Foto: Hina

90 MINUTA sjajnog i kompaktnog branjenja s obje strane i po jedna velika promašena šansa nisu bile dovoljne za miroljubivi remi koji bi težište odluke u Seriji A pomaknulo s ove utakmice. Juve juventinški, golom Zaze nakon odbijanca preuzima čelno mjesto na ligaškoj tablici.

Zadovoljstvo remijem fiksiralo utakmicu

Utakmica nije bila klasik iz serije talijanskih derbija bez velikih događanja, što bi se dalo možda stereotipno zaključiti. Postojan tempo i presing s obje strane anulirala je tek činjenica da su bodom i jedni i drugi mogli biti zadovoljni, čime bi svoje bitke za naslov prenijeli na ugodnije frontove. Juventus je zaigrao s četvoricom u zadnjoj liniji, umjesto u 3-5-2 formaciji i od samog početka vidjela se Allegrijeva namjera - izvlačenjem Cuardada i Pogbe trebalo je brzim dijagonalama preko Marchisia kao "novog Pirla" prenositi fokus igre. Ipak, Napolijeva kompaktnost i organizacija uvijek su bili korak ispred, a nevoljkost Juventusovih bekova da odlaskom naprijed odvuku barem jednog igrača iz te zone, ostavljali su Pogbu i Cuardada u nedinamičnim situacijama bez pravih rješenja za daljnji napredak.

U takvoj situaciji, velike udaljenosti među Juventusovim veznim igračima trebala je kompenzirati trka špiceva koji bi se povlačenjem prema sredini ponudili i poslužili kao vezivno tkivo - u većinu duela ulazili su leđima okrenuti prema golu i udvojeni, pa i nisu imali velike mogućnosti uspjeha. Prva prava organizirana šansa Juventusa stiže tek nakon 63. minute kada Dybala nakon prve uspješne dijagonale promašuje vrata nakon sjajne povratne lopte Pogbe. Ostatak utakmice Napoli je uglavnom agresivno pritiskao Lichtsteinerovu stranu u posjedu, označivši vezu između njega i Cuardada najtanjom u Juventusovoj izgradnji napada. I dok su na taj način osvojili solidan broj lopti, agresivni izlasci Juventusovih braniča prema čovjeku s loptom onemogućili su im da to značajnije kazne. Iako su igrali bez Chiellinija i iako se ozlijedio Bonucci, agresija i kompaktnost između zadnje i vezne linije, objašnjavaju zašto su primili samo jedan gol u posljednjih deset susreta.

Napoli je u gotovo svim fazama utakmice odigrao svoju sada već uhodanu šprancu pod Sarrijevim vodstvom - dugim posjedom i stalnim resetiranjima napada, izvlačili su Juventusov presing sve dublje a onda nastojali dubinskim loptama pronaći Insignea i Callejona iza leđa Marchisia. Nevoljkost da s većim brojem igrača stignu naprijed u tim situacijama uglavnom je za posljedicu imala slanje lopte na bok i centaršut s poludistance, protiv vjerojatno najboljeg stoperskog dua na svijetu za braniti takve lopte. Zapravo, i jedna i druga ekipa je uz mali broj iznimaka napadala posljednju liniju koja je nekad brojala i po 7 igrača s tri ili najviše četiri igrača, i u stalnom brojčanom deficitu, napad i jedne i druge ekipe dugo je čekao pogrešku u preuzimanju ili procjeni koju nisu dočekali. Sve do 88. minute, kada strahovito podcijenjeni Zaza u polukontri uzima i deveti Juventusov udarac izvan šesnaesterca, a lopta se sretno odbija u gol.

Allegrijeva smjena uspješna, Sarrijevo remek djelo

Ovaj derbi u malom je zapravo predstavio dosadašnji dio sezone kod obiju ekipa - navikavanja Juventusa na novi udarni kadar bez Pirla, Vidala i Teveza, te kulturološki šok kojeg je Sarri prouzročio na jugu Italije zaigravši jedan od najboljih nogometa u Europi. Allegri je, uz malo kihanja na početku dionice, uspješno predstavio kostur novog Juventusa. Iako su svi s pravom percipirali odlazak Pirla kao gubitak jako bitne karike u lancu, odlazak Teveza prošao je ispod radara a njegova uloga u Juventusu bila je često upravo krucijalna. Zbog prirode Marchisia i Pirla da dugim dijagonalama "šire teren", bekovi i jedan od špiceva Juventusa već nekoliko sezona ima zadaću maksimalno povećati teren i u dubinu i širinu. Upravo je Tevez (prije njega Vučinić) tu došao na štih kao "devetka" koja bi efektivno postajala "desetka" , sekundarni kreator koji može iskoristiti široku formaciju suparnika. Težište te uloge u novom se Juventusu podjednako prebacuje na Moratu i Dybalu, jer i jedan i drugi dolaze vrlo duboko u posjedu u pomoć organiziranju igre. I dok je Argentinac sjajan u stvaranju viška driblingom, Španjolac je konstitucijom bolji za sačuvati loptu kada ima igrača na leđima. Mandžukić će s tog aspekta baš u Morati imati puno veću konkurenciju za minutažu, budući da se traži komplementar Dybali kao apsolutnom hitu lige.

Maurizio Sarri je u malo vremena napravio puno. Zadnjih par sezona izvrstan nogomet kojeg je prezentirao njegov Empoli bio je sakriven nedostatkom kvalitete da se to češće manifestira, ali San Paolo je sasvim druga priča. Otkriće sezone Jorginho koji igra vjerojatno najbolju sezonu od svih igrača na "Čizmi", totalna revitalizacija Higuaina, Insignea i Hamšika koji igraju najbolji nogomet u karijeri i promocija nekoliko novih imena snažan su zalog, ne samo za budućnost, nego i današnjicu. U godinama u kojima su milanski velikani drastično pali, a Roma konstantno pružala manje od prognoziranog, tražio se jedna pravi, legitimni kandidat na titulu i Italija ga je konačno dobila. Pomalo je poetski da je do tog uspjeha (jer ovo je uspjeh, bez obzira kako se stvari odvile do kraja prvenstva) Sarri stigao gradeći igru od svojeg gola, pasom, stvaranjem međulinija i organiziranim rotacijama s Hamšikom na dubljoj poziciji nego ikad, kao apsolutnu negaciju davno uvriježenog ideala da veznu liniju, posebno u ovakvoj ligi, moraju činiti pit bullovi i defenzivci prve klase.

Novo naličje lige

Bespredmetno je donositi velike prognoze u trenutku u kojem prvoplasirani ima samo bod više od drugoplasiranog, ali Serie A spada u red liga u kojima je ta prednost poprilična. Uzevši u obzir momentum i pobjedu u zadnjim minutama, logističku snagu Stare Dame i težak raspored Napolija na gostovanjima do kraja sezone, Juventus je danas postigao golemu pobjedu, možda vrijednu nove titule.

Više od svega drugog, zanimljivijeg i bitnijeg od konteksta jedne sezone, je novo naličje lige koju su predstavili protagonisti treneri iz ovog susreta. Progresivne nogometne ideje koje su ligu unijeli Sarri, di Francesco ili Giampaolo, uz novu generaciju fleksibilnijih trenera Talijana (Allegri, Conte) doveli su, čisto nogometno gledajući, ligu na mnogo višu razinu nego li bi to površno mogli zaključiti prema predstavama Rome, Milana ili Intera. I dok se čelnim članovima stožera spremaju otkazi, prevladavajući trend je da se Serie A okreće novim paradigmama u vidu strukture igre i atraktivnosti, te se čini da ih "tek" stabilizacija financijskih odnosa dijeli od statusa super sile kakvu su, relativno nedavno, uživali.