Do kraja sezone, s Diegom "Cholom" Simeoneom na klupi, ali zapravo "najboljim igračem", završit će na petom mjestu La Lige i osvojiti Europa ligu trijumfom protiv Athletic Bilbaa 3:0, a do kraja ljeta europski Superkup pobjedom nad Chelseajem 4:1.

 

 

Sljedeća sezona pod Simeoneom (2012/13) donosi novi trofej - Kup kralja, i to slavljem kod Reala, što je bila prva pobjeda Atletica nad gradskim rivalom u ovom stoljeću. Prije toga izgubili su 10 utakmica zaredom i bili bez pobjede u 25 gradskih derbija. Na ovaj veliki trijumf dodali su i onaj prvenstveni početkom ove sezone. Nisu, dakle, imali nijednu pobjedu protiv Reala u 14 godina, ali ih je onda Simeone vodio do dvije uzastopne pobjede nad njima. 

 

 

Nova sezona (2013/14) sa Simeoneom na čelu donosi trijumfalan povratak u Ligu prvaka, gdje nisu bili poraženi u 12 utakmica do finala, a usput su izbacili Milan, Barcelonu i Chelsea. U finalu protiv Reala, Simeoneov Atletico vodio je sve do duboko u sudačkoj nadoknadi, ali je pao u produžecima. Veliku satisfakciju za ovaj bolan gubitak dobio je u Primeri, gdje je Simeone kao trener osvojio prvi naslov prvaka Španjolske za Atletico, 18 godina nakon što je to napravio kao kapetan. Dvije godine poslije, 2016. Atletico će opet pod Simeoneom doći do finala Lige prvaka i opet izgubiti od Reala, još tješnje nego prošli put, na penale.

 

 

Sinoć je Simeone s Atleticom opet izborio veliku utješnu nagradu. Razočaravajuće, nije uspio proći skupinu Lige prvaka i bio je tek treći, što je značilo odlazak u Europa ligu. Kapetan Gabi tada je rekao da je "Europa liga sranje". Pola godine poslije, Atletico je u finalu tog sranja. 

 

U 109 godina prije dolaska Simeonea na klupu, Atletico je igrao pet finala europskih kupova. Nakon toga, u šest "europskih" godina s trenerom Simeoneom, igrao ih je četiri!

Kažnjeni Simeone sinoćnji uzvrat polufinala Europa lige protiv Arsenala i pobjedu 1:0 za prolazak u finale (prva utakmica 1:1) proveo je, bolje reći proskakao, u loži Atleticova stadiona La Peineta. I novi dom Atletica pretvorio je u gotovo neosvojivu tvrđavu kad su u pitanju europske utakmice. Ono što je započeo na kultnom i umirovljenom Vicente Calderonu, nastavio je nakon selidbe. Sa Simeoneom na klupi, Atletico u Europi ima ovaj skor: 38 utakmica, 20 pobjeda, pet remija, tri poraza. Primio je samo 15 golova, uz 26 utakmica bez primljenoga gola!

 

 

Navijače Atletica, u kojem je u dva navrata igrao tek malo više od četiri sezone, ali je u gubitničkom klubu ostao obožavan kao netko tko mu je nakratko udahnuo pobjednički mentalitet, Simeone je kao trener osvojio radničkim i ratničkim nogometom. Jer Atleti je mezimac madridskih plebejaca, niže srednje i radničke klase. Ti su staleži, naravno, pod posebnim udarom ekonomske krize koja godinama trese Španjolsku, a Simeone se ovako udvara obespravljenima i obesparenima iz dijela naroda odakle se regrutira njegova sve brojnija vojska obožavatelja:

"Iz utakmice u utakmicu. Tako moramo razmišljati i igrati uvijek jer to je kredo čovjeka s ulice našega grada. Mi smo odraz zajednice u kojoj živimo, ljudi koji se moraju boriti kako bi opstali. Kao i oni, čim to prestanemo, više nemamo šanse. Ljudi se poistovjećuju s nama, mi smo im izvor nade i zato ih ne smijemo iznevjeriti. Ono što mi osjećamo na terenu nije pritisak, to je kad oni idu kući bez dovoljno novca da nahrane svoju djecu." 

 

Kao što smo pisali u njegovu portretu prije četiri godine: Ništa čudno da se Simeone, koji sav u crnom, od zalizane frizure, pažljivo kreirane brade, do besprijekornog odijela i lakiranih cipela, tijekom utakmice šparta uz aut-crtu šireći ruke prema publici i pljeskanjem traži njezinu potporu, prometnuo u tribuna potlačene svjetine na tribinama Calderona i Peinete.

 

 

Sinoć je bio skoro "jedan od njih". Jer sve ono što inače radi uz teren, sada je činio u loži, dok je momčad na terenu vodio njegov pomoćnik, još jedan živopisan lik poznat pod nadimkom Majmun. 

 

Simeone je, pak, mase mobilizirao na rezervnom položaju, gdje je skupljao ruke u molitvenu pozu, širio ih pobjednički, urlao, unezvijereno trčao ložom poput zatočene zvijeri. Naravno, na oduševljenje navijača, od kojih su mnogi češće gledali njega nego utakmicu.

 

Sve to majstor ceremonije Simeone izvodio je blizu svjetine koja ga obožava, ali opet iznad nje. Ne na tribini, nego u luksuznom direktorskom boksu ponad navijača. 

Nakon tko zna koje ružne, ali važne pobjede izborene standardnim "čolovskim" rezultatom 1:0, Simeoneov trijumf, u kojem formalno nije sudjelovao, ali mu ga nitko nije mogao oduzeti, bio je potpun.

 

 

Cijeli stadion skandirao je "Cholo, Cholo", a ušminkani karizmatik u crnom iznad njih mahnito je skakao vitlajući šalom i urlajući pjesme posvećene njemu samom.

 

Navijačka skupina Frente Atletico ovaj video objavila je uz status "Ti s nama, mi s tobom. Do smrti."