Foto: Promo

IDEALNO je vrijeme za topli dom, dekicu i odličnu knjigu.
 
Opaka detektivka u lovu na brutalnog serijskog ubojicu

Za autora krimića, Roberta Bryndzu, prije godinu dana nismo ni čuli, ali kada smo pročitali njegov prvi roman s detektivkom Erikom Foster, „Žena u ledu“, odmah smo ga svrstali u kategoriju „kupuj odmah po objavljivanju“. Erikina osobnost pršti sa stranica tog romana i jedva smo čekali čitati kako će riješiti novi slučaj. Bryndza pojačava napetost u novom romanu, a mi se ne žalimo. Ako niste pročitali „Ledenu“, ne brinite – ovo je novi slučaj i lako ćete se snaći.

Nikad ne znate tko vas gleda – možda i bolje

"Jedne sparne ljetne večeri krajem lipnja, jedna je prilika odjevena u crno lagano trčala kroz mrak proizvodeći jedva čujan šum na uskoj zemljanoj stazi, graciozno se sagibajući i vijugajući kako bi izbjegla doticaj s okolnim gustim drvećem i grmljem, poput kakve sjene što bešumno klizi po lišću… A onda se na vidiku pojavila jedna kuća. Bila je to viktorijanska kuća u nizu, poput ostalih u dugom redu — trokatnica od blijede opeke s produžetkom u prizemlju. Sitna tamna prilika znala je sve o vlasniku. Znala je plan kuće. Znala je vlasnikov dnevni raspored. A što je najvažnije, znala je da će večeras biti sam..."

Ovako započinje novi roman u kojem se, za razliku od prethodnog, radnja odvija ljeti. Autorov stil pisanja je vrlo prepoznatljiv, lagan, poetičan, no nadasve opipljiv i detaljan. I u ovom romanu glavni lik je detektivka Erika Foster koja je snažna i neustrašiva žena, iako duboko u sebi ranjiva, što otkrivamo tek mjestimično, dok nam autor razotkriva njezinu prošlost. U ovom romanu Erika se ponovno susreće sa serijskim ubojicom, koji dugo vreba, a zatim i ubija, naizgled nepovezane osobe – poznatog liječnika, televizijskog voditelja, a povezuje ih samo način ubojstva – gušenje samoubilačkom vrećicom. Kao da ljetne vrućine već nisu dovoljne…

Kompleksnost modernog društva i predrasuda odlično je prikazana

Zajedno sa svojim timom, Erika započinje istragu na više razina i u više smjerova pa u ovom trenutku do izražaja dolazi autorova kritika društvenih predrasuda, etiketiranja i – rečeno jednostavnim jezikom – „stavljanja u isti koš“. Isto tako, tijekom cijelog romana, čitatelj je uvučen u ubojičina razmišljanja i prati njezine postupke, tako da nas autor na trenutke postavlja pred pitanje – je li ubojstvo možda ipak opravdano? Ako ne, barem ga možemo razumjeti.
 Autor je u romanu kritički prikazao na koji način društvo etiketira i doživljava istospolne zajednice i seksualno opredjeljenje pojedinaca, čak i kad je riječ o zločinu. Ispada da čak i kod ubojstva nismo svi jednaki. No, Bryndza je tu kritiku preobličio u mjestimične izrazito humoristične scene, dosjetke koje pršte između likova, a dotaknuo se i društvene percepcije svih onih koji se razlikuju od većine, svih koji su „drugačiji“, te osobitu pažnju poklanja njihovim psihološkim stanjima, depresiji, samoubilačkim mislima i bijesu. Zbog toga vrijednost Bryndzinih romana odskače daleko od ostalih krimića koji se pročitaju i ostave na polici, te ostaje u mislima dugo nakon čitanja. (Znanje, 29,90 kn)