Poraz kakav se samo mogao poželjeti

Poraz kakav se samo mogao poželjeti
Foto: Hina
 
DA JE netko uoči dvoboja u Kijevu ili nakon prvog poluvremena ponudio Bijelima minimalni poraz s postignutim golom, nedvojbeno bi ga objeručke prihvatili. Ovako nakon 90 minuta ipak ostaje žal što Tudorovi puleni nisu ostvarili bolji rezultat.
 
U drugom dijelu Mijo Caktaš imao je dvije stopostotne prilike koje će još dugo sanjati, dok bjeloruski sudac Aleksej Kulbakov pri rezultatu 1:1 očigledno nije želio poremetiti dobrosusjedske odnose i suditi očiti kazneni udarac nakon starta Ivana Strinića na Antonu Maglici. Bila je to odluka koja se ne može svrstati ni u slobodno sudačko uvjerenje.
 
Kalinić kao Pletikosa nekad
 
Osim što je Strinić potencijalno darivao svoju bivšu momčad, ništa manje vrijedan nije bio ni poklon još jednog nekadašnjeg Hajdukovca - Nikole Kalinića, koji je u uvodnim minutama dvoboja sam izašao na vratara Bijelih, a zatim potpuno nezainteresirano proslijedio loptu u sredinu kaznenog prostora za natrčalog golgetera Dnjipra Yevhena Seleznyova.
 
Uz skromne zahvale ovom dvojcu, one istinske trebaju ići Kalinom prezimenjaku Lovri. Novopečeni hrvatski reprezentativac, koji je u jutarnjim satima srijede saznao kako ga izbornik Niko Kovač smatra drugim vratarem nacionalne selekcije u predstojećim kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Francuskoj, upravo je briljirao na Olimpijskom stadionu u Kijevu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 
Njegove prezentacije na golu Splićana mogu se samo usporediti s onima Stipe Pletikose u onom slavnom maksimirskom derbiju krajem devedesetih. Nećemo ići tako daleko kao neki, i Kalinića uspoređivati s Bearom, međutim dugo jedan golman Hajduka nije tako suvereno i moćno čuvao svoja vrata. Njegova vrijednost nakon ove utakmice najmanje se udvostručila.
 
Tudorova taktika kao poželjna doza hrabrosti
 
Iako smo prije susreta podijelili zabrinutost Tudorovim ofenzivnim sklonostima, ustvrdivši kako je suludo u prvoj utakmici napasti Dnjipro s tri napadača, zahvaljujući nevjerojatnim reakcijama Lovre Kalinića, možemo zaključiti kako je to ipak bila ona doza hrabrosti koju smo oduvijek tražili od hrvatskih momčadi u sudaru s favoriziranim europskim ekipama.
 
Statistika doduše otkriva kako su samo Kale i luda sreća spasili Bijele od pravog rezultatskog potopa. 11 prema 2 bilo je u kornerima, a čak 29 udaraca na vrata uputili su igrači Dnjipra, 15 u okvir gola. Radi se o izrazitoj premoći koji će nažalost biti jako teško neutralizirati u uzvratu pa makar se isti igra na jednom od najvrućih europskih gostovanja.
 
Kako bilo, rezultat je ovo koji Hajduku u teoriji širom otvara vrata natjecanju po skupinama Europa lige. Teško da bi Bijeli u uzvratu pred 35 tisuća navijača na Poljudu mogli igrati na 0:0, a minimalna pobjeda bila bi potrebna i da nisu primili još jedan nesmotreni gol u finišu susreta. Isti je rezultat pogrešnih Tudorovih zamjena. Hajduk je finišu, umjesto tromog Milevskog, trebao brzanca za kontranapad, dok je neiskustvo Nikole Vlašića glavni krivac za drugi gol Dnjipra.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara