Sudac je pokazao pet minuta sudačke nadoknade, da bi Domagoj Vida u osmoj minuti dodanog vremena uzvrata 2. pretkola LP postigao gol za pobjedu Dinama (3:2) nad Petevljevim Ludogorecom.

 

Bugarski prvak, koji je duboko u nadoknadi imao prolazak, tako je ostao bez ičega i ispao iz LP, a Dinamu se put do skupina i 20-ak milijuna eura potpuno otvorio, jer su se Šerif i Maribor, suparnici u idućim pretkolima, pokazali neusporedivo lakšima od igračke Kirila Domuščijeva.

Bogati bugarski biznismen bjesnio je i na Radeka Prihodu, češkog suca prvog dvoboja ovih klubova u Razgradu, koji je završio 1:1, odnosno krivio "Uefin lobi i Davora Šukera, koji misle da Bugari ne zaslužuju živjeti" jer njegovoj momčadi nije dosudio dva penala, koliko su domaćini mislili da su zaslužili.

 

U svakom slučaju, Mamić je na tim susretima zapamtio mladog bugarskog stručnjaka (tada mu je bilo tek 37), čijoj je agresivnoj i ratničkoj momčadi jedan od njegovih kućnih trenera Ante Čačić uspio pobjeći ispod giljotine nevjerojatnom srećom i svaki put nakon toga kada bi gazda obiteljskog kluba mijenjao spomenutog i ostale kućne trenere (Jurčića, Ivankovića, Kranjčara) ili kada bi njegov brat "zbog pritisaka" morao otići u Arabiju, Peteva se nije samo spominjalo kao novog Dinamovog trenera, nego se s njim i pregovaralo.

 

Ali i Petevu je za to vrijeme bilo burno pod njegovim "Mamićem", koji se također nije zadovoljavao bugarskim duplim krunama i naslovima prvaka koje je trener uredno donosio nakon što je klub i uveo u prvu ligu i od njega je tražio europski iskorak, pa ga je otpustio nakon tijesnog poraza (1:2) kod slovačkog Slovana u prvoj utakmici 2. pretkola LP godinu dana nakon nesretnog ispadanja u istoj fazi od Dinama. Petevu je tako izbio priliku da izravna račune s Dinamom, što je Ludogorec i bez njega napravio par mjeseci kasnije, s pobjedama nad Mamićevim klubom u obje utakmice (3:0, 2:1) skupine Europa Lige. 

 

Siroti Petev tada je dvostruko patio; umjesto da se Ludogorecom osvećuje Dinamu ili da s Mamićevim klubom napravi europski iskorak kad već nije mogao s onim od Domuščijeva, u jesen 2013. doživio je veliko poniženje. Dan nakon što je postao trener Levskog iz Sofije podnio je ostavku na tu funkciju zbog divljačkog napada na konferenciji za novinare na kojoj je predstavljen javnosti. Tridesetak huligana upalo je na presicu i Petevu skinulo gornji dio trenirke i majicu Levskog, ističući da Petev, koji je navijač najvećeg rivala CSKA, ne može biti trener njihovog kluba.

Brzo je našao novi posao, ali i tamo mu je slava zamalo pobjegla, jer ciparski AEL do play-offa je doveo na prvom mjestu, da bi u doigravanju naslov i odlučujuću utakmicu izgubio od APOEL-a. Sreće nije imao ni u ždrijebu euro-pretkola, koji mu je tamo donio Zenit i Tottenham, pa je u ljeto 2014. od njih ispao u 3. pretkolu LP i play-offu EL.

 

Napokon, zadnji angažman prije dolaska u Dinamo, Petev ima kao izbornik Bugarske. I tamo za malo propušta priliku za veliki uspjeh, jer u službenom debiju, kvalifikacijskoj utakmici za Euro s Italijom, protiv velikog favorita vodio je 2:1 do pet minuta prije kraja, ali gosti su uspjeli izjednačiti, nakon čega je Petev zaredao s porazima, od čega je jedan bio i 0:3 od Hrvatske, na poznatom mjestu - Maksimiru i od poznatog suparnika Čačića.

 

Petev sada napušta Bugarsku u prilično teškoj situaciji, nakon što je reprezentacija čiji je još uvijek formalno izbornik, u kvalifikacijskoj skupini za SP izvukla Francusku, Nizozemsku i Švedsku. Ali, barem je ostavlja s tri boda, izborena pobjedom nad Luksemburgom 4:3 u sudačkoj nadoknadi.

 

Novom Dinamovom treneru to je bila tek 20. utakmica u međunarodnoj konkurenciji, jer osim tri u europskim pretkolima s Ludogorecom (od toga dvije protiv Dinama) i četiri s AEL-om, Bugarsku je vodio na 13 susreta.