Foto: Getty Images/Guliver Image, Screenshot

MADRIDSKI Atletico je sjajnom predstavom u Lyonu u finalu Europa lige pobijedio Marseille 3:0 i treći put osvojio ovo natjecanje.

Ako u sportu postoji nešto što se može nazvati nepravdom, onda je to činjenica što ovaj Simeoneov Atletico nikad nije bio i vjerojatno nikad neće biti prvak Europe. Za utjehu je osvojio dvije Europa lige (i još jednu sezonu prije nego što je Argentinac sjeo na klupu) i španjolsko prvenstvo 2014. godine, ali taj ključni trofej zauvijek će nedostajati ovoj savršenoj momčadi.

Svi već godinama znaju točno kako će Atletico igrati protiv njih, baš kao i Barcelona, ali ih je u većini slučajeva gotovo nemoguće pobijediti. Osobito kad protiv njih napraviš neku kardinalnu pogrešku, kad promašuješ prilike i kad djeluješ nesigurno. Onda su najjači.

Marseille je samo prividno bio u finalu. Momčad Rudyja Garcije, nošena fanatičnom podrškom navijača, jurnula je od prve minute na Španjolce i da je u 4. minuti Germain zabio čisti zicer, možda bismo sad pisali neke druge tekstove. Samo možda.

Takve prilike se protiv momčadi kao što je Atletico moraju zabiti u 100 od 100 slučajeva. Ne smiješ ih promašivati jer nije upitno da će kazna stići, nego samo kada će se to dogoditi. Marseille ju je dočekao u 21. minuti kad si je praktički sam presudio. Jan Oblak nikada ne bi dodavao takvu riskantnu loptu Gabiju, a on je nikad ne bi tako jeftino izgubio na 30 metara od gola. No, niti je Mandanda Jan Oblak niti je Zambo Anguissa Gabi.

Neopreznu loptu Marseilleova golmana Kamerunac Zambo Anguissa nije uspio iskontrolirati. Uzeo ju je Gabi i savršeno Griezmanna gurnuo u situaciju jedan na jedan, a Francuz to ne promašuje ni u ludilu.

To je sve što je Atleticu trebalo u ovoj utakmici. Nijedna momčad na svijetu ne čuva prednost tako sigurno, organizirano i pametno kao Atletico. A još kad se Marseilleu u 31. minuti ozlijedio Dmitri Payet, čovjek koji je ove sezone zabio deset i asistirao 24 gola, bilo je jasno da se inače odlična momčad neće tako lako moći vratiti u susret.

Da ne zvučimo kao generali poslije bitke, ali u tom trenutku svatko tko je gledao utakmicu vidio je da bi se čudo moralo dogoditi da Francuzi nešto okrenu. Pokušavali su, ali su se doslovno odbijali od toliko puta viđenog dvostrukog Atleticova bloka, koji nisu znale probiti ni puno jače momčadi od Marseillea.

Atletico je do ove utakmice dobio svih 15 susreta u Europa ligi u kojima je vodio na poluvremenu. Nakon četiri minute u drugom osigurao je naslov. Onako kako je Marseille otvorio utakmicu, tako je Atletico krenuo u nastavak. Agresivno, žustro i visokim presingom. Oduzeli su loptu na centru, Koke je savršeno proigrao Griezmanna, a ovaj rutinski, kao na treningu, prebacio Mandandu i pogodio za 2:0.

Hvala, doviđenja. Marseille je u zadnjih deset minuta očajnički nešto pokušao napraviti i možda mogao zakomplicirati završnicu da Mitrogluov odličan udarac glavom nije zaustavila stativa. Samo možda.

Ovako je minutu prije kraja Atletico zabio i treći gol. Griezmann je gurnuo Diega Costu u šansu na lijevoj strani šesnaesterca. On je vratio loptu u sredinu za Kokea koji iz prve odigrava na drugu stranu za Gabija, a ovaj iz prve pogađa suprotni kut.

Da nije bilo glamura jednog europskog finala, ova utakmica bi izgledala kao još jedna rutinska pobjeda Atletica u španjolskom prvenstvu. Malo koja momčad u Europi ima takvo iskustvo i naviku pobjeđivanja na gotovo identičan način. Pod Simeoneom su igrali šest europskih finala. Dobili su oba u Europa ligi, oba u europskom Superkupu, a pali su dvaput u finalu Lige prvaka. Protiv Reala, jedne od najboljih momčadi svih vremena. U prvom su izgubili u produžetku nakon Ramosova gola u sudačkoj nadoknadi za 1:1, a u drugom su promašili penal u 46. minuti te kasnije izgubili na penale.

Ovog ljeta otići će i taj fenomenalni Antoine Griezmann, a pitanje je hoće li veliki Diego Simeone i dalje biti u Atleticu. Ova njegova momčad otići će u povijesti kao, ako ništa drugo, onda jedna od najneugodnijih u novijoj povijesti. I možda nikada neće dobiti priliku osvojiti taj jedan trofej koji joj nedostaje da ju smjeste među besmrtne.

Samo možda.