Muškarci lažu. Nije tajna. Tajna je da muškarci vole lagati. I to jako. Od onih malih, najmanjih stvari pa sve do očitog preuveličavanja istih. Neki su u tome bolji, neki malo manje bolji. Takvi smo stvoreni. Ako si mislila da se razlikujemo samo u veličini, prevarila si se. Razlika je u tome tko bolje laže. Po tome se mjere frajeri. Neki su toliko ispraksirani, da lažu laž da bi prekrili laž. To je već master serija koja zaslužuje Kraljičin orden. Naravno, postoje i oni koji se zajebu i na sitnim glupostima pa od ničega naprave sranje. Uz dužno poštovanje, nadam se da ne ciljaš na takvog nekog. Pa valjda hoćeš frajera, a ne nekog tko ne zna ni lagati kako treba.

 

Ako se suprostaviš frajeru za kojeg misliš da laže, prvo što će ti odgovoriti, ako je imalo vješt u svojem zanatu, jest: ja ne lažem, već me ti ne slušaš. I to je čak i djelomično istina. Naime, većinom lažemo upravo zato, jer nas ne slušate. Jer vam treba deset puta ponoviti nešto što tvrdimo od početka. Za sve one koje vole komplicirati stvari, pojednostavit ću, jer znam da to volite. Ako kažem da mi se večeras ne ide van, znači da mi se ne ide van. Znači da imam puno bolju alternativu doma nego što bi to bio izlazak. Ti ćeš, umjesto da to shvatiš isprve, krenuti s potpitanjima, pomoću kojih ćeš pokušati promijeniti moju odluku. Daj, pa što ćeš doma? Pa svi su vani. Pa doći će i x, y i z. Poslije možemo ići tamo gdje ti želiš. Biti će ti krivo sutra. Znaš što? Ja sam to sve već razmotrio unaprijed. I na temelju toga donio odluku. Da ne idem. Ali, ti si uporna. I onda, umjesto da shvatiš iz desetog puta, ti misliš da te ja lažem, jer imam nešto (neku) drugo za raditi. Što u konačnici vjerojatno i nije istina, ali tvoj zaključak je da te lažem. 

 

Moj zaključak je da ti ne znaš slušati. Ne sviđa mi se tvoja frendica. Tako je. I ne tjeraj me da se družim s istom. Svidjet će ti se? Ne, neće. Ma, vidjet ćeš, ona sluša isto što i ti... Sljedeći put ti više neću objašnjavati nego ću ti reći da sam zauzet. Treba mi malo vremena i prostora. Što sam napravila krivo? Nekada i nije do tebe. Ne znači da želim prekinuti. Nekad mi zaista treba samo vremena i prostora. Ti, umjesto da pokažeš razumijevanje, ti napraviš potpuno obrnuto i zivkaš me svaki dan, i voliš me i ovako i onako i radiš sve da mi udovoljiš, barem ti tako misliš. Kad sve što ja hoću je malo mira. Možda je frka na poslu, možda je neki glupi period ili situacija u koju te ne želim uvlačiti. I sve što tražim je sloboda. A što dobijem? Dramu. Zašto? Jer sam ti u startu rekao što trebam. Ali, ti si shvatila na svoj način. Drugi put mi preostaje samo da te slažem.

 

Male, bijele laži. Događaju se stalno i zapravo ih ni ne treba zamjerati. Nekada su opravdane, nekada su izgovorene da ne bi dovele do nekakvih većih nepotrebnih situacija, kada za to nije postojala osnova, a nekada se jednostavno naviknemo živjeti na taj način da više ni ne znamo drugačije. Tada male, bijele laži postaju prljave. Prljavo bijele. A prljavi igraju prljavo. Imam jednog frenda, koji je, prijateljski rečeno, kurviš. Žene koristi samo za jedno ili bolje rečeno jednom, a o njima ima mišljenje isto kao što ja imam o njemu. Prijateljski rečeno. Ima curu već godinama, ali redovno mi svaki vikend priča o drugoj. Kako znam da oni koji laju, ne grizu, bar ne previše, tako i ja njegove priče nisam doživljavao. Jednom prilikom sreo sam ga na nekom eventu s nekom crnkom i ja sam bio siguran da mu je to nova vikendašica o kojoj mi je pričao dan prije. Kada sam došao do njih, pozdravio sam njega, pružio ruku njoj i rekao: Ti mora da si Tanja, čuo sam da ste ružili sinoć. Cura me je gledala u nevjerici, ovaj je bio zelen, a ja sam samo bio srdačan. Ispalo je da je to bila njegova prava cura. Ona od par godina, ne od ovog vikenda. Niti ne ona od prošlog. Ali, tko bi to pratio. Ja puno pričam, nemojte zamjeriti. Svaka čast frende, ni ja sam ne bih to mogao bolje ishendlati. Svaki vikend nova cura, svaki vikend nove laži. Umori to čovjeka. Očito ne svakog. Ovaj je već drugi vikend imao drugu. 

 

Kada je frka, moj mozak ima na lageru sto i jednu varijantu jedne situacije. I bez imalo beda, može svaku servirati kao jednu jedinu. Onu iskrenu. Nekada i sam sebe znam iznenaditi. A još i više kada skužim da je upalilo. Da je povjerovala. Ali tada prestajem. Znam granicu. Ipak, to sam samo ja. Postoji i dobar dio onih koji uživaju u lažima. I sve je to ok, dok se radi o plaći koju zarađuje, težini koju diže u teretani, levelu na Candy Crushu ili broju žena kojima je podlijegao. Ali, problem su oni za koje se pitaš, govore li uopće istinu. Ono, ikad. A takvih je sve više. Pa ti umjesto, uobičajenog provjeravanja poruka, mejlova, stanja računa i slično, kao jedino logično rješenje ostaje da mu provjeriš osobnu.

 

Muškarac će slagati. Točnije, neće uvijek reći istinu (da ne ispadne da uvijek lažemo). I nije to neki bed. Uglavnom da bi izbjegao dramu koja je neminovna kada su žene u pitanju. Slagat će i kada te ne želi povrijediti, kada te želi impresionirati ili jednostavno, a i najčešće, kako bi zaštitio svoj ego. Ništa novog, rekli bi naši stari. Uvijek smo htjeli, željeli i nastojali biti najbolji, najjači, najveći i uvijek bolji od drugih. Istina je da to najčešće i nije slučaj. Istina je da mislimo kako je ženama to bitno. Istina je da ćemo zato često, malo "poboljšati" stvari, premda puno puta to uopće neće biti potrebno. Šta ćeš. Muškarci smo. Nećemo se lagati.

 

Ipak, čuvaj se senjske ruke. Ali ne samo nje. Čuvaj se i lažljivaca. Svi lažu, potrebno je samo odvagati kome povjerovati, jer neki lažu "samo" kako bi se izvukli iz određene situacije, neki "samo" kako bi prošli kroz dan, a neki lažu, jer to je jedino što znaju. Naravno, ima i onih koji uvijek radije biraju istinu. Iznimke potvrđuju pravilo.

 

Netko poput mene. Jest, pisao sam ovo u prvom licu, ali ono što sam zapravo mislio jesu ostali muškarci. Množina. Ja da lažem? Nikad. Rijetka vrsta muškarca, rekao bih. Ali, to vi ionako već znate.

 

Pssst! Ostale kolumne našeg Deana pročitajte ovdje!