HRVATSKA rukometna reprezentacija u srijedu od 16:30 igra četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Kataru. Igrači Slavka Goluže jedini su uz Španjolce koji su u svih dosadašnjih šest utakmica slavili, no taj statistički fantastičan učinak pomalo je zatamnjen ne baš tako savršenim umjetničkim dojmom koji je Hrvatska pokazala na ovom turniru.

 

Grupa je bila idealna, lagana, najlakša na prvenstvu, no osim protiv reprezentacija BiH i Irana, dakle, dviju najslabijih momčadi u toj grupi, hrvatski rukometaši su se mučili u svakom susretu. Austrija, Tunis i Makedonija, tri pobjede, ali tri teškom mukom izborene pobjede.

 

I onda osmina finala i Brazil. Očekivalo se da će ta utakmica biti šetnja za Duvnjaka i društvo, no na kraju se pokazalo da smo kao nikad prije plesali na rubu poraza. Fantastična rola Karačića na kraju, pravovremeni ulazak Ivića na gol i neke čudne sudačke odluke koje su otišle na hrvatsku stranu, spriječile su najveću senzaciju prvenstva.

 

Hrvatskoj se puno toga otvara na ovom prvenstvu. Voljom nekih drugih rezultata Hrvatska bježi sve do finalne utakmice od Francuske, Danske i Španjolske, dakle tri najveća favorita. U slučaju da se pobijedi Poljska ide se u polufinalu na boljeg iz susreta Njemačka – Katar. Scenarij savršen, vjerojatno ga ni sam Goluža ne bi bolje napisao. Međutim, najprije treba proći uvijek nezgodnu i jaku Poljsku.

 

Za najavu te utakmice iskoristili smo nekadašnjeg sjajnog lijevog vanjskog hrvatske reprezentacije i Zagreba Zvonimira Bilića.

 

''Očekujem jako zanimljivu utakmicu, posebice zbog toga što će biti interesantno vidjeti kako će oni reagirati na našu 6-0 obranu. Poljska je odlična ekipa čak i unatoč tome što im ogroman hendikep predstavlja neigranje nekoliko igrača, posebice  Lijewskog na desnoj strani. No i dalje su jako dobri, imaju strašne bekove, Szmal je u odličnoj formi,  i ako ništa, uvjeren sam da će utakmica biti odlična za gledanje.'' 

 

 

''Ne vjerujem. Činjenica je da nas je Brazil iznenadio svojom 3-3 obranom na koju očito nismo imali rješenja. Takva obrana se razbija aktivnom igrom pivota i ulaskom krila u prostor. Također, bekovi su trebali više širiti igru, no oni su bili previše statični i gotovo cijelu utakmicu smo pokušavali igrom jedan na jedan, što je kad igrate protiv protivnika koji igra takvu obranu, a nije loš, daleko najlošije rješenje.

 

Mislim da smo taktički podbacili na toj utakmici. Izostala je suradnja vanjskih igrača i krila, a krilni igrači nisu koristili svoju brzinu da povuku obrambenog igrača na sebe te tako stvore višak. Poljaci sigurno neće igrati takvu duboku zonu kao Brazil, a mislim da su i Goluža i igrači nešto naučili iz te utakmice te da si neće dozvoliti reprizu onakvog meča.''
 

 

'' Slažem se. Previše forsiramo igru jedan na jedan i imamo jako malo kombinacija koje bi mogle dovesti bekove u izgrađenu poziciju za kontroliran i dobar šut. Ne znam je li to bilo skrivanje nekih aduta koje možda imamo, nadam se da je, jer ovo do sada nije bilo baš najbolje. Duvnjak se previše troši baš radi tih nedostataka u kreaciji prema naprijed, dok recimo, jednog Marka Kopljara mnogi marginaliziraju i podcjenjuju, no i Čupić i Horvat baš od njega dobivaju jako puno lopti za čiste šuteve. 

 

Premalo zabijamo s krila kad napadamo na protivničku postavljenu obranu. Krila su nam možda i najbolja na svijetu, no mišljenja sam da premalo koristimo njihov potencijal. I Čupić i Horvat te Štrlek s druge strane, najviše su golova zabili iz kontri i polukontri, a jako malo u pozicijskoj igri. Ne stvaramo višak i to je šteta jer mislim da baš tu moramo tražiti prostor za napredak. Zašto ne iskoristimo ono u čemu smo najbolji, a to su krila?''

 

 

''Da, ali Vori već polako ima i godina. Mada, s godinama stječete iskustvo i nije mi posve jasno zbog čega nije bolje reagirao na toj utakmici. Očito Vori na cijelom prvenstvu nije pravi i ne razumijem zbog čega se više ne koristi mali Brozović. Ako vidiš da ne ide, mijenjaj. I nije tu problem samo s pivotom. Gledajte, više puta sam to rekao i to zaista mislim – mi imamo odličnu reprezentaciju. Četvrtfinale je minimum koji je ova reprezentacija s obzirom na svoju kvalitetu morala dohvatiti. Također, ne smijemo zaboraviti i da nas je sreća pratila cijeli turnir.

 

Imali smo idealnu grupu, da smo sami birali, ne bismo odabrali bolje. Tek ova utakmica protiv Poljske je prvi meč koji igramo s, pod navodnike, ozbiljnijim protivnikom. Ovo je sve do sada bila uvertira za ono što slijedi. Možemo zaista daleko, no nećemo ako ne budemo koristili sav potencijal koji imamo. Dečki koji sjede na klupi su možda mladi i relativno neiskusni, no na ovakvim utakmicama, na pravim utakmicama oni odrastaju. Tako se stvaraju veliki igrači. Treba im vjerovati, a ne tjerati igrača van nakon jedne pogreške. Vjerujte mi, nikad nećete izgubiti utakmicu radi jedne greške, a takvim odlukama možete samo postići kontraefekt i uništiti sigurnost mladog igrača. Ti dečki su budućnost hrvatskog rukometa.''

 

 

''Apsolutno. Rusa godinama nema nigdje u svjetskom rukometu. Također, i na ovom prvenstvu nisu prošli skupinu, no jako mi se sviđa kako igraju. Igraju brzo, atraktivno, šutiraju iz svih pozicija. Kad usporedimo taj rukomet i onaj kakav su igrali kad su dominirali svjetskim rukometom, razlika je nebo i zemlja. Bio je to trom, spor rukomet sa stalnim izmjenama napad – obrana. Danas je to sve drugačije. Sve više dolazi do smanjivanja tih razlika između tih nekoliko najjačih i svih ostalih reprezentacija. Šveđani, kojih također godinama nije bilo ispali su od Poljske jer im je falio Kim Andersson. S njim je to druga momčad, no bitno je da su se i oni vratili. Slovenci su stalno tu negdje. Njemačka se vraća na velika vrata. Pogledajte taj Brazil ili Argentinu.

 

Uvjeren sam da je ovo SP posljednje u kojem će do kraja doći netko iz one famozne velike četvorke svjetskog rukometa: Francuska, Španjolska, Danska i Hrvatska. Mnogi danas ulažu jako puno u rukomet i to se vidi po rezultatima. Pogledajte Nijemce u nogometu kako su reagirali nakon SP 1998. Uložili su silne novce u razvoj nogometa, u omladinske škole, u vrhunske trenere i vidite ih danas, pokorili su cijeli svijet. Jednostavno, više se ne može biti u vrhu isključivo na sirovi talent. Plan i sustav rada mora postojati i tek onda se mogu očekivati rezultati. Samo se nadam da mi, da naš savez u tom segmentu neće kiksati. Potencijale imamo. Talente imamo. Ostalo je na njima i samo tada nećemo morati strahovati za budućnost hrvatskog rukometa.''