Hrvatska je u kvalifikacije krenula odlučno i sigurno, do rujna je držala čelnu poziciju na ljestvici, no najprije je stigla ''čestitka'' od UEFA-e u vidu minus jednog boda zbog poljudske svastike, a onda se dogodio mjesec iz noćnih mora. Remi u Bakuu kod nogometno egzotičnog Azerbejdžana i sramotan debakl u Oslu Hrvatsku su bacili na treće mjesto u skupini, a Niku Kovača su poslali na burzu rada.

 

''Nasilno'' inauguriranje Mamićevog potrčka Čačića na kormilo dojučerašnje narodne svetinje bila je kap koja je prelila čašu navijačkog strpljenja i dogodio se bojkot masovnih razmjera. Deseci tisuća navijača pridružili su se akciji u borbi protiv Mamićevog apsolutizma i onoga u što je gazda sa svojom klikom pretvorio reprezentaciju.

 

S druge strane, na Maksimir dolaze Bugari koji se odavno ne mogu sastati s dobrim rezultatom. Bugara na velikoj sceni nema od EURO-a 2004., kad su igrom slučaja u kvalifikacijama igrali u skupini s Barićevom Hrvatskoj, a predvođeni fantastičnim Balakovom kao prvi se plasirali u Portugal, a Hrvatsku poslali u baraž protiv Slovenije.

 

Prije dva desetljeća Bugarska predvođena Hristom Stoičkovim bila je četvrta na svijetu, danas ih nema nigdje.  Razlozi raspada bugarskog nogometa u posljednjih 20 godina, višestruki su. U prvom redu kriva je bila taština i ogroman ego velikog igrača, ali i još veće barabe, Hriste Stoičkova. Stoičkov je smatrao da mu pripada titula apsolutnog vladara bugarskog nogometa. Držao je da je igrač, trener, izbornik, predsjednik saveza te da svaka odluka koja se tiče reprezentacije mora biti najprije njemu predočena da ju on blagoslovi.

 

Stoičkov je inzistirao da u reprezentaciju budu pozivani igrači koji su njemu bliski, igrači koji su pod ugovorima s menadžerima s kojima je on bio blizak, a njegova se riječ slušala. Reprezentacija koja je u SAD-u disala kao jedan, vrlo brzo se pretvorila u momčad kojom upravljaju klanovske podjele, a to je bio klasičan put za konačni krah.

 

S druge strane, upravo u to vrijeme, u bugarski nogomet na velika vrata ušla je mafija.  U samo deset godina, u periodu od 2003. do 2013., u mafijaškim obračunima ubijeno je čak 15 vlasnika klubova. Bugarski nogomet postao je talac organiziranog kriminala, a WikiLeaks je 2010. objavio  da je s raspadom komunizma, nogometna scena upravo u Bugarskoj postala simbolom za ''korupciju, kockanje, namještanje utakmica, pranje novca i utaju poreza''.

 

 

O razlozima ''smrti'' bugarskog nogometa, ambicijama s kojima su došli u Zagreb te o usporedbi vladajućih nogometnih struktura u Bugarskoj i Hrvatskoj razgovarali smo s dva bugarska novinara specijaliziranih za nogomet, Ivailom Ačevim urednikom sporta na Actualno.com i Alexanderom Sotirovim s portala Sportal.bg.

 

''Bugarska reprezentacija u Zagreb dolazi, ja bih rekao, bez ikakvih ambicija. Dovoljno je pogledati popis igrača koje je Petev pozvao na ovaj ''izlet'', pa će vam sve biti jasno. Nekoliko igrača nikad nisu igrali za reprezentaciju, a dvojica braniča pozvani su iako nisu igrali za reprezentaciju dvije i četiri godine. Što se tiče taktike s kojom ćemo igrati u Zagrebu, s obzirom na gore navedene razloge teško je išta prognozirati. Mislim da će Petev eksperimentirati i isprobavati neke nove varijante za budućnost, jer ionako u subotu nemamo nikakav rezultatski imperativ'', rekao nam je Sotirov, a s njim se složio i Ačev koji nam je rekao:

 

''Bugarska će izgubiti u subotu. Jednostavno smo preslabi. Dovoljno je pogledati rezultate koje smo ostvarili u posljednja tri, četiri kvalifikacijska ciklusa i sve će vam biti jasno. Nismo bili ni blizu plasmanu na neko veliko natjecanje. Uvjeren sam da nismo u stanju postići gol u Zagrebu te da ćemo pokušati izboriti 0:0. Kad bi se to nekim slučajem i dogodilo, izbornik Petev i Savez bi taj rezultat predstavili kao veličanstven uspjeh bugarskog nogometa.''

 

 

Obojicu smo zamolili da nas malo pobliže upoznaju sa sastavom kojeg će Petev izvesti na Maksimiru. 

 

''Nemamo nikakvog rezultatskog imperativa i vjerujem da će igrati dosta mladih i neiskusnih igrača. Međutim, ono što me najviše smeta je ponavljanje iste priče nakon kraha u svakim kvalifikacijama. Već nakon polovice ciklusa mi izgubimo svaku šansu i onda kao dajemo priliku mladima te renoviramo momčad, a rezultata nema. Ipak, vjerujem i nadam se da će ti mladi igrači koji dobiju priliku igrati protiv Hrvatske pokazati hrabrost i sa srcem braniti čast bugarskog nogometa. Najveći problem po meni je to što su dvojica debitanata – Anton Nedyalkov iz Litexa i Asen Georgiev iz Montane – dva ključna igrača u obrani, koji bi morali s obzorom na poziciju koju igraju imati više iskustva i ovakvih utakmica u nogama. Najopasniji igrač nam je bez sumnje Andrej Galabinov iz Novare. Riječ je o napadaču koji je izniman talent i vaša obrana imala bi muke s njime, no on neće nastupiti jer je u nekom sukobu s izbornikom'', kazao je Ačev, a Sotirov se nadovezao:

 

''Debitanti su dvojica obrambenih igrača, jedan veznjak i jedan krilni napadač. Georgi Kostadinov iz Levskog je centralni vezni igrač i u sjajnoj je formi. On bi mogao biti velik igrač. Anton Karačanakov je krilo, ali njegova prava specijalnost su slobodni udarci. Gledajte, dok se god igra, postoji šansa, ali ako usporedimo pojedinačnu kvalitetu obje momčadi, Hrvatska je bez ikakve sumnje apsolutni favorit.''

 

 

Na Svjetskom prvenstvu u SAD-u 1994. generacija Konstadinova, Ivanova i Lečkova predvođena velikim Stoičkovim igrala je u polufinalu i bila je najveći hit turnira. Nakon toga uslijedio je strmoglavi pad iz kojega se bugarski nogomet još nije izvukao. Što se dogodilo?

 

''Nakon te zlatne generacije imali smo još jednu koja je puno obećavala, onu koju su predvodili Dimitar Berbatov, Stiliyan Petrov i Martin Petrov, ali osim plasmana na EURO 2004. nikad ništa nisu napravili. Vjerojatno naš najveći golman svih vremena Borislav Mihajlov danas je predsjednik Saveza, no navijači su za vrijeme utakmice protiv Norveške u Sofiji tražili njegovu ostavku, što dovoljno govori kakav ugled ima među narodom'', objašnjava Sotirov.

 

 

Ačev je dao malo širu genezu bugarskog propadanja:

 

''Riječ je o kompleksnom problemu, no pokušat ću sumirati. Najprije, iz godine u godinu Nogometni savez Bugarske dokazuje koliko mu nije stalo do nogometa. Mafija koja se infiltrirala u bugarski nogomet zadala mu je smrtni udarac. Namještanje utakmica, korupcija, prljave igre iza zavjese obilježile su naš nogomet nakon raspada komunizma. FIFA i UEFA su nekoliko puta intervenirali, no ništa se nije promijenilo. Situacija iz godine u godinu ide iz lošeg u još gore. Ove sezone je jedan od naša dva najtrofejnija i najpopularnija kluba, CSKA, izbačen iz prve lige zbog financijskog kraha. Na stadionima je sve manje gledatelja, koji ne žele davati legitimitet nogometnoj mafiji.

 

Država također ne pomaže. Nisu stvoreni uvjeti da bi stabilni poduzetnici ušli s zdravim kapitalom u klubove i na transparentan način ih vodili. Sve je manje biznismena općenito u bugarskom sportu, što znači da on vegetira. Jedina veća investicija je stvaranje Ludogoreca, koji je sad prvak, ali činjenica da su vlasnik Ludogoreca Kiril Domušiev i bugarski premijer Bojko Borisov veliki prijatelji, baca sumnju na uspjeh tog kluba. Ipak, bilo kako bilo, Ludogorec je jedini klub čiji su igrači u komfornoj situaciji i mogu biti fokusirani na nogomet, dok svi ostali klubovi preživljavaju iz dana u dan.

 

Bugarski klubovi u Europi nisu konkurentni, liga nam je očajna, a kad je tako, kad je domaće prvenstvo loše onda je nemoguće očekivati da će iz jedne takve lige izrasti novi Stoičkovi, Penevi, Balakovi, Lečkovi…

 

 

Obojicu smo upitali kakvo mišljenje imaju o hrvatskoj reprezentaciji.

 

''Imate fantastičnu reprezentaciju punu nevjerojatnog talenta. Unatoč kiksevima u posljednje dvije utakmice ići ćete u Francusku, u to nimalo ne sumnjam. Istina, doveli ste se u nezgodnu situaciju, ali igrači poput Modrića, Ćorluke, Perišića, Rakitića, Srne, Kalinića ili Brozovića imaju kvalitetu da pobjede ove zadnje dvije utakmice'', smatra Sotirov.

 

 

I Ačev vjeruje da će Hrvatska izboriti Euro.

 

''Uvjeren sam da će Hrvatska otići u Francusku, i to direktno, kao druga. Ne vjerujem da će Italija biti toliko drska da pusti Norveškoj bodove doma, iako, kad pogledamo neke slične primjere iz prošlosti, vidjet ćemo da se Italija znala ponašati jako čudno u takvim situacijama. Ipak, i protiv nas i protiv Malte ste veliki favoriti i mislim da bi tih šest bodova trebalo biti dovoljno. Međutim, čak i ako budete morali u dodatne kvalifikacije, imat ćete dovoljno vremena da se pripremite za njih.''

 

 

Kolege iz Bugarske dobro su upućeni u aktualnu situaciju u hrvatskom nogometu i oko njega. 

 

''Atmosfera kod vas je jako slična onoj u Bugarskoj. Navijači su ogorčeni. Krivca za loše rezultate traže u predsjedniku saveza, a takva situacija u Bugarskoj traje već godinama, no ništa drastično se ne mijenja. Primjera radi na posljednjoj domaćoj utakmici reprezentaciju je došlo gledati manje od 10 tisuća ljudi, a stadion prima 45 tisuća. Sve vam je jasno. Što se tiče Šukera, nemam neko osobito mišljenje o njemu, ali mogu samo reći da prema onome što znam da mi je žao što ni izbliza nije dobar predsjednik kakav je bio igrač. Šteta. S druge strane, Zdravko Mamić… Mislim da nema osobe koja prati nogomet na Balkanu da o Mamiću nema isti stav – riječ je o čovjeku kojeg nije briga za nogomet, već isključivo za svoj džep'', rekao nam je Sotirov.

 

 

Ačev je Šukera usporedio s aktualnim predsjednikom Nogometnog saveza Bugarske.

 

''Premda nisam u detalje upoznat s cijelom pričom, znam da su navijači u Hrvatskoj bijesni na način kojim hrvatskim nogometom vladaju Šuker i Mamić. Šukera pamtim kao fantastičnog igrača Reala i najzaslužnijeg što je Hrvatska u Francuskoj osvojila treće mjesto na svijetu. Znam da je kod vas bio legenda, no jednaki status je u Bugarskoj imao Mihajlov, vratar one zlatne generacije, no danas ga kao predsjednika Saveza navijači ne mogu smisliti. 

 

Što se tiče Mamića, znam da ga prati glas da je u hrvatski nogomet uveo kriminal, a činjenica da je godinama na vrhu nedodirljiv i više je nego znakovita. Očito je skrojio Savez po svojoj mjeri i ponaša se tako jer zna da je nedodirljiv. U tom slučaju bojkot navijača u Hrvatskoj podržavam jer očito ne postoji drugi način da se nešto promjeni.''