Foto: Dino Rađa (privatni album) 

Strašno, strašno... Zapravo, prestrašno. Tražim riječi da opišem osjećaje koje sam sinoć doživio na stadionu u Houstonu. Bila je to najluđa utakmica, najveći preokret, najbolji finale. Otprilike kao da u košarci gubite 40 razlike u trećoj četvrtini, pa potom pobijedite. Emocije se još nisu slegnule, teško je to učiniti nakon onakve utakmice.

Svaka čast momcima, opet su pokazali da je to pravi muški sport. Nije on za curice. Pratim američki nogomet vrlo dugo, otkako sam igrao u Bostonu. Zaljubio sam se u ovu prekasnu igru. Moj dobar prijatelj iz Zagreba također je totalni luđak, pa imam s kim raspravljati i veseliti se. Sinoć sam se veselio jer sam, naravno, fan Patriotsa i njihova, odnosno našeg - Billa Belichicka. Upoznali smo prije tri godine, posve slučajno.

Moj poznanik Pete Radovich, producent CBS-a koji također vuče korijene iz Hrvatske, nazvao me da mu pomognem organizirati Billov posjet Hrvatskoj.

Coach je želio obići i upoznati svoj kraj i provesti godišnji odmor u Dalmaciji. Velika je čast upoznati takvu trenersku osobnost izvan terena, kada se opusti. Jer kada je u poslu, potpuno je posvećen i ne interesira ga ništa drugo osim pobjede nad suparnikom. Igrači kažu da je previše strog, ali on igrače ne cijeni prema imenu i prezimenu. Zanima ga samo uspjeh tima. Znate priču o njemu i Bradyju. Izvan terena gotovo da se i ne pozdravljaju, a jedan drugog učinili su legendama. Njihov zagrljaj nakon pobjede sve je pokazao.

Teško mi je usporediti Billa s nekim od trenera s kojima sam radio dok sam igrao košarku. On traži sto posto profesionalizma, 99 posto ne prolazi. Ako nisu u stanju uklopiti se u sustav - hvala i doviđenja. Proizvod tog pristupa su brojne titule.

Ljudi u Hrvatskoj slabo razumiju koliko je teško dugo dominirati u američkom profesionalnom sportu i napraviti ovo što je s pet prstenova napravio Bill. Američki sport koncipiran je tako da se stvari događaju u valovima. Ekipa dominira nekoliko godina, a onda netko drugi preuzima vrh. U Americi je sve posloženo; u draftu najgora ekipa bira najbolje igrače s koledža za iduću sezonu, a zbog salary capa nije dosadno, kao kad Barcelona i Real kupe sve što vrijedi. Ne smiješ potrošiti koliko želiš i u tom moru pravila Bill sjajno navigira, sposobniji je od svih koje sam dosad vidio. Volim trenere koji nisu obični šefovi, već svojim radom i znanjem stvaraju kult koji igrači slijede. Takav je Bill.

Ne želim da ispadne da smo veliki prijatelji jer nismo. Vidjeli smo se triput u životu, dopisujemo se e-mailom i preko njega sam kupio ulaznicu za Super Bowl po regularnoj cijeni od tisuću i pol dolara. I to mjesto na vrh stadiona jer je sve prema terenu puno skuplje. Agencije prodaju ulaznice po cijeni od četiri tisuće dolara u prosjeku. Nećemo se lagati, to je jako skupo, ali ako netko to može platiti i gaji ljubav prema američkom nogometu, svaki cent se isplati.

Što se radi nakon utakmice? Ide se na after. Klasičan party: pet tisuća ljudi, velika dvorana, dobra muzika. Nisam vidio Donalda Trumpa, velikog navijača Patriotsa, ali sam se družio s Robom Ninkovichem, našim linebackerom Patriotsa. Slikao sam se s njim i baš sam sretan.

Moram se opet vratiti na utakmicu i prenijeti čitateljima Indexa moju fascinaciju. Ne mislim na Edelmanovo hvatanje koje nam je donijelo produžetke, za to ipak ne pronalazim dostojne riječi. Želim reći da američka publika nije kazališna publika. Brady je ove sezone zaradio suspenziju od četiri utakmice. Navijači tvrde - nezasluženo. Trebali ste čuti zvižduke koje je šef NFL-a dobio dok je sinoć dodjeljivao pehar Bradyju. Nema tog razglasa koji bi pomogao šefu Goodellu da ga netko čuje što govori. Samo zaglušujući zvižduci.

Za naše prilike nevjerojatno je to da 70-ak tisuća navijača borave na utakmici ovakva intenziteta bez incidenta. Sjede zajedno u različitim dresovima, izmiješanih boja i raspoloženja. Sve besprijekorno funkcionira. Zamislite navijače Dinama i Hajduka ili Olympiacosa i Panathinaikosa da u miru zajedno prate susret i navijaju. Fascinira me brzina i jednostavnost kojom Ameri drže pod kontrolom 70.000 ljudi na stadionu i još barem toliko ispred stadiona. Fascinira me koliko brzo sve poslože i razmontiraju. Nevjerojatna organizacija.

Super Bowl je sportski show i u tom šušuru svi žele iskoristiti svojih pet minuta; od marketinških kompanija, preko Trumpa, do prosvjednika protiv svega i svačega. I nije to samo šušur - to je strast. Navijači se zajedno vesele i plaču, tješe i grle nepoznate ljude oko sebe. Nama Hrvatima to je neshvatljivo, a to je najveća ljepota koju sport pruža.