Ante Erceg - simbol narodnog Hajduka
Foto: Getty images
U 13. kolu Prve hrvatske nogometne lige, Hajduk je pred 25 tisuća gledatelja na Poljudu remizirao s Dinamom rezultatom 2:2. Golove za goste postigli su Benković i Henriquez, a za domaće dvostruki strijelac Ante Erceg. Modri su tako zadržali velikih sedam bodova prednosti u odnosu na Bijele, koje u borbi za naslov može ostaviti još samo eventualno slavlje Rijeke na Maksimiru.
Dinamo u rijetko lošem poljudskom izdanju
Na prvi pogled, s obzirom na ambijent, broj šansi te dramatičnu završnicu, bio je to derbi za poželjeti, međutim kvalitetom nogometa ipak je to bio jedan od slabijih sudara Dinama i Hajduka. Prvenstveno se to odnosi na Dinamovce koji punih sat vremena na Poljudu praktički nisu postojali, a to smo proteklo desetljeće rijetko gledali.
Kako je s mladom i neiskusnom momčadi uvijek teško igrati u vatrenoj poljudskoj atmosferi (prosjek godina Dinamove jedanaestorke bio je 21.63 godine), pravu snagu Cvitanovićeve ekipe vidjet ćemo tek sljedećeg vikenda. Osobno smatram da je Rijeka višestruko kvalitetnija i kompleksnija momčad. Dinamo prvo mjesto čuva isključivo jer ne igraju Europu.
Španjolac ne želi vidjeti problem: Hajduk je devet bodova izgubio u posljednjim minutama
Istovremeno, između Dinama i Hajduka i dalje je primjetna razlika, a dokaz za to je jedan podatak: Zagrepčani su u posljednjih 15 minuta svih ovosezonskih utakmica u HNL-u postigli najviše golova, a Splićani s druge strane najviše primili. To je naizgled beznačajna statistika, a zapravo informacija koja jako puno govori o psihičkom i fizičkom stanju igrača.
Pogledajte taj niz. U drugom kolu u Zaprešiću Hajduk je vodio 2:0 pa primio dva gola sredinom drugog dijela. U četvrtom kolu držali su 1:1 na Maksimiru, a potom primili dva gola u 78. i 80. minuti. Protiv Osijeka u osmom kolu vodili su na Gradskom vrtu s 1:0 pa pokleknuli u 51. i 90., da bi na koncu u desetom kolu preokrenuli vodstvo Lokomotive na Poljudu, a onda primili gol u 93.
Hajdučko srce zaslužilo je poziv u reprezentaciju, takva količina energije i trke nije viđena od Olića
Prečesto se to događa da bi bilo slučajno. Radi se o problemu kojeg Carrillo, umjesto da se njim ozbiljno pozabavi, i dalje negira. Sa strane je teško reći je li problem u prevelikoj potrošnji igrača u prvih sat vremena, neiskustvu i nesigurnosti ili pak lošoj psihološkoj pripremi. No jasno je kako Bijele to košta jako puno bodova. Najmanje devet do sada.
A tko zna kako bi sve izgledalo da nema Ante Ercega koji je odigrao još jedan susret za pamćenje. Ne samo da je zabio dva pogotka, od kojih je prvi bio prava majstorija, već je nevjerojatna količina energije koju unosi u utakmicu. Toliko sprinteva, presinga na protivničke braniče te odrađenih defenzivnih zadaća nudio je na ovim prostorima jedino još Ivica Olić.
Erceg kao istinski simbol narodnog Hajduka
Možda će zvučati kao suluda ideja, s obzirom na to kakvu kvalitetu nacionalna momčad posjeduje, ali Erceg je svojim prezentacijama i beskonačnom energijom kojom odrađuje dvoboje zaslužio poziv u reprezentaciju. Nakon vrlo dobre prošle godine i 13 golova uz devet asistencija, njegove ovosezonske brojke upravo su fantastične. Pet golova i šest asistencija u devet utakmica.
Iako mu je već 27 godina na leđima, on je u ovom trenutku najveća vrijednost Hajduka, jer ne samo da splitski klub gotovo vlastoručno drži na životu, već je simbol svega onoga što se na Poljudu posljednjih godina događa. Naime, onaj isti, na trenutke i pomalo suludi fanatizam s kojim navijači pokušavaju izgraditi narodni klub, Erceg iz susreta u susret iskazuje na travnjaku.
Toma Bašić najperspektivniji je igrač Bijelih
Izuzev njega, u derbiju se na najbolji mogući način predstavio i Toma Bašić, koji se izgleda vraća u prošlosezonsku formu. I prije su Bašićevi slobodni udarci, i direktni i indirektni, bili opipljiva opasnost po gol protivnika, no u posljednje vrijeme drastično je popravio svoje pasove i okomite kretnje. Užitak je gledati kako se razvija u klasnog veznjaka.
Ako je Erceg najbolji igrač Hajduka, onda je Bašić bez sumnje najveći potencijal u Carrillovoj momčadi, barem kada je riječ o onih 15-tak igrača koje redovito koristi. Nijedan mladi igrač Bijelih nema neku karakteristiku koja toliko odskače od prosjeka momčadi kao kada je riječ o udarcu ili ubačaju Tome Bašića. Njegova lopta se zbog putanje i kuta padanja jako teško brani.
Karijera Frana Tudora opasno se srozava
I dok je Bašićev nogometni razvoj razlog za veliko zadovoljstvo, nepojmljivo srozavanje nekadašnjeg reprezentativca Frana Tudora stvara veliku zabrinutost. Prije dvije godine Fran je bio jedan od najtalentiranijih igrača lige, povremeni reprezentativac koji je svojedobno rješavao derbije na Poljudu, a danas je puki statista, i uz to, prvotimac s ponajviše individualnih pogrešaka.
Da, krivi su i treneri koji su ga gurali u obranu (mogućnost igranja na više pozicija prokletstvo je svakog nogometaša), ali situacija postaje alarmantna. Fran je nedavno napunio 22 godine, a njegova karijera u velikom je padu. Osim što je izgubio probojnost i u 12 mjeseci upisao svega tri asistencije (zadnju prije 7 mjeseci), njegova dekoncentracija u obrani zaprepaštavajuća je.
Carrillo je tvrdoglav, ali ne i jednodimenzionalan
Još je tu igrača koje Carrillo potpuno nepotrebno forsira, poput Savvasa Gentsogloua, koji Španjolca predstavljaju kao jako tvrdoglavu osobu. Carrillo nije nimalo fleksibilan i teško odustaje od svojih ideja. To mu se obilo o glavu ozljedom Futacsa i odlaskom Vlašića uslijed čega su i on i momčad djelovali izgubljeno. Mala je utjeha što nije jednodimenzionalan.
Ako je suditi po prvih sat vremena, dvoboj protiv Dinama pokazuje da je opet pohvatao konce i pronašao način kako oživjeti igru koja je bez stasitog Mađara kao mantinele i Niksijevih kretnji između linija bila praktički mrtva. Hajduk opet djeluje kombinatorno i opasno pa se unatoč jedva spašenom remiju, ovaj derbi može tumačiti kao korak naprijed.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati