U isto vrijeme, 100-tinjak kilometara dalje, u gradu deset puta manjem od Zagreba, Maribor, koji igra u lošijoj ligi od hrvatske i čiji igrači tržišno vrijede pet puta manje od Dinama (11 naprema 55 milijuna eura) gleda osjetno više ljudi nego što je to slučaj na Maksimiru.

 

Usporedimo i nacionalne strukture momčadi; dok Maribor plaća njih šest, Dinamo ima čak 17 stranaca sa skoro svih kontinenata, što je samo jedan u nizu razloga zašto se navijači ne mogu poistovjetiti s klubom koji je odskočna i prolazna daska za legionare koji su najvećim dijelom zainteresirani za zaradu i daljnju prodaju, dok im malo znače klub i grad u koji su privučeni gazdinim obećanjima o "mega-momčadi", "perverznim pojačanjima" i "gaženju plitkih potoka".

 

Maribor je u dvije prethodne sezone u iznimno jakoj konkurenciji u skupinama Europa Lige (Tottenham, Lazio, Panathinaikos, Rubin, Wigan..) ukupno usvojio sjajnih 11 bodova, a protekle je izborio ono što na Maksimiru sanjaju skoro pola stoljeća - proljeće u Europi, gdje ih je jedva izbacila Sevilla, koja će tri mjeseca kasnije osvojiti natjecanje.

 

Ove sezone, otišli su korak dalje i preko Zrinjskog, Maccabija i Celtica, izborili skupinu Lige prvaka. Uspjeh je tim veći kada znamo da su posljednje dvije prepreke prošli u gostima: Prednost 1:0 s domaćeg terena obranili (2:2) su na Maccabijevom zamjenskom terenu na Cipru, a koliko god Celtic danas bio daleko od stare slave, mora se naglasiti kako su Štajerci skupinu LP osigurali pobjedom 1:0 tamo gdje to ne uspjeva ni puno jačim klubovima od Maribora - na Celtic Parku, pred 55 tisuća gledatelja.

 

Gol od 10 milijuna eura zabio je Marcos Tavares, naravno, Brazilac, ali ne jedan od onih "uzmi lovu i bježi" interkontinentalnih najamnika, koji krase momčadi od Dinama do Nefčija, nego igrač koji je legenda slovenskog grada i kluba u kojem je već šest godina i gdje je najbolji strijelac u povijesti.

 

Oba gola na ranije spomenutom gostovanju protiv Maccabija, zabio još jedan stranac, makedonski Albanac Agim Ibraimi, ali on je također primjer kako igrači iz inozemstva nisu nužnost pod svaku cijenu, nego samo kada predstavljaju "dodatnu vrijednost" momčadi i klubu i kada su bolji od postojećeg kadra. Za razliku od Dinama, koji često dovodi igrače samo po načelu egzotike, inozemne putovnice i daljnje preprodaje.

 

Da ne bi netko pomislio kako imamo nešto protiv stranaca, evo primjera APOELA, koji je za plasman u skupinu LP sa 4:0 razbio Dinamovog "krvnika" iz prethodnog kola, Aalborg. Ciprani teško da se mogu tako zvati jer, u momčadi imaju čak 15 stranaca, ali eto, ti su očigledno bili malo atomskiji i perverzniji od Dinamovih.

 

Europske ne rezultate, nego podvige Maribora u posljednje tri sezone smo naveli, a podsjećamo što su za to vrijeme, s neusporedivo većim budžetom, prihodima od prodaje igrača i više skupljih pojačanja, napravili Mamići: 

 

Prije dvije godine - jedan bod u skupini Lige prvaka i gol-razlika 1:14. Prošle godine, ispadanje u play-offu za LP, a u skupini Europa Lige, opet jedan bod i gol-razlika 3:18.

 

Ovog ljeta, dok Maribor u Ligu prvaka ulazi preko svjetski poznatog kluba, Dinamo tamo ne uspijeva ni protiv osjetno lošijeg Aalborga, kojeg je pak, kako smo podsjetili, nakon toga lako eliminirala druga Legija stranaca.  

 

Zaključak se nameće sam po sebi, a preporučili smo to maksimirskom gazdi i prošle godine: Vrijeme je da ode na instrukcije u Maribor.