AKO u svijetu nogometa možemo izdvojiti jednog nogometaša i jednog trenera, koji svojom genijalnošću, ali i neupitnim talentom za dizanje prašine, mogu podići nogometnu igru na jedan sasvim drugi nivo, onda su to Zlatan Ibrahimović i Jose Mourinho.

 

Mourinho je trener kojem je životna misija da makjavelističkim pristupom nogometu isprovocira sve što se isprovocirati da kako bi došao do naslova, titula i trofeja. S druge strane, Ibrahimovićev vanserijski talent jednak je njegovoj oholosti i aroganciji. 

 

A kako svaka ptica svome jatu leti, ne treba čuditi njihovo ogromno međusobno poštivanje, koje ponekad graniči i s ljubavlju.

 

Mou je više puta ponovio kako bi u svakoj momčadi koju ima volio vidjeti Ibrahimovića, dok je Ibra javno izjavio kako je Portugalac najinteligentniji trener s kojim je ikada surađivao, a bar ih je on prošao priličan broj kroz bogatu karijeru. 

 

Portugalac i Šveđanin bosanskih korijena zajedno su bili u Interu u sezoni 2008./09., kad su Nerazzuri osvojili Scudetto, a Ibra ponio naslov najboljeg strijelca Lige. Za Zlatana niti jedan trener nije ni do koljena Mourinhu.

 

''Mourinho je veoma inteligentan čovjek. Za njega nema razlike tko je tko, on sve tretira jednako. Zna kako se postaviti prema ljudima, kako im individualno priči i zbog toga izvlači 100 posto iz njih, a svi oni ga slijepo slušaju jer mu vjeruju. 

 

On je bez sumnje najinteligentniji trener sa kojim sam radio jer tu sposobnost motivacije koju on ima i njenog korištenja u ostvarivanju cilja, nema nitko u svijetu nogometa. Uvijek je radio puno više od bilo kojeg trenera. Znao je sve o svakom igraču, do najsitnijih detalja, a ono što je najvažnije, znam da je davao cijelog sebe za svakog igrača. Dok sam igrao u Interu, dao bi život za njega '', rekao je Ibrahimović, prisjećajući se dana kad je igrao pod briljantnim Portugalcem.

 

No, njihova suradnja u samim počecima nije prštala od međusobne ljubavi i razumijevanja. Bar je tako mislio samoljubivi Šveđanin. Navikavši da mu se u svakom klubu svi klanjaju, od suigrača, navijača, pa do trenera, u Interu je doživio stanoviti šok. Zlatan ja trpao golove i očekivao je obožavanje trenera, no Portugalac je bio hladan. Strategija Portugalca bila je jasna – nitko nije smio biti veći od momčadi, no Ibri to nije bilo jasno. Zbunjivalo ga je i mučilo.

 

U listopadu 2008., Inter je na Giuseppe Meazzi igrao protiv Bologne. Domaći su napadali, no gost se uporno branio. Sve do 25 minute kad je Ibrahimović napravio nešto što ga bez sumnje svrstava među najveće napadače modernog doba. Adriano je primio jednu loptu na lijevom boku, pretrčao je braniča Bologne i ubacio u peterac. Centaršut i nije bio najbolji, a Ibrahimović je na prvoj stativi bio dobro pokriven.

 

 

No, ono što je za većinu igrača nemoguća misija, za Zlatana nije. Nestvaran udarac petom iz voleja i cijeli stadion je zanijemio. Tribine su proključale, suigrači su bili zapanjeni, klupa Intera je bila u transu jer su svjedočili apsolutnom remek djelu. No, jedan čovjek je sve to samo mirno promatrao s rukama u džepovima bez ikakve emocije na licu. Jose Mourinho nije bio toliko opčinjen tim golom, ii barem nije to pokazao. 

 

''Dovraga, što bi on želio od mene. Što da još napravim da bude zadovoljan?'', iziritiran je bio Ibrahimović. Međutim, vrlo brzo je shvatio da je to samo Portugalčeva strategija da ga gura naprijed, jer je Mourinho dobro znao kakvog igrača ima u momčadi. 

 

Ipak, njihova suradnja trajala je samo godinu dana jer se Zlatan 2009. preselio u Barcelonu, s ciljem da osvoji Ligu prvaka, jedan od rijetkih trofeja koji mu nedostaju.

 

 

''Zašto ideš u Barcelonu kad će Inter biti sljedeći osvajač Lige prvaka?'', upitao ga je Mourinho. 

I upravo tako je i bilo. Mourinho je s godinama ismijavanim Interom šokirao Europu, a jedna od prepreka koju je preskočio do naslova bila je baš Barcelona s Ibrahimovićem u vrhu napada.

 

Šveđaninova avantura u Barceloni bila je promašaj, a njegov sukob s Guardiolom postao je već opće mjesto modernog nogometa. Ibrahimović nikad nije skrivao prijezir prema Guardioli, a jednom je izjavio:

 

''Guardiola je sve suprotno od Mourinha. Dok Mou unosi svjetlo u prostoriju, Guardiola navlači zavjese.''

 

Premda je osvojio čak 11 titula za 13 godina igranja u Nizozemskoj, Italiji, Španjolskoj i Francuskoj, trofej Lige prvaka nikako da dođe u Zlatanove ruke. Ipak, Šveđanin je više puta rekao kako je on svojom karijerom i bez tog pokala zadovoljan.

 

''Kad se vratim 15 godina unatrag i vidim što sam sve u karijeri postigao, naravno da sam zadovoljan. Svi oni koji su sumnjali u mene, koji su loše pisali ili pričali o meni, trebali bi sad pojesti svoje riječi. Upravo je to moj najveći uspjeh. U karijeri sam osvojio čak 23 različita trofeja, i znam da mi fali Liga prvaka. Cilj PSG-a je da ju osvojimo, no ako u tome i ne uspijemo, ja sam zadovoljan sa svim što sam u životu napravio. Zaista sam imao sjajnu avanturu'', zaključio je genijalni Šveđanin.

 

Ipak, premda su mu već 34 godine na leđima, Ibrahimović igra briljantno i ne odustaje od svoje velike želje – pokala s klempavim ušima.

 

Napisali smo da mu je najdraži trener pokvario planove prije pet godina, no isto je ponovio  i lani kad je Chelsea u dva dramatična dvoboja na račun gola u gostima (3:1, 0:2) prošao dalje, a da li je napokon došao red da Ibra vrati Mourinhu sve s kamatama, vidjet ćemo nakon što završi 180 minuta (ako ne bude produžetaka ili penala) najjačeg dvoboja osmine finala ovogodišnjeg izdanja Lige prvaka.