LUPIO Brba šakicom o stol i doveo starog morskog vuka Stanka Poklepovića. Iako je zvanično Vučević nazvao Špacu, ostaje dojam da je to rečeno samo kako Brbić ne bi morao priznati da je pogriješio što je izabrao i toliko dugo pokrivao amatera Tudora. Ozaren kao mladić, 77-godišnji Poklepović po n-ti put preuzima kormilo dobrano nagnutog bijelog broda i opet vitla jezikom kao u najboljim danima. Pljušte analize, padaju “pirje” i “spiralne impostacije”, satima može pričati taj starac. Sve on može i stigne. I taktiku i motivaciju, i kondiciju i tehniku.

 

Vučević je kasnije pojasnio, nadasve kurtoazno, kako je Poklepović najbolji izbor “do ljeta”, iako je postojao “plan b” u slučaju Rejine košarice. To je trebao biti Victor Munoz, španjolski trener s bogatim iskustvom ali ne baš pretjerano impresivnim rezultatima. No, valja razumjeti našeg vrijednog hotelijera Brbića što je na kraju ipak došao sebi i odustao od skupog Reje i daljnjih pokusa s Hajdukom. Uostalom, mandat mu je pri kraju.

 

 

Marin nije doveden da bi gradio i stvarao moćnog Hajduka, on je postavljen da bi štedio i žonglirao. Nitko nije očekivao, vjerojatno ni on sam, da će morati donositi ozbiljne odluke. Dok ga je za ruku vodio prema Poljudu, je li mu Jako rekao da samo "drži vodu"? Vjerujemo da jest. Ionako za svaku težu odluku Brbiću treba suglasnost krnjeg Nadzornog Odbora. Neki navijači su dobro primijetili pa se već pitaju čemu zapravo služe ljudi koji sjede u Zagrebu, ne razumiju se u nogomet, ne donose lovu u klub a sjednice održavaju telefonski (čast iznimkama)? Neki su već počeli ozbiljno sumnjati i u Vučevića. Jest, nema se love, ali zar je Hajduk spao na trećeligaške pričuve kao što su Pajić, Pejić ili kakolisevećzove taj momak, pitaju se?

 

Ok, za Vučevića smo prije par godina shvatili da nije za trenera, ali bojim se da ga ni oni njegovi “trokuti” kojima prezentira svoje “vizije” neće sada spasiti od etikete običnog prodavača magle. Uostalom, kako bi se trebao osjećati “običan” navijač (dakle, onaj bez beneficiranog radnog staža iz udruge NH) kada nam i sam Gogi iskreno veli: “Danas ne bih doveo Milevskog i Mezgu”? Drugim riječima - zajebali smo vas, braćo. Skužajte, još jednom. No, navijačima je obećano da je Hajduk “naš”, da je Brbić tu samo za sanaciju i da ne očekujemo ništa posebno idućih dvije, tri, četiri, pet, šest, sedam... godina. Koliko god budetrebalo. Jer ova uprava napokon nešto radi. Zamislite - vraća dugove.

 

Ni tu nema nikakvog problema, neka se vraćaju dugovi, ali s ovakvim rezultatima i ovakvim radom Hajduku ne gine skora amaterizacija. Navijači, barem oni koji Hajduk gledaju kao sportski a ne politički klub, ipak nisu očekivali da će Hajduk igrati na nivou drugoligaša i boriti se za, već sada upitno, četvrto mjesto. A i gorak je okus saznanja da se vaša vedeta u koju ste se kleli vuče terenom poput sredovječnog gospodina nakon obilatog ručka i par krigli piva. I ne samo da ste se kleli, već ga i pošteno plaćate. Kao i neke druge igrače. Kao i Brbića.

 

Netko bi predsjedniku konačno trebao objasniti da je nogometni klub ipak specifična vrst posla i da se tu ne smije stalno rezati. Možda bi mu trebalo objasniti polako, njegovim rječnikom, da se, osjetljiv kakav jest, odmah ne uvrijedi i naroguši. Dakle, dragi Brba, zamislite da je Hajduk hotel. Hotel je u derutnom stanju, ali na izvrsnoj lokaciji i znaš da ćeš imati izvjesnu zaradu jer su ti neki termini već popunjeni. Da bi pribavio još gostiju i razvio poslovanje, hoćeš li postojećim gostima isključiti struju i vodu i držati ih na starim i prljavim madracima, te u hotelu zapošljavati samo priučene poslovođe ili ćeš ipak postupno ulagati, obnavljati i zapošljavati kvalificirano osoblje?

 

 

Dok Hajduk na terenu puši, na tribinama “pravi” navijači oponašaju vlakove i valove, skaču, pucaju od veselja. Ništa njima neće ovaj dan pokvarit’, čak ni Buda Lončar u svečanoj loži. Sve je tada, u Zagrebu prošlog tjedna, još uvijek izgledalo lijepo; realno jaka Lokomotiva od koje nije grijeh izgubiti i fenjeraš na Poljudu kojeg će Hajduk pregaziti. Uostalom, Lokomotiva je već godinama solidna, ne samo zahvaljujući Mamićevom sponzoriranju već i stručnjaku Tomislavu Ivkoviću. Da sam dinamovac, savjetovao bih Mamiću pametnu rošadu - brata za Tomu...

 

No, to je bio lijep sunčani dan u Zagrebu. A onda je stigao onaj oblačni, u Splitu. Gdje je sve puno tih običnih navijača koji manje plešu po tribinama a više, gle čuda, gledaju nogomet. A Hajdukov je, blago rečeno, loš. Obrana kao sir, vezni red krafna a napad - kifla. Špaco je nakon utakmice strizao ušima, no zapravo bi trebao biti sretan da ga Štimac nije išamarao ko vola u kupusu, jer da su igrači Zadra bili prisebniji, već u prvom poluvremenu mogli su zatvoriti utakmicu i otići kući s tri boda.

 

Mi, koji sve to vidimo i kritiziramo jer vidimo da je sve o’šlo u tri materine, mi smo samo “internetski trolovi”, prikriveni dinamovci i zacijelo Mamićevi plaćenici. Pravi navijači ne sumnjaju. Oni samo vjeruju. Jer, kako reče Brbić u osvrtu na moju prošlu kritiku, tko je jedan navijač da mu se daje toliko prostora. Taj bi valjda trebao samo blejati. I povremeno pljunuti mrskog zlotvora Mamića, koji je apsolutno kriv za sve loše u Hajduku - pa i za to što okolo rasprodaje "dica" u bescijenje a dovode igrači koji ne bi igrali ni u “mrduši donjoj”.

 

Naravno, na navijaču nije da razmišlja svojom glavom, da predlaže ili nedajbože kritizira ono loše. Za vrijeme prethodnog Špacinog mandata, dok je Poljudom gazdovao Svaguša, navijači su bjesnili i iz protesta bacali žute kese, krafne i kifliće po terenu. Kopali su se čak i grobovi. I to zbog daleko, daleko boljih rezultata. Zašto sada nema krafni i kiflića? Ili će nas navijači ipak ugodno iznenaditi pa će na iduću utakmicu donijeti madrace i jastuke?