Foto: AFP

JUŽNOAMERIČKA dominacija i katastrofalne pogreške sudaca obilježile su prvu nokaut-fazu toliko da više nitko ne spominje vuvuzele.

Način na koji reprezentacije igraju pokazuju kako su stilovi igre koje smo povezivali uz određene selekcije prošlost: Brazilci igraju kao nekad Nijemci, a oni su pak u Africi fantasti na razini starog Brazila. Najveće svetogrđe je talijanski način igre Nizozemske.

Od osam preostalih reprezentacija u četvrtfinalu, čak četiri su s područja od Karipskog mora do Ognjene zemlje. Njemačka, Nizozemska i Španjolska brane prilično dvojbenu čast Europe, dok je od šest afričkih reprezentacija usamljena ostala tek Crna zvijezda Gane.

I hazarderi kalibra Josipa Kuže teško bi se kladili da će četvrtfinalni par činiti Urugvaj i Gana, ali sjajnom dosegu ove dvije reprezentacije nema se što prigovoriti.

Urugvaj juriša na polufinale

Posebno se to odnosi na Urugvajce koji su skupinu okončali pobjedama nad Meksikom i domaćinima dok su od impotentnih Francuza uzeli nulu. Njihov golman Fernando Muslera u sve tri utakmice sačuvao je praznu mrežu, a sjajni par centralnih braniča ispred njega Lugano - Godin pokazuje tko ima najbolju obranu od osam najboljih.

Još jači je napadački trozubac Forlan - Suarez - Cavani koji je presudio i Južnoj Koreji u osmini finala i nije previše smjelo tvrditi kako bi Urugvaj trebao doći do polufinala s... Brazilom?

Naravno, prvo trebaju proći Ganu, predvođenu Asamoahom Gyanom, koji je na SP-u "dao više golova nego u cijeloj karijeri", ali osim njega i penala, Gana je SAD u osmini finala prošla i zahvaljujući prenapučenoj obrani u kojoj glavnu riječ vode "otac i sin" Mensah, koji nisu u rodu, ali ih tako zovemo zbog velike razlike u godinama. Možemo predvidjeti kako će i protiv ofenzivnog Urugvaja priliku čekati iz kontre, ali će prije svega nastojati zabarikadirati sve prilaze vlastitom golu.

Gdje su Nizozemska i Brazil?

Ako je suditi po onom što su na SP-u pokazale ove dvije reprezentacije, u četvrtfinalu nažalost nikako ne možemo očekivati spektakl na razini onog sa SP-a '94. (3:2 za Brazil također u četvrtfinalu), mnogo je veća vjerojatnost da ćemo gledati Brazil za koji je Hiddink nakon poraza na penale u polufinalu Francuske '98. rekao suparniku Zagallu: "Da je Nizozemska pod mojim vodstvom ovakvom igrom izborila finale, navijači u Nizozemskoj bi me popljuvali i imali bi puno pravo na to". Dunginom Brazilu bi se moglo dogoditi isto što i Parreirinom, da ih navijači nakon povratka u Rio s trofejem dočekaju i s trulim povrćem.

Van Maarwijkova ekipa igra još dosadniji, uškopljeniji i oportunistički nogomet u kojem (osim Robbena i Sneijdera) nema ničeg zbog čega su Nizozemsku od 70-ih naovamo voljeli ljubitelji nogometa kao igre kojoj je cilj nadigrati protivnika i postići što više zgoditaka. Četiri pobjede u četiri utakmice zvuče sjajno, ali gledati Nizozemsku u sva četiri meča bilo je prilično mučenje.

"Finale prije finala" Njemačke i Argentine

Maradonina i Loewova momčad imaju više od nekoliko slabih točaka, prije svega u obrani, ali nema tog oponenta ovih reprezentacija koji može negirati kako su ove dvije ekipe (uz Urugvaj) pokazale daleko najviše, ustvari jedine su koje su stalno težile igri "za gol više" i velika je šteta da se sastaju ovako rano (kao i na prethodnom SP-u) jer za ovo što su do sada pokazale, zaslužile su reprizu finala iz '86, kada je, podsjećamo, Argentina slavila 3:2.

Istina je kako bi ovom paru Lampard, Perez i njihovi suigrači s pravom imali štošta prigovoriti, ali jednako stoji da su u osmini finala njihove sjajne igre i zaslužene pobjede srećom zasjenile debakl od suđenja koji su nam pokazali Larrionda i Rosetti, a posebno njihovi pomoćnici koje doživotno treba izbaciti iz nogometa, jer ako su već delegirani da sude najveće utakmice karijere, onda moraju biti toliko "na visini zadatka" da vide kada je lopta metar iza gol-crte ili igrač jednako toliko u zaleđu prilikom postizanja gola.

Paragvaju je četvrtfinale maksimum iako ovo nije Španjolska s Eura

Teškom mukom izboren prolazak skupine pokazao je da Del Bosqueova Španjolska još nije na razini Aragonesove, koja je superiorno gazila sve protivnike na prilično zahtjevnijem Euru.

Ipak, protiv Portugala su dokazali kako "rastu", a sada ih čeka samo naizgled lagan protivnik. Martino je protiv Japana poslao osjetno defenzivniju momčad nego što je bio slučaj u skupini. Bit će zanimljivo vidjeti njihovo izdanje protiv Španjolaca, jer udarne igle (Cardozo, Barreto, Valdez) su protiv Japana ušle tek pred kraj utakmice. Pobjednik skupine u kojoj je bila Italija je u osmini finala pokazao da se zna nositi s pritiskom jer svih pet izvođača penala zadržalo je mirnoću.

Španjolci su, dakako, bolji od Paragvajaca, ali brine ih bezubi Torres (ali on je i na Euru pogodio kada je bilo najvažnije - u finalu) iako sve manjakavosti poništavaju sjajni Villa i fenomenalna veza.