Mnogo je onih koji se vide na stresnoj, ali prestižnoj i raskošno plaćenoj funkciji Dinamovog trenera, a legenda kaže da je Kruno Jurčić kupio Zdravka Mamića i prvi od čak tri angažmana u Dinamu u razmaku od samo tri godine i osam mjeseci (?!) tako što je 8. prosinca 2007. u Koprivnici kao trener Slaven Belupa razbio Dinamo pod vodstvom još jednog vječnog povratnika Branka Ivankovića i to identičnim rezultatom kojim je vječni prvak Hrvatske sinoć stradao u Rijeci.

 

Dinamovi najteži porazi u HNL-u ostaju 0:4 od Varteksa iz svibnja 1992. i studenog 2000., ali Jurčić je prije gotovo devet godina vodio prvu momčad koja je Dinamu u neovisnoj Hrvatska zabila pet golova, a to je ipak poseban i ne samo golgeterski podvig. Jer bez obzira što je Dinamo u oba navrata prilikom teških poraza i primljenih pet golova postigao dva, nema dvojbe da je njegovim suparnicima draže da su mu utrpali pet komada, nego da su ga pobijedili istom razlikom, ali recimo rezultatom 4:1 ili 3:0, jer petarda njaboljem klubu u državi ipak je nešto posebno.

 

 

Tadašnji trener Slaven Belupa bio je poput današnjeg, Željka Kopića, najperspektivniji trener HNL-a, predodređen za velike stvari nakon što se dokazao s malim klubovima. Jer Jurčić je s obesparenom Istrom ("Kada bi na gostovanjima naš autobus stao na benzinsku, igrači nisu izlazili ništa kupiti jer nisu imali novaca." prisjećao se) 2006. osvojio šesto mjesto, najbolji plasman Puležana u HNL-u, a dvije godine kasnije, tada tek 38-godišnji Jurčić potpisuje i najveći uspjeh u povijesti Slavena, završetak sezone na drugom mjestu.

 

Upravo iz te sezone, 2007/08, datira spomenuti Krunin podvig protiv Dinama, što je u Hrvatskoj uspjelo njemu prvom - prvenstvena pobjeda 5:2 nad svemoćnim i dominantnim klubom, pretplaćenim na naslove i duple krune.

 

Te subote, u 19. kolu HNL-a (tada je brojala 12 klubova) i posljednjoj prvenstvenoj utakmici prije zimske stanke, Ivanković je bez Luke Modrića, kojeg je čuvao za Rennes u zadnjem kolu skupine Europa Lige i lov na pobjedu za, pogađate već, Proljeće u Europi, u Koprivnici dobio povijesnu porciju od Jurčića. 

 

 

Dinamove zvijezde Mandžukića, Balabana, Sammira, Kocha, tada su ponizili "srednjoškolci" Delić (18) i Jajalo (19), a kao i u Rijeci, Dinamo je bio gotov do poluvremena, koje je završio s tri gola (1:4) i jednim igračem manje nakon što je isključen Etto.

 

Osim dvostrukih strijelaca Jajala i Vručine, te Delića, koji je po jedan gol postigao i namjestio, najzalužniji za Slavenov podvig bio je tada mladi i perspektivni Dinamov stoper Gordon Schildenfeld, koji je "sudjelovao u akcijama" za svih pet golova protivničke momčadi. Šifu ističemo zato što je jedini od igrača Dinama sudjelovao u oba povijesna debakla, koprivničkom i riječkom.

 

 

Osim Schildenfelda, petarde u Dinamovoj mreži, zatim Slavena, odnosno njegovog trenera koji je nakon što je ponizio Dinamo postao trener Modrih tada, a trebao bi i sada, kada je Dinamo osramotila Rijeka, Dinamovi debakli u Koprivnici i na Rujevici imaju još jednu poveznicu i neposrednog svjedoka.

 

Željko Sopić je uz spomenute strijelce, 2007. bio najbolji igrač njegove momčadi koja je pregazila Dinamo i nakon njegove akcije Slaven je zabio četvrti gol. Devet godina kasnije, nakon što je prvak izgubio istim rezultatom, ali u Rijeci, dosadašnji Kranjčarov pomoćnik Sopić postao je Dinamov privremeni trener.

 

 

Svakim otkazom treneru ili njegovim odlaskom, u Dinamu po tko zna koji put počinje Beskrajni dan: Ostatak svijeta svaki dan miče oznaku na kalendaru, samo u Mamićevom feudu vrijeme stoji, a radnju neprestano ponavlja onih par istih glumaca.

 

U Dinamu, kao što znamo, sve ostaje u obitelji, ali ne samo onoj koja vlada klubom, nego proširenoj. Osim članova skupštine što biraju upravu, koja zatim bira skupštinu, čini je i radna zajednica, odnosno njeni dopisni članovi, među kojima je najodaniji Kruno Jurčić.

 

 

Logično je zato da smo ga se ovom prilikom sjetili, ne samo zato jer je do sinoć bio zadnji čija je momčad Dinamu zabila pet komada u HNL-u, nego i zato što smo sigurni da bi i ovaj, četvrti put, spremno doletio na zvižduk iz Maksimira, jer kako se borba za turski opstanak s Adanasporom i život uz granicu sa Sirijom, može mjeriti sa sirenskim zovom Dinama i Lige prvaka?

 

Uostalom, kako smo pisali još prije četiri godine, kada je Jurčić zadnji put preuzimao Dinamo, trener u tom klubu je nebitan, važno je tek da bude poslušan izvršitelj onog čija je "vizija" Dinama kao trgovačkog društva klub dovela tu gdje je: Europsko ruglo i Hrvatska priča o "uspjehu", ali koja je sve manje uspješna čak i u tuzemnim okvirima. 

 

Jurčić, kao i Čačić, Ivanković i Kranjčar, to sve znaju, ali se svejedno uvijek vraćaju, pa ih se nema što žaliti.