Perišić je vruća roba, a Rebiću bi odgovarala Bundesliga
Foto: Index
SVJETSKO PRVENSTVO ušlo je u samu završnicu. Čekaju se posljednji polufinalisti, neke od najvećih zvijezda svjetskog nogometa već su napustili natjecanje, zasjali su neki novi igrači, a neki još čekaju pravi trenutak. Brazil je ovog ljeta najbolja pozornica i nabolji oglasni prostor nogometašima za privlačenje novih ponuda i dizanje cijene. Veliki transferi poput Ivana Rakitića u Barcelonu ili Diega Coste u Chelsea već su zatresli nogometnu Europu, a prijelazni rok tek je počeo. Nove klubove traže mnogi hrvatski igrači, među kojima su Mario Mandžukić i Eduardo da Silva, a prave "bombe" očekuju se nakon SP-a kada će o budućnosti otvorenije razgovarati zvijezde SP-a James Rodriguez, Toni Kroos, Arturo Vidal ili anti-junak Luis Suarez.
Situaciju na nogometnom "mercatu" za Index je analizirao najugledniji hrvatski menadžer Marko Naletilić.
...............................................................................................................................................................................
Ova Argentina podsjeća na Maradoninu
Ovaj prvi dio Svjetskog prvenstva je zaista senzacionalan i mislim da navijači i svi koji prate i vole nogomet mogu biti i više nego zadovoljni, ponajviše vrhunskom igrom, velikim brojem golova te onim što je i možda najvažnije – neizvjesnošću. Nikad se više takozvanih autsajdera, nije na ovakav način tako snažno suprotstavilo tim velikim, etabliranim ekipama. Momčadi poput Alžira, Kostarike ili SAD-a su sjajnom igrom prošle u drugi krug, a neke velike ekipe poput Italije, Engleske, Portugala i naravno Španjolske otišli su kući već nakon prve tri utakmice.
Po meni je najljepšu igru do sada prikazala Kolumbija i bilo bi zanimljivo vidjeti što bi napravili da je tu još i Falcao. S njim u momčadi, uvjeren sam da došli bi barem do finala. Šteta što su igrali s Brazilom.
Također i taj Čile. Ta ekipa me oduševila. Oni su na utakmici sa Brazilom pružili puno više od Brazila, odigrali su jednu sjajnu utakmicu i po mom mišljenju su nezasluženo ispali. Eto, ali to je tako. I Brazil koji se oslanja isključivo na Neymara i na pojedine bljeskove nekih drugih te Argentina koju vuče Messi uz pomoć Di Marije, uz nikakvu igru, mislim da će dogurati jako daleko. Argentina je i u Meksiku, kad je osvojila naslov, ovisila samo o jednom igraču - Maradoni, i sve to podsjeća na ovu sada Argentinu. Postoje sličnosti između te dvije reprezentacije jer i jedna i druga Argentina igraju na talent i inspiraciju samo jednog igrača. Premda njih dvojica i nisu isti tipovi igrača, jer Messi je klasičan realizator, ubojica i bez sumnje najbolji igrač na svijetu u ovom trenutku, Maradona je bio nešto posebno, igrač-momčad, igrač koji je svoje suigrače puno više činio boljima nego što to radi Messi.. I bez obzira što ova Argentina igra pomalo sumnjivo, ipak tu ima nekih jako kvalitetnih igrača bez kojih ni Messi ne bi mogao sam. Recimo, taj podcijenjeni Di Maria. I Argentina i Real itekako ovise o njemu, njega se nikad ne apostrofira kao igrača koji donosi prevagu, a gledao sam više utakmica koje je on riješio sam. Bez obzira što postoje sličnosti ove Messijeve Argentine i Maradonine, mislim da je ova ipak igrački jača, što onda naravno onaj uspjeh iz Meksika daje još veću važnost Maradoninoj genijalnosti. Argentina bi zaista mogla daleko i garantiram da će dobiti tu Belgiju, koliko god ona dobra bila.
James nije iznenađenje, gledajte Johnsona, Campbella i Gimeneza
Bilo je na ovom prvenstvu zaista sjajnih igrača, koje će nakon ovog prvenstva zasigurno kupiti veliki europski klubovi. Svi spominjemo tog Rodrigueza. Naravno, dečko je fantastičan i možda i jest najbolji igrač dosadašnjeg dijela turnira, no on nije neko novo ime u svijetu nogometa niti bi onda trebabo biti takvo iznenađenje. Pazite, dečko je igrao i velikom Portu i onda ga je za silne novce kupio Monaco. Bez obzira što će, naravno, ako sve bude u redu, Rodriguez obilježiti sljedeće godine svjetskog nogometa, ja bih radije apostrofirao neke druge igrače. Recimo, desni bek Amerikanaca, taj Johnson kojeg je sad kupila Borussia Monchengladbach. Davno nisam vidio tako dobrog bočnog igrača koji je toliko dominantan na svojoj poziciji. Također su mi se jako svidjeli Kostarikanac Campbell i Urugvajac Gimenez.
Naravno, te cijene koje se vrte danas oko nekih igrača su sulude. Taj nenormalni ples brojki koji se vrti oko nekih igrača i novac koji neki klubovi daju za pojedine igrače nije normalan. Ne možete me nikako uvjeriti da jedan Bale, ma koliko on dobar bio vrijedi 100 miljuna eura. Ili da je normalno što je u jednom danu Zenit platio 90 milijuna eura za Witsella i Hulka. Čak i ako zanemarimo marketinške prihode, prihode od sponzora i reklama koje će ti igrači donijeti svojim klubovima, taj novac je nadrealan. No, sve je to diktat tržišta, ponude i potražnje. Ako neki klub ima toliki novac i ako iz nekog razloga želi potrošiti na nekog igrača, to je njegovo pravo. Ali da je suludo, suludo je. Pazite, Juventus je prodao Zidanea Realu i od tih para je kupio i Buffona i Cannavara i Thurama i Cammoranesija. Jedna vrhunska momčad za jednog igrača, pa makar bio to i jedan Zidane. Suludo, zar ne? Jedino tko iz te priče iskače je David Beckham. On je u Real doveden više kao brend, manje kao igrač koji im je tada stvarno trebao, ali ponavljam, on je samo izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Glavni problem, ako pričamo o tim ciframa koje probijaju plafone nastupio je onog trenutka kad su neke klubove poput Chelsea, PSG-a, Monaca ili Manchester Cityja kupili oligarsi i šeici, koji su preko noći zahtijevali uspjeh te su po nerealnim, višestruko većim cijenama kupovali neke igrače i na taj način uništili tržište. Što se tiče Rodrigueza, Monaco je za njega platio, čini mi se 45 milijuna eura, isključivo na račun talenta, i to je tada naravno bilo napuhano, no eto, sa njime im je upalilo i njegova cijena je sad barem dvostruko skočila.
Treneri su hit: Mourinho postavio trend, Guardiola ga slijedio
Ipak, kad već pričamo o tim svemirskim transferima igrača, moramo i spomenuti i zanimljiv fenomen koji se pojavio posljednjih godina, a to je da su neki treneri, bilo u klubovima ili u reprezentacijama, plaćeni više od većine igrača i da su zapravo oni najveće zvijezde. To prije nije bilo tako, a sve je počelo sa Mourinhom. Sada je tu Guardiola. Također, i neke reprezentacije plaćaju bolesno visok novac nekim trenerima da im vode reprezentacije, kao što je slučaj sa Capellom u Rusiji. Da, možda je to malo čudno, no ako ćemo pogledati realno, i Mourinho i Guardiola su u svojoj karijeri napravili fantastične stvari. Posebice Mourinho. Prvak Europe sa Portom, pa prvak Europe sa Interom koji je godinama gledao u leđa Juventusu i Milanu u Italiji. Također, bez obzira što sa Rusijom nije ništa napravio, što je možda i znak da i treneru vrijeme polako prolazi, Capello je u svoje vrijeme bio najbolji trener na svijetu. Lako za silne naslove sa Milanom i Realom, ali Scudetto sa jednom Romom. Taj naslov vrijedi kao pet Liga prvaka. Kažem, sve leži u zakonima ponude i potražnje. Ali da je uloga trenera važna, pogledajte samo kroz prizmu jednog Fergusona ili ako ćemo se prebaciti u današnje vrijeme, Herrera, izbornik Meksika. On je jednu momčad koja je bila gotovo na dnu uspio u par mjeseci homogenizirati i pretvoriti i jednu nogometnu silu. Ma, možemo mi do sutra pričati o nekim taktikama, formacijama, o tome se danas sve zna, najvažnija uloga trenera je da zna pogoditi jedan psihološki moment i stvoriti momčad kao cjelinu. Uloga trenera se u javnosti podcjenjuje, ali ona je itekako važna. Recimo, jedna Italija, Portugal, Engleska, a da ne govorim o Španjolskoj, te momčadi imaju kvalitetu, ne možemo reći da nemaju, ali nisu uspjele zbog nekih stvari. S druge strane, taj Čile, Meksiko, Kostarika, pa Alžir…to su momčadi koji po igračima i nisu neki vrh, ali treneri su od tih, možda i prosječnih individualaca stvorili jako dobre ekipe. Pa pogledajte Kolumbiju. Godinama su dolazili na Mundijale kao neki favoriti, pa nikad ništa. A pogledajte kako igraju sa Pekermanom. Ponavljam, možda i jest čudno da su nekad treneri veće zvijezde od svojih igrača, ali bez pravog trenera nema rezultata.
Perišić je vruća roba, a Rebiću bi odgovarala Bundesliga
Što se tiče nastupa naše reprezentacije u Brazilu, ja zaista ne mogu predbaciti ništa izborniku Kovaču. Mislim da je poveo sve igrače koje je trebao povesti, da niti jedan igrač nije zakinut i da je to bilo zapravo nešto najbolje što Hrvatska u ovom trenutku ima. Međutim, mi Hrvati smo nerealni i bez poznavanja nekih činjenica mi stvaramo neke priče koje nemaju realnog pokrića. Od tog poraza protiv Meksika smo napravili tragediju. Ali čemu? Meksiko je bolja ekipa od nas i to je jasno svakome tko malo dublje prati nogomet. To je zemlja od preko 100 milijuna ljudi i to je zemlja koja živi za nogomet. Njihova ulaganja u nogomet su visoka, njihova liga je jaka i neki njihovi grači nemaju potrebu ići u Europu. To što Mandžukić igra u Bayernu, a Modrić u Realu, ne znači da smo mi kao ekipa bolji od njih. Nismo. I zato mislim da ovo nije bio neuspjeh, da se ne trebaju donostiti neke radikalne odluke, posebice kad nemamo nikakvu alternativu. Pri tome mislim na izbornika Kovača. On je pokazao da ima karizmu, da ima znanje i treba mu dati šansu barem još jedan ciklus. Treba mu dati vremena da stvori ono što je zacrtao.
A od naših igrača koji bi nakon igara u Brazilu mogli biti zanimljivi tržištu, ja bih apostrofirao Perišića, koji je bio u sve tri utakmice naš najbolji igrač i svakako Rebića. Taj dečko ima silinu, snagu, brzinu, želju. Međutim, njegov problem je stagnacija u Fiorentini. Ako se ne nametne tamo, ja bih mu toplo savjetovao odlazak na posudbu u neku drugu ligu. Mislim da bi Bundesliga bila idealna za njega. Uvjeren sam da bi se on tamo preporodio, a od toga bi najviše koristi imala hrvatska reprezentacija, jer on je svakako budućnost hrvatskog nogometa.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati