Istražili smo: Kako je umrla ljubav između politike i sporta

Istražili smo: Kako je umrla ljubav između politike i sporta

Foto: Cropix / Drago Sopta

POLITIKA i sport, činilo se da su nikad manje sljubljeni nego u doba Jadranke Kosor. Šurovalo se tiho, iza kulisa, a bitke su se vodile ponajprije preko pritisaka na zakonodavstvo. Zbog kratke i siromašne kapanje, nikada nije bilo manje sportaša u predizbornoj povorci. Tek se Ivana Brkljačić spoticala za Milanom Bandićem, a hiperaktivni Mirko Cro Cop obišao je pobjednički kukuriku stožer, gdje je jedan od domaćina bio i Ratko Rudić. I to je otprilike to, bez Dinamovog HDZ u srcu, mog brata također, Franje Arapovića na stranačkim žurkama ni hihotanja Ivana Balića s plazme. Sport i politika dignuli su ruke jedan od drugog. Inače se ne bi provodio sustavni masakr sporta nebuloznim zakonima. I tako od izmjene do izmjene, od vlade do vlade.

Nikada politika nije bila tako daleko od sporta kao u posljednje dvije godine. Ta vlast koprcala se u aferama do konačnog sloma, a u sportu su zavladali ljudi koji se lako šaltaju s opcije na opciju. Stvorili su takvu klimu da nema vlasti koja bi se u njih dirnula. 

Sve prijašnje vlasti, od Tuđmana do Sanadera, imale su svoje ljude na ključnim sportskim funkcijama i koristile sport kao produženu ruku politike. Bilo da su se zabavljali reprezentacijom i Dinamom, ili silovali zakon radi privatizacije kluba. Povijesne, dakako.

Novi Zakon o sportu i osnivanje Ureda za sport

Kada je konačno ponestalo zaliha u opustošenim državnim resursima, klubovi su se krenuli urušavati. Svi osim jednoga, koji prkosi zakonu gravitacije. Danas imamo totalni kolaps, makar tu i tamo zavara himna Lige prvaka ili "utakmica generacije" u Istanbulu, koja je zapravo bila borba za spas od pada u treći nogometni razred. Jasno, potenciramo priču o prvoligaškom nogometu, no situacija je jednako teška u drugim sportovima. Da stvar bude apsurdnija, sport je u strukturi hibrid raznih vlasti, od Cibone do Hajduka. 

Što sport sutra, prekosutra ili za sto dana može očekivati od svježe ekipe s Markovog trga? Da odmah razjasnimo, sport svakako nije i ne treba biti među prioritetima u zemlji, iako ćemo iz redova buduće vladajuće koalicije već danas, nakon otrježnjenja od tuluma u Gjuri, čuti nešto sasvim suprotno.

"Sport je hitno pitanje ove Vlade, kao i novi Zakon o sportu", govori nam Željko Jovanović, koji se ukazao dok smo pisali tekst o minornoj ulozi sporta u Planu 21, i obeshrabrujuće malom broju opcija koje ova društvena djelatnost uopće ima za oporavak u dogledno vrijeme.

Koje je rješenje? Kategorizacija, hibernacija, amaterizacija, privatizacija... Trenutno sve osim mirovanja izgleda kao nemoguća misija.

Kukuriku koalicija tvrdi da se varamo.

"Sport ćemo rješavati simultano s drugim stvarima", ponavlja Jovanović i naglašava da je Kukuriku još tijekom kampanje smislio rješenje za sportska pitanja, ali je to "bilo krivo vrijeme za politiziranje u ovim temama"

Mario Ančić i Zoran Primorac već su sastančili s Milanovićem

"Nedugo nakon što je usvojen izmijenjeni Zakon o sportu, kontaktirala me grupa riječkih olimpijaca. Bili su tu Barać, Matošević, kasnije i Skansi, Paškvalin, Rudić i Zoran Primorac, kao predsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca. Nisu dakako bili zadovoljni rješenjem o socijalnim naknadama. Mario Ančić i Zoran Primorac tražili su sastanak, a ja sam ih spojio sa Zoranom Milanovićem. Iznijeli su mu svoje razočaranje Ministarstvom jer ne vodi nikakvu brigu o sportu. Milanović ih je pitao što bi oni htjeli napraviti i tako je rođena ideja o posebnom državnom tijelu za sport, kojemu smo dali radni naziv Državni ured za sport. Milanović se odmah prihvatio posla."

Što bi taj ured trebao regulirati?

"Vodit će administrativno upravljanje, kategorizaciju, probleme zdravstvene i naknade osiguranja, unaprijedit će rekreacijski i profesionalni sport. Cilj je da se na potpuno drugačiji način govori o sportu i da mu se vrati dignitet jer je to ključno za razvoj zdravog društva", odlučan je Jovanović.

Državne firme dijelile su novac onome tko im je blizak

Kako će se urediti problemi financiranja, slijevanje novca u ultrabogate udruge građana, disfunkcija zakona?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Već sam rekao da je novi Zakon o sportu hitno pitanje ove Vlade. On se neće raditi autistično,  već u suradnji s HOO-om, Klubom olimpijaca, Nacionalnim vijećem za sport i cjelokupnom sportskom javnosti. Ne možemo govoriti o imenima, ali ured će voditi jedan vrhunski sportaš.

I da, surađivat ćemo s Ministarstvom financija i uvesti reda u sponzoriranje! Državne tvrtke moraju imati jasne kriterije, ne može se raditi netransparentno, tko je kome blizak..."

"Mislimo i potpuno drugačije riješiti zaslužene mirovine sportašima u vidu nagrada za izvrsnost. To nije socijalna kategorija", zaključuje Jovanović, koji kaže da njegova aktivnost u problemima sporta nije kandidatura za ministarsku fotelju.

"Nije ovo nikakav karijeristički potez, pomogao sam riječkim olimpijcima i dalje ću biti uz ovaj projekt."

Zakoni će se, dakle, opet mijenjati. No, sport može pokrenuti samo novac, a još nitko nije predložio kako ga stvoriti.

Kako bi to oni riješili:

Slaven Bilić:

"Bio sam koncentriran na druge stvari, ali situacija u nogometu u Hrvatskoj nije dobra, kao ni u cijeloj državi. Ljudi se bore koliko mogu, mislim da ne mogu više. Sve se svodi na to da nema novca, moramo biti strpljivi, napraviti kompromise i čekati bolja vremena da nas netko drugi izvuče. Ovdje mora povući država, jer nogomet je najpopularniji sport ovdje. Bilo bi tužno da nogomet padne još dublje.

Vrlo malo sam pratio izbore, mogu samo čestitati pobjednicima i nadam se da će nas izvući sve skupa iz ove situacije, a time i sport. Totalno sam apolitičan, no ono što znam je da svima treba dati vremena. Nitko nema čarobni štapić da riješi stvari u pet ili sto dana."

Perica Bukić:

"Problemi u gospodarstvu odražavaju se i na sport. Činjenica je da se, bez obzira što sam bio u dva mandata u Saboru, sustavno financiranje sporta još nije riješilo na način na koji priželjkujemo. Očekivanja su uvijek velika, a postoje nekakve najave da će se osnovati barem državni ured za sport. Bitno je da se napokon izađe s jednim ozbiljnim projektom sustava sporta, a ne treba zaboraviti ni kategorizaciju. Ne može se financirati 60-70 sportova, treba već jednom podvući crtu i reći koji su sportovi od nacionalnog interesa s obzirom na uspjehe, tradiciju, brojnost djece, iako naravno ne treba ni ostale sportove zanemarit. Činjenica je da položaj sporta u Ministarstvu uz znanost i obrazovanje nije primjeren, tu je sport jako slabo došao do izražaja, nije se uspio nametnuti, slijedom čega je promjena nužna."

Zoran Gobac:

"Novoj vlasti neće biti lako ni u jednom pogledu, a pogotovo što se tiče sporta. Veseli me da su spremni razmotriti jedan ozbiljan prijedlog koji smo u više navrata spominjali, a radi se o kategorizaciji sporta. Bez kategorizacije neće biti ni uspjeha ni održivosti sporta. Dobra se ekipa ljudi skupila i nadam se da će sport odvojiti od Ministarstva kulture i obrazovanja te da će sport dobiti vlastitu državnu upravu. Vidim da misle na sport što je vrlo pozitivno. Sport nažalost nikada nije bio na visokom mjestu u našoj državi. Ulaganja su nužna i pritom ne mislim na strani kapital, već na ovdašnji, koji bježi u neke druge stvari. Sport je jedna od najvažnijih prepoznatljivosti naše države i s njime se valja zabaviti. Znam da će nova vlast imati puno drugih problema, ali ni ovo nije nevažno pitanje."

Ratko Rudić:

"Postojali su određeni kontakti i mislim da bi sport sada trebao dobiti mjesto koje zaslužuje. Nadam se da će nova vlast napraviti pomak. U sportu je potrebno uvesti novi sustav vrijednosti i drugačiju distribuciju sredstava. Situacija u državi nije bajna, kriza nas je pogodila, ali nama ni ne trebaju velika sredstva. Očekujem samo da se neke stvari bolje poslože."

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara