Dajte ovom čovjeku Zlatnu loptu

Dajte ovom čovjeku Zlatnu loptu

Foto: Guliver Image/Getty Images

ZA NOGOMET je dobro da je Roma u zadnjih deset minuta spektakla na Anfieldu zabila dva gola i katastrofu od 0:5 pred uzvrat učinila barem donekle podnošljivom. Da je ostao onaj rezultat koji je na semaforu stajao dok je u igri bio Mo Salah, vjerojatno nitko, čak ni najzagriženiji romanisti te najveći optimisti, ne bi gledao dvoboj s Olimpica. Ovako, premda jako male, šanse za čudo postoje. Na koncu, Roma je -3 već lovila protiv Barce u četvrtfinalu, a svi znamo kako je ta priča završila po Messija i društvo.
 
Bila je to nevjerojatna noć na mitskom Anfieldu. Imali smo privilegij gledati možda i najbolju utakmicu sezonu te sigurno jednu od najspektakularnijih u nekoliko posljednjih godina. Barem kad pričamo o nogometu na elitnoj razini.
 
Liverpool je još jednom pokazao da je pod Kloppom stasao u možda najuzbudljiviju i najmoćniju napadačku družinu današnjice. Strahovit presing i ubitačna kontra smrtonosna su oružja Kloppovog Liverpoola. Naizgled stihijsko jurcanje po terenu ubija protivnikovu kreaciju, uništava mu bilo kakvu pomisao na pokušaj kreativnog izleta prema naprijed, a u trenutku kad dođu do lopte trozubac Mane - Firmino - Salah transformira se u najubojitiji napadački trojac na svijetu.
 
Liverpool igra zaista dojmljiv nogomet, vizualno baš krasan, i zaista ne morate nužno biti zagriženi nogometni fan da biste uživali u onome što na terenu izvode momci u crvenom. Jer napadački stil lišen kalkulacija i bilo kakvih kompromisa oduvijek je bio ono najljepše u nogometu, nešto zbog čega je ovaj sport najpopularniji na svijetu, a Kloppova vizija igre ne poznaje ništa drugo do li spektakl.
 
Redsi su odlična momčad, napadački možda i najbolja na planetu, a u obrani dolaskom Van Dijka sjajno organizirana i posložena. Problem je vezni red, taj segment igre još uvijek nije elitan. Premda je Klopp od relativno tehnički limitiranih Hendersona, Milnera i Oxlade-Chamberlaina stvorio solidnu sredinu, ona nije vrhunska. Upravo zato u Premiershipu, u natjecanju na dulje staze, Redsi ove sezone nisu mogli parirati Cityju. Međutim, u nokaut dvobojima, gdje su od same koncepcije igre puno važnije inspiracija i individualna klasa pojedinca, Liverpool je pokazao svoju moć. Zato što ima najboljeg igrača na svijetu, Moa Salaha.
 
Do 74. minute, koliko je sinoć proveo na svetoj travi Anfielda, Egipćanin je čak i svima koji tvrde suprotno dokazao da je u ovom trenutku sam vrh, čak i ispred više od desetljeća nedodirljivih Ronalda i Messija. 
 
Sjajni Egipćanin je ove sezone u 47 nastupa zabio 43 gola, pri čemu deset u 11 nastupa u Ligi prvaka. Fascinantan je i podatak kako je napadač engleskog sastava zabio i na petoj uzastopnoj utakmici u Ligi prvaka. 
 
Faraon je sinoć zabijao, asistirao, igrao se nogometa, bilo ga je užitak gledati, onako naizgled lijenog i nezainteresiranog na desnoj strani, kako doslovce ni iz čega pravi šou. Firmino je odigrao čudesno, baš kao i Salah zabio je dva gola i dva namjestio, ali Egipćanin je bio dimenzija više. Zanemarimo statistiku i brojeve, nogomet je divan ako ga promatramo i tumačimo samo kroz dojam, a gledajući s te strane teško da u ovom trenutku ima boljeg, moćnijeg i atraktivnijeg igrača na svijetu od Mohameda Salaha.
 
Raznovrsnost njegovih poteza oduševljava, širina njegove nogometne inteligencije nestvarna je, a ovo što smo sinoć vidjeli protiv Rome bila je samo kulminacija jedne impresivne sezone koja je zaslužila biti nagrađena najvažnijom individualnom nagradom u svijetu nogometa - Zlatnom loptom.
 
Svaka čast Portugalcu i Argentincu, ali dosta je već 11 godina dugog monopola na najvažniju individualnu nagradu. Vrijeme je za nove heroje, a Salah je počast zaslužio. Neovisno kako sezona završi. Jer on je svoje napravio. Odveo je Egipat na Mundijal nakon 28 godina, najbolji i najatraktivniji je igrač Premiershipa, Liverpool vodi prema finalu Lige prvaka, a svim ljubiteljima nogometa vratio je nadu da sve još uvijek nije otišlo u vražju mater. Bez dvojbe, ovo je godina Moa Salaha.
 
Za Salaha smo već pisali da je filantrop, sjajan čovjek koji nikad nije zaboravio svije korijene. Nogometaš kojem je nogomet užitak, a ne jedini smisao. U Egiptu je Mo bog. Ikona. Najmanje zbog svog nogometnog umijeća. Kolika je ljudska gromada Salah je pokazao i protiv Rome. Zabio je prva dva gola, jedan ljepši od drugog. U polufinalu Lige prvaka. Na možda najslavnijem stadionu na svijetu. Ako smo mi pred malim ekranima skakali zdrmani naletima emocija vidjevši što radi sjajni Egipćanin, onda možemo misliti kako se osjećao on sam. Ipak, zatomio je emocije i odbio je slaviti svoje golove. Dvije godine bio je član Vučice. Rim ga je prihvatio, dao mu je šansu, a on to zaboravio nije.
 
Protiv Rome odigrao je utakmicu karijere, vjerojatno je svoj klub odveo u finale Lige prvaka, ali u svemu tome ostao je čovjek. Ako je pravde, onda bi mudraci koji odlučuju tko će na kraju sezone podići Zlatnu loptu trebali u obzir uzeti i ovaj detalj. Odlaskom u mirovinu Andresa Inieste, Mo Salah ostat će možda zadnji simbol romantike u nogometu koji je postao talac globalnih korporacija, televizijskih kuća, selfie-navijača i Instagram-nogometaša, razmaženih zvjezdica i egoističnih primadona, bogatih tajkuna i svega onoga odbojnog što mnoge ljubitelje najvažnije sporedne stvari na svijetu čini nostalgičnima za vremenima kad to nije bilo tako.
 
Zato mu dajte tu Zlatnu loptu. Zaslužio ju je kao igrač, ali još i više kao čovjek. Čak i ako ne podigne ''ušatu kantu''. On je svoje napravio.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara