Foto: Getty, Hina, montaža Index

PREGLEDE najvažnijih događaja u sportskoj 2014., počinjemo podsjećanjem na to kakva je ova burna godina bila nogometnoj reprezentaciji Hrvatske.

Hrvatska je prošla i odigrala sadržajnu godinu, oblježenu velikim podbačajem na SP-u u Brazilu, taktičkim i kadrovskim lutanjima novog izbornika Nike Kovača i uspješnim ulaskom u nikad lakše kvalifikacije za EP 2016.

Izbornik je opet Mamićev izbor

Trenerski početnik i kum brata gazde hrvatskog nogometa, preuzeo je najprestižniju funkciju u Hrvatskoj od još jednog trenera koji je dokazao da na klupi nema ni dio igračkih kvaliteta, kao što također nije imao iskustvo ni stručne reference za preuzimanje jake reprezentacije, čiji ključni igrači iz ove generacije igraju za najbolje europske klubove.

To se naravno nije moglo skriti na predstavi koja sve otkriva pred najvećim brojem kamera i očiju - Svjetskom prvenstvu u Brazilu, gdje je Kovač dobio jedinstvenu priliku da mu se neuspjehom obilježeno studijsko putovanje još i raskošno plati.

A tko onda bira igrače?

Izbornik je na SP-u demonstrirao manjak znanja, iskustva i snalažljivosti, ali je zato pokazao lojalnost i kooperativnost kada je u pitanju patron saveza: Na SP je vodio trećeg Dinamovog golmana (koji je na pola prošle sezone, zbog brojnih grešaka poslan na kaljenje u filijalu Lokomotivu) i Sammira, koji je prethodno zbog nediscipline i slabe forme potjeran čak i iz kluba braće Mamić, nakon čega je u pola godine za novi klub, Getafe, odigrao 291 minutu. Mnogima nikako nije sjelo ni pozivanje Brozovića, o čijim kvalitetama se može raspravljati, ali je neupitno da ne spada u istu rečenicu s prethodnom dvojicom.

Navijači su u Brazilu s pravom bili ogorčeni izbornikom i igračima

Nema navijača Hrvatske s kojim smo pričali na SP-u u Brazilu, koji nije bio ogorčen igrom Kovačeve Hrvatske tamo. Na otvaranju protiv Brazila, FIFA-in čovjek za posebne zadatke nedovojbeno je odradio svoje, ali Nishimura nikako nije jedini krivac za poraz od domaćina. Hrvatska nije imala blok u sredini, braniči su joj nesigurni, a golman Pletikosa prema vlastitom priznanju, ali nakon SP-a, ne pamti kada je zadnji put obranama spasio reprezentaciju.

Pobjeda protiv Kameruna, kojeg su prije utakmice razjedale svađe oko premija, a na terenu protiv Hrvatske čak i međusobna tučnjava igrača, nikoga nije zavarala. Tim prije što je divlja kamerunska horda, a ne momčad, čak i tako raspadnuta, ozbiljno prijetila Hrvatskoj predvođenoj Sammirom, sve dok nije ostala s igračem manje.

Umjesto da odigraju utakmicu generacije, Kovačeve neuigrane zvijezde su se prestrašile

Konačno, skupina je završavala tako da je Hrvatska "ovisila sama o sebi", točnije trebala je pobijediti Meksiko za prolazak dalje. Iako je Kovač pola godine ranije znao ono što su znali svi; da mu je ovaj protivnik ključ prolaska skupine, momčad ne samo da se prestrašila u utakmici generacije, nego je djelovala kao da je prvi put zajedno, a solidni (ali ništa više do toga) protivnici, u odnosu na hrvatske zvijezde i zvjezdice djelovali su poput nepogrešivih strojeva.

"Izbornik Nijemac" od dosadnih hrvatskih prigovora maknuo se u svoj Salzburg

Nakon SP-a, izbornik se od brojnih kritika povukao u mir salzburškog utočišta, jer Kovač stariji Hrvatsku vodi iz Austrije, gdje živi. Tako se i na spomenute kritike i mnoga pitanja koja su mu javno postavljana, "pravio Nijemac" i na njih nije odgovarao. Nije smatrao ni da je neuspjeh u Brazilu njegova odgovornost ili krivnja, pa shodno tome, nije ni ponudio ispriku ili mandat na raspolaganje. Štoviše, tvrdoglavo je ustrajao u tome da nije pogrijesio.

Medju mnogima koji se s tim nisu slagali, bili su stariji, zaslužni igraći, koji na SP-u nisu igrali, pa je to, kako to uvijek biva u kombinaciji s rezultatskim neuspjehom, rezultiralo iznošenjem prljavog rublja i demonstrativnim završecima karijera u reprezentaciji.

Eduardova poruka za rastanak: Kovač je glumac koji je narod osvajao patetikom - vikom i plakanjem na himnu

Eduardo da Silva, miljenik navijača i onaj za kojeg su svi mislili kako ce naslijediti Šukera (naravno, ne na mjestu predsjednika Saveza), uvrijeđen što je na SP-u u svojoj prvoj domovini, za onu drugu odigrao par juniorskih minuta, okončao je hrvatsku priču uz dosta ružnih riječi na račun izbornika, dugogodišnjeg bivšeg suigrača.

Ognjen Vukojević, vječno podcjenjivani bauštelac na centru, nije postao "Kovač poslije Kovača", pa se i on oprostio, kao i Nikica Jelavić par mjeseci kasnije. I dok su svi ovi prekidi nastupanja za Hrvatsku izazvani nezadovoljstvom zbog neigranja, a ne izbornikovom zahvalom i križanjem s popisa, jedan velikan poštedio je Kovača daljnjih neugodnosti, a navijače gledanja njegovih loših predstava.

Kao igrač neustrašivi borac, kao izbornik ziheraš: Bez hrabrosti zahvaliti se veteranima s kojima je igrao,  iako već godinama stagniraju i nastupaju po defaultu i zbog starih zasluga

Stipe Pletikosa, kao što smo već naveli, nakon SP-a je sam priznao ono o čemu smo na ovom portalu pisali godinama; treba dobro posegnuti u sjećanja da se prisjetimo nekoliko utakmica ili velikog natjecanja na kojem je spasio reprezentaciju. Preplaćen na mjesto prvog vratara Hrvatske jos od Ladićevog odlaska u penziju, dobri i pošteni Stipe taj status je zaslužio prvih nekoliko godina, ali nakon toga postao je netko kome se jedinica daje po defaultu, bez obzira što je bio drugi (Šahtar) ili treći golman u klubu (Tottenham).

Dudu i Stipe dobivali bi pozive još godinama da se sami nisu oprostili

Kao u Eduardovom slučaju, izbornik nije imao snage povući nepopularan, ali potreban potez - zahvaliti se omiljenom, ali igraču koji više nije na najvišoj razini, pa je čekao da se islužena legenda sama oprosti. Respekt prema igračima koji su ga itekako zaslužili je pitanje pristojnosti, ali Kovač je pretjerao u nezamjeranju bivšim, dugogodišnjim suigračima, jer da se Dudu i Stipe nisu sami oprostili, prvi bi još par godina dobivao "garbage time" za skupljanje otpadaka pred golom protiv Andore i Kazahstana, dok bi drugi branio i na SP-u u Rusiji 2018., nakon čega bi konačno "perspektivni" Subašić dobio priliku u 34-oj.

Smjenu generacija nije napravio Kovač, nego biologija i povrijeđene taštine veteranskih zvijezda

Zamjena generacija, nužnost koju su propustili napraviti Bilić i Štimac, pala je tako na Kovača, koji je krenuo u projekt, ali ne onda kada je morao - odmah po preuzimanju Hrvatske, nego poslije SP-a, nakon što se u Brazilu pokazalo da je momčad puna igrača koji više nisu za najviše domete. Također, Kovač ovu grešku nije ispravio  rezom, nego čekanjem da biologija i povrijeđene taštine urade svoje.

Dva veterana koji također zaslužuju najviše državno odličje za sportska dostignuća i oproštajnu utakmicu, Srna i Olić, ne namjeravaju skoro iz reprezentacije, a izbornik se i ovdje odlučuje da njegov posao odradi volja igrača.

Hrvatskoj za prolazak skupine na velikom natjecanju treba nova momčad: Ona iz Brazila i početka kvalifikacija za EP, spora je, nedovoljno okomita i energična

Hrvatska će tako i na Euru za dvije godine u momčadi imati dva sredovječna gospodina, iako su aktualne kvalifikacije za EP zbog njihove nezahtjevnosti i pero-lakog plasmana na iduće veliko natjecanje, idealna prilika ne samo za isprobavanje novih igrača, nego i uigravanje potpuno nove momčadi.

Ona dosadašnja, pokazalo je to SP u Brazilu, ali i kvalikacijske utakmice za EP koje su uslijedile, boluje od mana karakterističnih za ovo podneblje; spora je, nedovoljno okomita i energična i samim tim nekonkurentna za išta više od plasmana na veliko natjecanje.

Već se kasni s potpunim zaokretom i novim početkom, jer situacija za to ne može biti bolja, a trenutak pogodniji

Nijemac Kovač reprezentaciju je u prvih godinu vodio balkanskom kombinacijom trulih kompromisa i polovicnih rjesenja, iako situacija ne može biti bolja a trenutak pogodniji, za potpuni zaokret i novi početak.

Kovačev varljivi vrtuljak: 42 igrača obuklo je dres, ali mnogi od njih nisu ga stigli ni oznojiti

Nekome pri tome može zamazati oči podatak da je Kovač od studenog prošle i ove godine, koristio čak 42 igrača, ali najveći broj njih stigao se tek pošteno rastrčati u do tada ne nošenom dresu s kockastim uzorkom. Na primjer, londonsku reviju s Argentinom iznijelo je čak 13 novih lica, dok su se standardni ostali u Zagrebu pripremati za gostovanje kod Italije u kvalifikacijama za EP.

Pletikosa, Pranjić, Ćorluka, Šimunić, Srna, Perišić, Modrić, Rakitić, Iličević, Eduardo, Mandžukić, Benko, Olić, Rebić, Kovačić, Lovren, Jelavić, Maleš, Subašić, Schildenfeld, Vukojević, Milić, Vida, Sammir, Vrsaljko, Brozović, Kramarić i Halilović, iskušani su do početka rujna i starta kvalifikacija za Euro.

Protiv Argentine uskočili su Lovre Kalinić, Lešković, Jedvaj, Badelj, Sharbini, Čop, Antolić, Leovac, Vargić, Mitrović, Tomečak, Jajalo i Rog.

Naravno, od takve promenade nema puno koristi, jer mnogi igrači dobiju poziv, pa ih se otpiše bez da su igrali, da bi ih na popisu zamijenili novi debitanti ili povremeni reprezentativci.

Fama oko boda iz Milana i 20 minuta ševe bez prilike: Remi kod ovako skromne Italije nije senzacija kakvom je prikazuju ovdašnji novinari

Hrvatska je u kvalifikacije za EP ušla s tri pobjede, "uspjehom nezabilježenim jos od Ćirine ere", što je odmah "konstruktivnijem" dijelu medija bila potvrda Kovačevog ispravljanja brazilskog neuspjeha i izvrsnosti ove generacije. Oni koji su požurili rehabilitirati izbornika i izabranike nisu se pri tome zamarali time što su tri uvodna trijumfa izborena lošom igrom protiv patuljaste Malte, gaženjem "jednog" Azerbajdžana, te neuvjerljivim nastupom i autogolom kod Bugara, koji su debelo ispod generacije s kojom se Hrvatska borila za SP 2006.

Uslijedila je kruna Kovačevog iskupljenja, bod kod "trostrukog svjetskog prvaka", kako se reklamirao remi kod Italije.

Činjenica je kako je povratak kući iz Milana bez poraza, uz dobru igru u službenoj utakmici, uspjeh i to protiv "ikakve" Italije, ali jednako je neoborivo da su Talijani s kojima Hrvatska ima sreću biti u kvalifikacijskoj skupini, najlošija generacija Azzurra posljednjih 20-ak godina. Izbornik Conte k tome je imao nesreću da mu je za navedeno gostovanje Hrvatske nedostajalo više od pola obrane, legendarni i nezamjenjivi playmaker, te njegov nasljednik.

Perišić i Kramarić najveći dobici 2014.: Momčad s njima, Mandžukićem, Modrićem i Rakitićem mora bolje

Najveći dobitnici godine na izmaku su Perišić, najbolji igrač reprezentacije od SP-a naovamo. Zatim Brozović, novi izbornikov ljubimac koji je postao nezamjenjiv u prvoj momčadi, te naravno Kramarić. Jedvaj se također nameće, a Kovačića je usprkos mladosti besmisleno nazivati tek "potencijalom". Dodamo li im i Vrsaljka, to su igrači koji bi trebali biti nositelji reprezentacije u budućnosti.

Takva Hrvatska konačno bi morala proći skupinu na velikom natjecanju, što je "podvig" ostvaren tek jednom nakon svjetske bronce '98.