena.

Zvuči kao sitnica, big deal, netko je srao po haljini, ali upravo su takve sitnice baza za nesretan život. Ako imaš potrebu uvrijedit neznanca, znači da širiš negativu i vidiš samo loše stvari. Gubiš vrijeme na bavljenje pizdarijama koje ti se ne sviđaju, umjesto da se baviš pizdarijama koje ti se sviđaju. Ti si čovjek koji hoda od tanjura do tanjura i objašnjava ljudima da tiramisu ne valja, umjesto da se baviš vlastitim tanjurom i organiziraš da se u njemu nađe čizkejk koji obožavaš. Nije problem jedan ružan komentar na jednoj haljini - problem je da s vremenom postaješ ono što radiš. Jednom, dvaput, triput i prije nego što skužiš, život ti se pretvori u bavljenje negativnim pizdarijama. Postaješ siva osoba, dobiješ karijes na duši i Svemir ti natrag šalje ono što si ti poslao njemu. Postaješ nesretan čovjek, jer je bavljenje stvarima koje ne voliš recept za nesretan život. Postaješ zločesti šišmiš, a imao si izbor bit veseli junikorn.

Sretni ljudi ne stoje na livadi pored govna i žale se da stvari smrde - sretni ljudi se okrenu za 180, naprave par koraka i stanu pored cvjetnog grma koji miriši. Sretni ljudi ne hodaju po strani ulice koja je u hladu i viču da im je zima - sretni ljudi pređu na sunčanu stranu, ko Parni valjak. Sretni ljudi šire svoju sreću.

Svaki dan kad se probudiš imaš izbor, svaki put kad komuniciraš s nekim imaš izbor - izbor da nečiji dan učiniš ljepšim, što će neminovno uljepšati i tvoj dan, i izbor da se nekom posereš na dan, pa će dan smrdit i tebi i njemu.

Ne mora ti se sviđat moja haljina, ne moraš voljet tiramisu, ali nemoj potrošit ni minutu svog dana na bavljenje stvarima koje ne voliš. Scrollaj po timelineu i nađi nešto što ti se sviđa. Usreći nekog, ljepše ćeš spavat i nećeš sanjat zločeste šišmiše nego junikorne u boji. Ak imaš 15 minuta za bavljenje nečim što ti se ne sviđa, radije uloži tih 15 minuta u nešto drugo. Speci palačinke. Obriši mrvice sa stola. Nauči neki ispit s Ekonomije.

Okruži se lijepim stvarima, okruži ljude oko sebe lijepim riječima - sve ostalo je potpuno gubljenje vremena.

Nemoj bit nečiji šišmiš, budi nečiji junikorn.

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.