Foto: Pixsell, Dalmatinski portal, Hina, Index, Čitatelji
Video: Dubrovački dnevnik

HAJDUK SLAVI 105. rođendan. Split je sinoć zaspao i probudio se u euforiji. Najljepša čestitka splitskom klubu brojka je od 20 tisuća članova koji gotovo u transu, voljom i vlastitim novcem guraju klub prema ozdravljenju.

> Povijest Hajduka u devet slika: Od Fleka do narodne revolucije

> Iz bogate povijesti Hajduka: Priča o Matošićima

> 105. ROĐENDAN HAJDUKA "I sinu san ime dao po njemu"

> Brbićevo pismo navijačima: Pozivam vas da zajedno nastavimo hodati kroz Churchillov pakao

> Splitska kolonija u Turskoj čestitala Hajduku rođendan: "I pape i dida bili su Torcida"

Akcija članova Hajduka prerasla je navijačke okvire. Mnogi danas žele biti dio pokreta koji je prije pet godina krenuo iz splitskih kvartova, praćen skepsom, podsmjehom i podmetanjima. Malo tko vjerovao je da društvo zanesenjaka može ostvariti cilj i preuzeti klub, desetljećima devastiran štetnom politikom, uhljebljivanjem i kriminalom, ali s navijačkom vojskom iza sebe, koja je u turbulentnim vremenima bila jedini Hajdukov kapital. Što je Hajduku bilo teže, to je ljubav bila jača. Danas plan Hajdukovih navijača više ne zvuči suludo. Odjednom svi žele biti "ulica". Pokret za narodni Hajduk pretvorio se u otpor prema nepravdi u svim porama društva.

Put do društvenog prihvaćanja ove navijačke akcije bio je pun prepreka i zato danas članovi Hajduka slave s posebnim ponosom. 

"Akcija dokapitalizacije kluba pokazuje da naši članovi priznaju legitimitet demokratskim strujanjima, odnosno da mogu birati ljude koji će voditi Hajduk, a da se poslije mogu pogledati u ogledalo. Ova akcija ima jedan izuzetan društveni značaj i na to smo ponosni. U Hrvatskoj se nešto ovako nikad nije dogodilo, a uvjeren sam da nije ni u ovom djelu Europe. U manje od dva mjeseca skupili smo blizu 20 tisuća članova, i Hajduk je po tome zaista poseban klub. HDZ ili SDP imaju sigurno više članova od nas, no nema šanse da ti ljudi plaćaju svoje članske iskaznice. Zato je ova akcija nešto čudesno"; rekao nam je uoči današnje proslave Ivan Rilov ispred udruge Naš Hajduk. 

Predsjednik Hajduka Marin Brbić podsjetio je na prosvjed na splitskoj Rivi s koje je narod poslao jasnu poruku da je spreman boriti se za pravedniji sport. 

"Svake godine pravimo bitan iskorak ka zajedničkom cilju, Velikom Hajduku. Vodimo se idejom Winstona Churchilla koji je kazao: Ako prolaziš kroz pakao, nastavi hodati", kazao je predsjednik Hajduka.

"Voljeni starče, želim ti samo da ostaneš svoj i naš"

Navijači splitskog kluba šalju svom klubu čestitke iz cijelog svijeta, a širom hrvatske oni najvjerniji obilježavaju veliku obljetnicu bakljadama.

"Sritan rođendan, ponosni starče, drago mi je da je kemoterapija uspila, i da je rak u remisiji. Fala ti na svemu šta si mi da, neću ti ništa poželit novo, nego samo da ostaneš svoj i naš", iz minute u minutu u našu redakiju stižu čestitke i emotivne poruke navijača.

Torcida je jutros na splitskoj rivi dimnim bombama "zapalila" i more. Fešta se nastavila na utakmici s Belupom (opširnije o spektaklu Torcide na stadionu) 

I Šibenik se priključio proslavi. Točno u ponoć sinoć je cijela Martinska gorjela u čast Hajduka.

Istovremeno s bakljadama širom zemlje, Hajduk je nekoliko sati pred 105. rođendan prešao jubilarnu brojku od 20 tisuća članova u prvih mjesec i pol ove godine.

 

Ovako se slavilo na Lošinju.

 

 

 

 

 
"Iako sam mali i prikovan za bolnički krevet u srcu i u mislima, a i na grudima Hajduk. Sretan 105. Rodendan želi ti mali, ali ponosni član Hajduka!", Ante Damjanović, BLATO, OTOK KORČULA.

"I u posteji mislim na te! Sretan 105. Rođendan Hajduče", dvogodišnja Marija, također s Korčule.

"I Delije su mi drage jer su bili prvi kojima Hajduk bar nešto znači"

Zoran Lukic javio nam se iz Seattlea.

"Negdje oko ovog doba prošle godine vozim se kući umoran poslije posla, nakon dužeg kišnog razdoblja napokon lijep sunčan dan. Sjeverno predgradje Seattle-a, Lynnwood, 6 traka u ulici ali opet prometna gužva. Stajem na semaforu, gledam oko sebe lijeva traka puna, desna se puni, staje I auto do mene… par tinejđera se iskesilo, gledaju u mome pravcu,  mašu rukama, nešto pokazuju, skaču u sjedalu I nešta viču ali ne čujem od svoga radija….  Pomislih da su vidjeli nekog svog prijatelja u autu sa moje lijeve strane… pogledam ali ni tamo ih nitko ne šljivi, ignoriram ih par sec ali me kopka zašto su ovi mulci toliko happy da im se auto trese od skakanja. Pogledam opet prema njima, isto, u autu ludnica, napokon shvatim da pokazuju na moju sahovnicu koja visi na ogledalu, a sa usana im citam “Hajduk, Hajduk…”. Sav sretan kesim se I ja, ponosno im podizem palce u zrak! Lipa moja registarska pločica, napokon netko kome Hajduk u ovoj tuđini znači kao I meni. Zeleno svjetlo se pali, ostaju negdje iza mene. Ej lipote, uljepšali su mi ne dan nego cijeli mjesec! Oni su bili prvi nakon onih Delija što su mi prije par godina na autoputu pokazali ‘tri prsta’, ali I oni su mi bili dragi jer su bili prvi kojima Hajduk bar "nešto znaci". 

Sretno Hajduče! HZV
Slavonija u srcu!

"Samo nebo nam je granica"

"Dobro ona stara kaže "svatko bira svoj put" ja sam uvjeren kako smo mi izabrali najispravniji i najčistiji put. Put na kojem će još bit gorkih večeri, prepreka i stramputica al uvjeren sam kako je ovo jedini mogući put za klub kao što je Hajduk. Temelj kluba kao što je  masovno članstvo i armija bijele vojske najzdraviji su temelj da Hajduk bude samoodrživ i neovisan o politici i  privatnom interesu jer Hajduk pripada onima koji ga vole bez interesa i čistih namjera.  

Ako su vam ovo sve floskule i patetika, onda proučite  malo bolje šta se dešava u Hajduku i oko njega zadnjih pet godina i šta se napravilo otkad članovi biraju nadzorni odbor, koliko samo grijeha iz 20-ak godina nečiste prošlosti se očistilo, ako vam i dalje nije jasno ili ne želite da vam bude jasno onda oprostite, ne znam kad će vam biti jasno.

Kako su se samo smijali mnogi te povijesne 2011. godine kako je ovo što se radi, čemu se teži, utopija, nemoguće, al srećom bilo je onih fanatika koji se nisu osvrtali na to nego su se samo hladno nasmijali i prionili zadatku, stotine volontera, objašnjavanja modela, vjere i nade dovelo nas je do ove isto tako povijesne godine. Godine u kojem je klinički mrtav starac ustao na krilima onih koji su jedini ostali uz njega  kad su mu svi okrenili leđa, od politike do privatnika koji tu nisu vidili nikakvog interesa.

Evo nas u još jednoj povijesnoj godini, kada se svi ti mnogo manje smiju i ne odmahuju rukom kao te 2011. Napokon smo dočekali  godinu u kojoj konačno možemo pričati o rezultatima i klupskom razvoju a ne o financijama i grijesima iz prošlosti kao i kosturima iz ormara koje su ovome napaćenom starcu ostavile u nasljeđe politika i privatni interesi.

Mnogi se pitaju "a di su sportski rezultati" kao da nama evo skoro već 20.000 nije stalo do rezultata, kao da ne gori i ne kuva u nama svima taj konačni pobjednički scenarij koji će nas izvesti na staze uspjeha.... Svi mi gorimo od želje za titulama i peharima, al prije svega želimo da to dođe najčistijim putem. Vjerujte kad dođe taj trenutak a svi se nadamo da će brzo doć, gorit će Dalmacija i šire a lako bi se moglo dogodit da se proglase 3 neradna dana. Kad dočekamo taj trenutak, znat ćemo napokon da je to to! A onda na ovakav pogon, onda nam je samo nebo granica...", piše nam Jure.

>>> Razvoj događaja pratite na Indexu.