Kakav igrač, takav trener: Marc Wilmots, koji je kao izbornik zaslužan za belgijski nogometni preporod, beskompromisno prolazi Soldu i Prosinečkog prije 10 godina u Zagrebu.

Foto: Robert Belošević / Cropix

BELGIJA u kvalifikacijama za nedavni Euro nije mogla pobijediti Azerbajdžan, a slabašna Austrija im je u Bruxellesu utrpala četiri komada.

Nedavne kvalifikacije za Euro: "Najbolja obrana u Europi" u 10 utakmica primila 15 golova

Napominjemo, Belgija je u 10 kvalifikacijskih utakmica primila čak 15 golova i ne samo da se nije mogla približiti dominantnim pobjednicima skupine Nijemcima, nego je priliku da izbori barem drugo mjesto i dodatne kvalifikacije, izgubila još godinu dana prije Eura domaćim remijem (1:1) protiv konkurenta Turske (nakon što je u Istanbulu izgubila 2:3), a debakl potvrdila remijem (1:1) s Azerbajdžanom. Među njihove loše rezultate iz nedavnih službenih utakmica, svakako treba istaknuti i da im je u Bruxellesu loša Austrija, na utakmici koja je završila neodlučeno, zabila čak četiri gola!

"Treća najskuplja reprezentacija na svijetu" i "Najbolja Belgija u povijesti" je iza Malija i Libije

Takva reprezentacija je u nešto više od pola godine, od još jedne izgubljene generacije belgijskog nogometa, koja je post od velikih natjecanja produljila na 10 godina (zbog čega je Belgija na Fifinoj ljestvici iza Malija i Libije!), već ovog ljeta postala "treća najvrjednija reprezentacija na svijetu" i "najbolja Belgija u povijesti". Otkud takva revolucionarna promjena, tim prije što se radi o praktički istim igračima koji su se osramotili u kvalifikacijama za Euro?

Kako je obrana koju su i tada držali kapetani Cityja i Arsenala, primala gol i pol po utakmici, a posebno se isticala propuštanjem u zadnjim minutama utakmice i prosipanjem bodova, odjednom postala "najbolja obrana u Europi"?

Fellaini je donedavno umjesto reprezentacije birao zubara, a Hazard pljeskavice

I van terena Belgija je bila jednako kaotična: Nedostatak vođe na klupi i terenu doveo je do užasne nediscipline, svađa i praktički tučnjava u svlačionici, a nije nedostajalo ni "Sammira", koji su umjesto treninga birali zatvaranje klubova. Najbolja o tome kakva je anarhija vladala govori ponašanje glavnih zvijezda: Marouane Fellaini se izborniku Georgesu Leekensu za neodazivanja pravdao kako "mora ići kod zubara", a Eden Hazard, koji se stalno svađao s izbornikom, glavni šou je priredio na ključnoj utakmici s Turskom. 

Nakon što je zamijenjen, 18-godišnjak je bijesno otrčao s terena, a umjesto da do kraja na klupi sa strepnjom čeka pobjednički gol i navija za suigrače, otuširao se i otišao u grad pojesti hamburger!

Protestirajući zbog neizdržive atmosfere u reprezentaciji, napustio ju je simbol i maskota: Liječnik Marc Goossens teška se srca oprostio s momčadi za čije se zdravlje brinuo 26 godina, ali kako je rekao: "Ponašanje igrača je sramotno i neizdrživo. Užasnut sam s toliko nedopustivih stvari koje nam onemogućavaju rad u reprezentaciji. Oni su pseudo-zvijezde s bolesnim stavom djetinjastih snobova."

"War Pig" Wilmots spojio Flamance i Valonce

Od tih mladih zvjezdica, kojima od Londona do Lenjingrada pod noge bacaju desetke milijuna eura, momčad je napravio rođeni vođa, koji je to bio na terenu (nastupio na četiri SP-a!), gdje je zaradio prilično znakovit nadimak "War Pig", a isti je i na klupi.

Međutim, što je za zemlju duboko podijeljenu na flamanski (uvjetno rečeno nizozemski) i valonski ("francuski") dio još bitnije, Wilmots je veliki domoljub koji želi pomiriti razlike i ujediniti često suprotstavljene belgijske narode. Za razliku od njegovog flamanskog prethodnika Leekensa, koji je bio na ratnoj nozi s "Francuzima", prije svih Hazardom, Wilmotsa sada svi igrači vole, jer je sjajan motivator, a zvijezdama nije mrzak ni njegov individualni pristup, jer se dosta posvećuje svakom od njih ponaosob.

Nije ni čudo da upravo Hazard, koji je odmah po dolasku u Chelsea postao glavni igrač prvaka Europe, pred utakmicu s Hrvatskom govori: "S trenerom i kvalitetom igrača koju imamo, morali bi nešto postići. Na neki način, za Belgiju je ovo sad ili nikad."

Belgija ima etnički sastav Vijeća sigurnosti UN-a: Od Maroka i Konga, do Martiniquea i Malija

Na kraju spomenimo kako je bitno obilježje ove belgijske generacije velika rasna i narodna različitost: Kolonijalno naslijeđe zaslužno je da su ključni igrači zapadnoeuropske zemlje danas s potpuno drugih krajeva svijeta: Fellaini je Marokanac, Lukaku iz Konga, Dembele je iz Malija, a Witselov otac je s Martiniquea.

Nameće se usporedba s Francuskom, koja se krajem 90-ih, također nakon desetljeća propadanja, vratila kao velesila nakon što je i u nogometu prihvatila ono što je vidljivo na ulicama svakog francuskog grada - da je multinacionalna i multirasna država.