Foto: Cropix / Boris Kovačev

U MAKSIMIR je prvi donio dvostruku krunu i po prvi puta doveo Ligu prvaka. Zlatko Kranjčar, osim za šampionsku 1982. godinu, zato je posebno vezan uz Dinamove kasne 90-te i zato mu je sinoć na proslavi 100-godišnjice kluba u prikazanom dokumentarcu nedostajalo tih kadrova. Dokumentaristički prikaz zbirne stoljetne povijesti Građanskog i Dinama u HNK-u obilježila je i kratka amnezija, kada je riječ o godinama Zlatka Canjuge. U vremenskoj lenti vidjeli smo puno toga Građanskog, ali premalo Dinamovog. Vrtio se na videozidu pogodak Robija Prosinečkog Celticu i Mihaela Mikića Portu, ali u odnosu na druge dionice povijesti, jedna od najvrjednijih
ostala je sasvim po strani.

> "Dinamo zaslužuje proslavu u hramu kulture, ali ne i čovjek koji pobjede proslavlja striptizom"

> Dinamova lenta vremena: 1998. je slavio 95, 2005. 60, a 2011. 100 godina!

> Dinamo slavi i bez svojih legendi: Prosinečki nije dobio pozivnicu

> Mamić "podanicima" i uzvanicima priredio spektakularni vatromet za 100 godina Dinama

"Trebalo je poentirati s Manchesterom i Celticom. Trebali su puno više pokazati tih kadrova, jer to su najveći Dinamovi uspjesi. Ne umanjujem vrijednosti drugih generacija, ali to je bilo nešto posebno. Bilo je previše Građanskog, a premalo Dinama", Cico nije izdržao, a da ne primijeti.

"No, sve u svemu, bilo je jako lijepo, puni smo emocija, ipak naš klub slavi stotu godišnjicu. Imali smo čast i privilegiju da smo igrali u jednom takvom klubu i da smo se rodili tu u Zagrebu."

"Sjetili smo se mnogih detalja, više poslije nego prije utakmice"

"Prekrasna i divna organizacija. Drago mi je da su se skupile sve generacije. Veseli me da je ova stogodišnjica, što je prikazano i kroz film, potvrdila poveznicu Građanskog i Dinama. Dinamo je nosio povijest hrvatskog nogometa više nego Građanski jer su ga ukinuli. S druge strane, emocije su proradile u međusobnim razgovorima, posebno na 1982. godinu..."

I jasno, na poznata slavlja, noći u Karaki..

"S nekim se prijateljima dugo nisam vidio, sjetili smo se nekih detalja zabavnih, više poslije nego prije utakmice... Jako lijepo..."

Dinamu je rođendan čestitao i Niko Kranjčar, kao posljednji u nizu reprezentativaca u prikazanom filmiću.

"Nisam vidio čestitku, jer smo se baš u tom trenutku penjali na pozornicu. Ne iznenađuje ta izjava, Niko se osjeća Dinamovcem i to je govorio otkako je otišao iz Dinama. U njegovim emocijama ništa se nije promijenilo. Drago mi je da je na jedan konkretan način čestitao sto godina svom klubu."

Dinamu za narednih sto godina Cico želi, jasno, povratak u elitu.

"Stvarno želimo ta duga proljeća u Europi, i ono što je najbitnije, želimo da Dinamo pokuša i uđe u Ligu prvaka. Imaju kvalitetu i uvjete, standard i organizaciju, te sada  kao nositelji u trećem kolu mogu napraviti taj rezultat."

"Karakter mi ne dopušta da ostavim Crnu Goru"

Jasno, nakon zahlađenja odnosa Halilhodžića i Mamića, kada je izvjesno da će hercegovački esprit napustiti Maksimir, zaziva se Cicino ime. Hoće li Mamić pješačiti do Crne Gore?

"Jednog dana... U ovom trenutku ne razmišljam na taj način. Ako netko u klubu razmišlja, ja ipak ne. Trener sam Crne Gore gdje moram završiti posao u koji sam krenuo. Moj moral i karakter ne dozvoljavaju mi da promijenim mišljenje ili da me neka ponuda odvede na drugu stranu. Želim odraditi ciklus kvalifikacija do kraja. Svi oni koji planiraju doći u Dinamo mogu biti mirni, slobodno neka se kandidiraju. U meni neće imati konkurenta."

Iz Dinama ga, kaže, nisu niti zvali.

"To ne bi bilo profesionalno, mislim da to ljudi u Dinamu znaju, a tako se i ja ponašam. Čeka me drugi dio kvalifikacija za Euro, Bugari, pa Velšani, dolaze Englezi... Imamo jedan svoj program u kojem se vidimo u baražu, ali i kao najbolji drugi, pa čak i prvi u skupini."

OK, Engleze ćete bar lako riješiti...

"A ne, nećemo ih lako riješiti. Tek sada su opasni, dovoljno se sjetiti utakmice s Hrvatskom. Tražit će revanš jer se nisu nadali takvom našem otporu."

"Nismo vidjeli napadački Dinamo koji bi vratio publiku"

U razgovoru smo se dotaknuli Vahinog Dinama. I onih osam minimalnih pobjeda.

"Ono što sam gledao, smatram da Dinamo po kvaliteti može protiv svakog našeg prvoligaša tražiti napadačku igru s tendencijom da se postigne što više golova. Sada pred kraj prvenstva, kada su već osvojili prvo mjesto, igrače treba usmjeriti prema onome što nas čeka u Europi. Treba pokušati napraviti taktiku igre prema Europi i da se ovaj put završi u Ligi prvaka. Ako je mogao jedan Bate Borisov, Cluj ili Kopenhagen, može i Dinamo jer zaista ima tu kvalitetu i standard."

"Kvalitete igrača u Dinamu predodređuju ih da moraju odraditi visoke zahtjeve. 1:0 može se opravdati, ali ne kada Dinamo u jesen praktički osigura naslov. Ne nakon priprema i vizije igre trenera, koja je još u Turskoj nagovijestila da će Dinamo igrati ofenzivno, sa stilom koji privlači publiku. To nismo vidjeli. 1:0 u europskim rezultatima je nešto drugo, jer i Mourinho je krenuo ofenzivno, pa se opet vratio na igru Intera s kojim je osvojio Ligu prvaka. Ono što u svemu tome veseli, treneri ponekad trče za rezultatom, ali Barcelona teži i igri i rezultatu; ona mora biti model kako i što. Ne kažem da igram kao Barcelona, ali moje igre uvijek su bile ofenzivne. Da nisu bile takve, ne bi ni bio sa Celticom u Ligi prvaka..."