I to ne bilo kakav, nego najbolji igrač i kapetan. 

 

Luku Modrića u Real je doveo Jose Mourinho, koji se za njega borio rukama i nogama i cijelo ljeto 2012. čekao rasplet jedne od najduljih i najiritantnijih transfer-saga u povijesti.

Ali, nakon što se Modrić konačno oslobodio okova Tottenhama i potpisao za Real, jako dugo mu je trebalo da se nametne u novom klubu. Jer propustio je cijele ljetne pripreme i došao u posloženu momčad, u kojoj su sredinu terena držali Alonso i Khedira te Ozil iza napadača. Oko nove godine španjolski mediji i navijači već su ga proglašavali najvećom promašenom investicijom. Modrić je na svoje došao tek u ožujku 2013. kada na uzvartu osmine finala LP kod Manchester Uniteda ulazi kao rezerva u drugom poluvremenu, te golčinom iz daljine protiv brojčano inferiornog, ali rezultatski superiornog protivnika donosi preokret i Realov prolazak u četvrtfinale.

 

Mourinho će ga nakon toga u prvoj polufinalnoj utakmici kod Borussije staviti iza napadača, ali se na uzvratu uvjeriti da mu neusporedivo više koristi kao duboko postavljeni playmaker kojem pomaže Xabi Alonso. Nažalost po Mourinha, to je shvatio prekasno, jer nakon što je ispao od Borussije u LP, od Atletica izgubio kup, a od Barcelone prvenstvo, morao je otići.

Naslijedio ga je Carlo Ancelotti i prethodnikov sustav 4-2-3-1 prestrojio u 4-3-3. U novoj Realovoj postavi Modrić je postao nezamjenjiv na desnoj strani vezne trojke. Kako bi usrećio Cristiana Ronalda i dodijelio mu njemu omiljenu poziciju na lijevom krilu, Ancelotti je prema sredini pomaknuo Di Mariju.

 

Njemu i Modriću leđa je čuvao Alosno. S ovakvom veznom, te napadačkom trojkom BBC, Real je u prvoj Ancelottijevoj sezoni, 2013/14, osvojio Kup pobjedom nad Barcelonom i Ligu prvaka trijumfom protiv Atletica, povijesnu Decimu.

 

Po novim trenerom uzlet je doživjela cijela momčad, a posebno Luka Modrić. Uz pomoć savršenog partnera Xabija vladao je sredinom terena, stalno je bio najprecizniji Realov dodavač i najuspješniji presretač. "Realov kronometar", kako su ga španjolski novinari prozvali jer je davao ritam Realovoj igri s i bez lopte, u napadu i u obrani, Modrić je postao upravo pod Ancelottijem.

 

Njegov ogroman doprinos momčadi potvrđen je nizom individualnin priznanja na kraju sezone. Modrić je proglašen najboljim veznjakom La Lige, članom idealne momčadi španjolskog prvenstva, a završio je i u dream teamu Lige prvaka. 

Tajna Modrićevog procvata pod Ancelottijem je što je talijanski trener od njega napravio novog Andreu Pirla. U Milanu je momčad preporodio prekomandom ofenzivnog veznjaka (trequartiste) u onog koji vodi igru (registe), ali postavljen ispred obrambene četvorke. Slično je napravio i s Modrićem. Naravno, Modrić nije bio trequartista", niti je na novoj poziciji ispred sebe u Realu imao "Ruija Costu" kao isturenog veznjaka, nego je kreativni dio zadataka dijelio s Di Marijom.

 

Ipak, Modrić je bio (i ostao) ključni Realov veznjak kod Ancelottija jer je radio isto što i Pirlo u Ancelottijevom Milanu; vodio igru iz pozadine kratkim pasovima ili tražio napadače dugim loptama. Ali, Modrićeva uloga, odgovornost i vrijednost bila je daleko veća od Pirlove. Za razliku od Milanovog playmakera, Realov nije uz sebe imao Gattusa i Ambrosinija, nego samo Xabija, pa je morao obavljati i veliki dio prljavih poslova.

Bivši Ancelottijev pomoćnik i aktualni Realov trener Zinedine Zidane, nastavio je Modrića koristiti na ključnoj poziciji, a ovaj mu je vratio tako što je postao nezamjenjivi član momčadi koja je donijela europsku undecimu i španjolski naslov.