Andrija Vuković: Mi nemamo Torcidu, ali veseli nas što osjećamo sve veću podršku Splićana

Andrija Vuković: Mi nemamo Torcidu, ali veseli nas što osjećamo sve veću podršku Splićana

Foto: Facebook

SAMO dan nakon što je Lovre Kalinić u Kijevu  protiv Dnjipra napravio nešto što je u hrvatskom nogometu valjda posljednji put napravio samo Stipe Pletikosa na onom čuvenom meču na Maksimiru protiv tadašnje Croatie, sad već davne 1999. godine, dakle, nakon što je obranio sve moguće i nemoguće stvari, sličnu stvar je napravio još jedan Splićanin. Naime, Andrija Vuković, golman Splita je u četvrtak u Dugopolju u prvoj utakmici play-offa Europa lige protiv Torina bez sumnje bio igrač utakmice i najzaslužniji je što mali Split ide u Torino na uzvrat velikom rivalu s aktivnih 0:0.
 
Andrija je branio sjajno i još dan danas ga sanjaju napadači Torina Larrondo, Noccerino i Quagliarella, a i talijanski mediji su ga proglasili igračem utakmice. Međutim, ta utakmica nije bila izolirani slučaj, slučajan eksces i samo 90 minuta inspiracije. Split je ove sezone u Europi bez poraza, odigrao je sedam utakmica i primio je samo dva gola, a u posljednjih četiri, mreža Andrije Vukovića ostala je netaknuta.
 
Utakmicu protiv Torina branio je sjajno, no utakmica karijere Andrije Vukovića bez sumnje je bila uzvratna utakmica trećeg pretkola Europa Lige u Odessi protiv Črnomoreca. Što je tada branio, to je bilo nevjerojatno. A spojene dvije obrane u drugoj minuti susreta bile su za eurovizijsku razmjenu.
 
Baš zato, odlučili smo nazvati Andriju Vukovića, koji samo za Index priča kako je bilo igrati protiv slavnog talijanskog prvoligaša, otkud takva forma, kako je moguće da ''mali Split'' tako dobro gura u Europi, a ''šteka'' u HNL-u, o gradskom rivalitetu s Hajdukom te o bratu Dragi Vukoviću, zlatnom hrvatskom rukometašu.
 
Najprije čestitke na sjajnom rezultatu protiv Torina. Kako je bilo igrati protiv kluba tako slavne prošlosti i kluba koji svako kolo u svome prvenstvu igra protiv Milana, Juventusa, Rome ili Intera? Mislite li da možete u Torinu kapitalizirati tih 0:0 iz Dugopolja te se plasirati u jednu od grupa Europa lige?
 
Iskreno, nismo znali što nas čeka. Znali smo samo da je riječ o klubu s velikim iskustvom, klasnim igračima i bogatom tradicijom, no nismo znali njihov sustav igre, način na koji igraju jer su od prošle godine promijenili puno igrača, a ove godine su igrali samo jednu prijateljsku pripremnu utakmicu i izbacili su Šveđane, koji su ipak jako loša momčad, tako da nam to nije bilo mjerilo. Trebalo nam je neko vrijeme u prvom poluvremenu da se prilagodimo na njihovu igru, na šablone koje su jako dobro uigrali, preskakanja lopte, ubacivanja iz drugog plana, posebno na boku.
 
I u početku su nam s takvom igrom radili dosta problema, no kako je utakmica odmicala, mi smo bili sve sigurniji, a do kraja smo i mi imali nekoliko dobrih prilika. Mislim da smo ostvarili odličan rezultat jer je i na terenu bilo vidljivo, makar u Italiji nije još počelo prvenstvo i makar oni nisu u punoj formi. To su sve odreda prekaljeni igrači, puni iskustva, koji svaki tjedan igraju velike utakmice, one koje mi možemo samo gledati na televiziji. Oni su naravno u uzvratu veliki favoriti, no mi smo i do sada izbacili dva favorita i tko zna. Vjerujem da će to biti slična utakmica kao i u Dugopolju, htio ne htio, dao ti sve od sebe ili ne, takva ekipa ti mora stvoriti šansu.
 
Međutim, ako izdržimo početni pritisak i ako uspijemo dobar dio utakmice izdržati bez da primimo gol, sigurno ćemo i mi napraviti neku priliku, a onda to moramo zabiti jer sigurno takvih šansi neće biti puno. 

Slažete li se da je utakmica protiv Torina bila po mnogome, ne samo po rezultatu, slična utakmicu u Odessi kad ste odigravši 0:0, obranili 2:0 s Parka Mladeži? Kao i Torino, Črnomorec vas je svojom igrom iznenadio u prvih dvadesetak minuta, no kad ste se malo smirili, stali na loptu, tada je stala i protivnikova agresija.
 
Slažem se. I ne samo ta utakmica u Odessi. I u prvoj utakmici protiv Črnomoreca u Splitu oni su nas u početku natjerali da se grčevito branimo jer mi zapravo nismo ni znali točno o kakvoj je ekipi riječ. Na koji način igraju, na koji način napadaju te kako se protiv njih braniti. A čim smo izdržali taj pritisak, vidjeli smo da oni nemaju šanse. I slažem se s tom usporedbom s Torinom. I protiv njih je na početku bilo užasno teško, dok se nismo pribrali, snašli te prilagodili njihovoj igri, oni su imali nekoliko sjajnih prilika.
 
Na sreću, nisu zabili, a do kraja nam gotovo nisu napravili šansu. Kako sam već rekao, očekujem u uzvratu sličnu utakmicu, a ovaj put će nam biti i puno teže jer će njima doći 25 tisuća navijača i pritisak će biti puno veći. No, mi smo već do sada napravili senzacionalan rezultat, posebice kad se uzme u obzir renome koji Split ima. I s tom spoznajom idemo u Torino dati sve od sebe jer nemamo što izgubiti.
 
Spomenuli ste navijače Torina. Na utakmici u Dugopolju, na tribinama je bilo barem dvostruko više navijača Torina nego vaših navijača. Smatrate li da je grad Split ipak premali grad za dva velika kluba i slažete li se da što god vi napravite, da ćete uvijek ostati u sjeni Hajduka?
 
Naravno. Svi smo mi toga svjesni. Možemo mi biti i prvaci države, igrati u Europi, ali Hajduk će uvijek biti Hajduk, svetinja za cijelu Dalmaciju i klub koji je puno više od kluba. Mi smo prije imali i po tisuću gledatelja na domaćim utakmicama, poslije se to malo izgubilo, no raduje me činjenica da nas sve više i više ljude ponovo prati, podržava i dolazi na naše utakmice. Ali i dalje su to sve gledatelji, ne navijači. Dakle, to su ljudi koji će gledati utakmicu, zapljeskati nekom dobrom potezu i to je nekako to.
 
Nažalost, mi nemamo Torcidu koja će napuniti cijeli Poljud,koja će navijati svih 90 minuta te koja će svoje ''ludilo'' prenijeti na teren i na igrače, koji onda lete po terenu. Vidjeli ste u kakvoj je atmosferi Hajduk igrao protiv Šahtera. Uvjeren sam da je velikim djelom baš Torcida zaslužna za onakav uraganski početak Hajduka. Mi smo svjesni da tako nešto nikad nećemo imati, ali veseli i to da svakim danom sve više osjećamo podršku Splićana.
 
Da li baš zbog straha od praznog stadiona domaću utakmicu protiv Torina niste igrali na Poljudu nego u Dugopolju? Ne mislite li da bi na Poljud možda i došli Splićani, koji možda i nisu vaši pravi navijači, ali koji bi rado došli pogledati utakmicu protiv Torina i dati vam podršku. U Dugopolju ipak niste imali pravu podršku.
 
Mi igrači smo odlučili da želimo igrati u Dugopolju, a ne na Poljudu. Jer, bili smo svjesni da je bolje donekle napuniti stadion u Dugopolju koji prima 5 tisuća ljudi, nego igrati na Poljudu, dobiti koju stotinu ljudi više, ali igrati u sablasnoj tišini. Sigurno je da bi da se igralo na Poljudu mi imali nešto veću podršku jer se mnogima i nije baš dalo voziti do Dugopolja, ali ovako je i organizacijski bilo lakše. Eto, nadam se da ćemo igrati na Poljudu kad se plasiramo u Europa ligu, haha.

Vjerojatno ste najzaslužniji što ove sezone Split ispisuje najljepše stranice svoje nogometne povijesti, branite u nevjerojatnoj formi, no samo prije godinu dana bili ste potpuno van kadra, bili ste u drugom planu te ste otišli braniti u Dugopolje. Što se dogodilo u samo godinu dana?
 
Sad ću vam reći kakva je situacija bila. Ja sam u Splitu branio standardno pune četiri godine, međutim, lani je uprava kluba dala šansu Zagorcu, koji je stvarno kvalitetan vratar, a ujedno je i dijete kluba. Ja sam tada vidio da se tu na mene više ne računa i pokušao sam ići nekim svojim putem te naplatiti sve te godine dobrog branjenja i prije Splita.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 
Pokušao sam i vani, ali nije išlo. Čak sam bio na granici da se ostavim nogometa, da dignem ruke od svega. Ipak, na nagovor cure, prijatelja, obitelji, nisam, otišao sam u Dugopolje. Tamo sam branio dobro, Split me nazad vratio, a dogodila se ozljeda Zagorca i ja sam dobio priliku koju sam nadam se iskoristio. Ali moram reći da je Zagorac jedan sjajan golman i uvjeren sam da bi i on sad branio jednako dobro kao što i ja branim.

Branite zaista sjajno u posljednje vrijeme i moram vas pitati nadate li se pozivu Nike Kovača ako nastavite u sličnom ritmu?
 
Da budem iskren, mislim da kvalitetu imam, a neke od utakmica ove sezone su najbolje u cijeloj mojoj karijeri, no vjerujte mi, poziv ne očekujem. Ipak, kao svaki pravi sportaš u sebi vjerujem da ako se nastavi ova serija, ako i u budućnosti zadržim ovakav novo branjenja, vjerujem da bi taj poziv mogao doći. 
 
Što kažete na izvedbu kolege Kalinića u Kijevu?
 
A što da kažem? Čudesno. Nisam imao riječi kad sam to gledao. Gledao sam samo prvo poluvrijeme jer smo poslije imali trening, ali vidio sam dovoljno. Kale je potencijal takvog kalibra da je hrvatska reprezentacija mirna barem  sljedećih 10 godina po pitanju golmana. Još jednom čestitam i njemu i Hajduku i toplo se nadam da ćemo i mi i oni proći dalje. To bi zaista bio nevjerojatan uspjeh za ovaj grad.
 
Kakva je atmosfera u Splitu? I što se tiče vaših europskih rezultata, a posebice Hajduka.
 
Hajduk je jedinstven. Torcida je jedinstvena. Vjerujem da nema kluba na svijetu čije bi igrače nakon poraza dočekalo par stotina navijača i s njima slavili kao da su pobijedili. To je zaista nešto posebno. I premda su Ukrajinci kvalitetnija momčad, baš zbog takvih navijača, zbog takve ljubavi prema svojem Hajduk, ne bi me čudilo da Hajduk pobijedi i prođe dalje. Da Hajduk ima rezultate slične Dinamu, da osvaja naslove i da svake godine igra ili Europa ligu ili Ligu prvaka, pa Poljud bi svaku utakmicu bio pun kao šipak.
 
Što se tiče pak Splita, naravno da to nije ona euforija kao kod Hajduka, ali lijepo je vidjeti da ti ljudi prilaze u gradu, da ti čestitaju, da ti daju podršku, makar su sve to navijači Hajduka. Nama fali to što Hajduk ima, ono kad se rezultat lomi, kad smo al pari s protivnikom i da baš na ''ludost'' publike koja te nosi zabijemo gol. Ja se samo nadam da ćemo dobiti tu neku bazu navijača, barem na domaćim utakmicama, koja će nam pomoći da pobjeđujemo.
 
Sve do nedavno je vladao sukob između Splita i Hajduka oko pozicija u HNS-u. Mislite li da je i to doprinijelo odmaku navijača Hajduka i građana Splita od RNK Split?
 
Vjerojatno, ma zapravo, sigurno da je. Kad smo igrali prvu utakmicu u prvoj ligi protiv Hajduka, baš smo je igrali na Parku mladeži, stadion je bio pun. I naravno da je najviše bilo Torcide. Ali na kraju utakmice smo dobili podjednaki pljesak i mi i oni. No, onda se dogodio onaj nesretni izbor oko predsjednika HNS-a i sve je puklo. To je bio okidač i tu se publika okrenula protiv nas. Ipak, na svu sreću,stanje se promijenilo, i bila bi prava šteta da je ostala neka mržnja. Pa Park mladeži je samo 200 metara od Poljuda.
 
Sada igrači Hajduka dolaze na naše utakmice i podržavaju nas, navijaju za nas. Sad je protiv Torina u Dugopolju na tribinama bilo njih desetak: Kale, Sušić, Maglica… Jedni drugima dajemo podršku, navijamo jedni za druge i tako treba biti.
 
U Europi ste bez poraza. Četiri utakmice u nizu gola niste primili, a u domaćem prvenstvu ne ide baš onako kako bi trebalo. 
 
Nije to samo problem nas, to je općenito problem svih hrvatskih klubova u Europi. Kad neki naš klub bljesne u Europi, pate rezultati u ligi. Ne bi se složio da je problem male klupe, jer mislim da mi imamo jako dobar kadar i niz kvalitetnih igrača. Možda je problem neiskustvo i težina prilagodbe na igru na više fontova, no mislim da je naš jedini kiks u prvenstvu bila Istra doma gdje smo ostali bez dva boda i eventualno Osijek u gostima s kojim smo također remizirali.
 
Poraz protiv Rijeke je bio rezultatski težak, no mi smo u tu utakmicu ušli mentalno ispražnjeni nakon Črnomoreca, a primili smo dva gola odmah na početku i priča je bila gotova. S druge strane, Rijeka je pokazala kakva je momčad. I u Europi i doma. Sjajni su. Imaju odličnu momčad i po meni najboljeg trenera lige. Keka.
 
Njegovim dolaskom Rijeka je procvjetala. A dat ću vam primjer o kakvom treneru i o kakvom sportašu se radi. Na utakmici protiv nas, igrao se sam kraj utakmice, oni su imali 3:0 i ulazi im rezervni igrač. Nakon par minuta ja čujem Keka kako viče na tog igrača: '' Trči, do kraja, do kraja, nije još gotovo''. Ma sjajan je. On je definitivno najbolje Rijekino pojačanje. Dinamo je fantastičan skup pojedinaca, no Rijeka je kao momčad trenutno broj 1 u Hrvatskoj. Mislim da će ove godine Dinamo s njima do posljednjeg kola voditi borbu za naslov, a onda smo tu i mi, Hajduk, pa Istra koja je uvijek tvrda i zeznuta. Liga 10 je napokon dala plodove, koji se vide i u hrvatskim nastupima u Europi.
 
Je li napokon Andrija Vuković izašao iz sjene Drage Vukovića?
 
Haha, a ja sam još stariji pet minuta. Ma, ja sam više nego itko ponosan na Dragu i ne gledam to na taj način. On igra već dugi niz godina, još od zlata u Ateni, na najvišem mogućem nivou i ja ću uvijek biti njegov najveći navijač. A tko zna, bude li sreće, možda i ja napravim karijeru barem približno sličnu njegovoj. 
 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara