Francuski Che Guevara koji je spasio engleski nogomet
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Guliver Image/Getty Images
ERIC CANTONA možda i nije bio najbolji nogometaš kojeg je svijet vidio, ali bez ikakve sumnje bio je najposebniji i jedan je od onih rijetkih za koje bez ikakve ograde i pretjerivanja možemo reći da su obilježili povijest nogometa.
Karizmatik, revolucionar, anarhist, boem, filozof, glumac, izbornik francuske reprezentacije u nogometu na pijesku, jedan od najvećih svih vremena – sve je to bio Kralj Eric.
Francuz je Nimes zamijenio Leedsom 1992., a već sljedeće godine dolazi u United. S njegovim dolaskom na Old Trafford kreće zlatna era Crvenih vragova predvođenih sir Alexom Fergusonom.
Cantona se na Old Traffordu zadržao sedam godina, no za to vrijeme postao je heroj navijača Uniteda, ali je zaludio i cijelu Englesku.
''Godina 1966. bila je zlatna za engleski nogomet. Te se godine rodio Eric Cantona'', stajalo je na velikim jumbo plakatima koji su najavljivali Euro u Engleskoj 1996. OK, za one koji slučajno ne znaju, Engleska je te 1966. osvojila svoj jedini naslov svjetskog prvaka. Takav je status na Otoku imao Eric the King.
Na današnji dan prije 20 godina, manje od tjedan dana nakon što je osvojio svoj šesti naslov prvaka u sedam godina, Eric Cantona šokirao je nogometni svijet kad je objavio da odlazi u mirovinu. Nevjerojatno, ali Eric je u tom trenutku imao samo 30 godina.
Ali 22. siječnja 1995. dogodio se trenutak koji je ne samo obilježio povijest Premiershipa, nego je ostao duboko utisnut u kolektivnu memoriju sviju nas koji smo tada voljeli nogomet, a na karijeru Kralja Erica ostavio je dublji trag od ikojeg gola koji je u životu zabio.
Manchester United gostovao je kod Crystal Palacea, a sva pozornost i navijača i medija bila je usmjerena na debi Andyja Colea koji je te zime prešao u United iz Newcastlea za tada rekordnih sedam milijuna funti. Manchester je vodio mrtvu trku za naslov s tada jakim Blackburnom, predvođenim Alanom Shearerom i Chrisom Suttonom.
Stadion Palacea te večeri nije bio pun, na tribinama se skupilo tek nešto više od 18 tisuća ljudi, a dobar dio njih bio je obojen u crveno i navijao je za United. Prvo poluvrijeme bilo je poprilično nesadržajno, a Andy Cole gotovo da nije ni pipnuo loptu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ali jedna manja skupina navijača Palacea cijelo poluvrijeme uporno je vrijeđala Erica Cantonu. Alex Ferguson osjetio je da u Francuzu "vrije" i na poluvremenu ga je upozorio da se suzdrži od ikakvih reakcija, da se koncentrira isključivo na svoju igri i da mu misli budu fokusirane na to kako pobijediti i prestići vodeći Blackburn.
Međutim, tek što je poluvrijeme nastavljeno, s istog tog dijela domaći navijači nastavili su ga vrijeđati, a bijesni Cantona nakon jednog grubog starta je isključen. Tribine su proključale, a oni najuporniji u pljuvanju iskoristili su taj trenutak da Cantonu dodatno izvrijeđaju dok je Francuz išao prema svlačionici.
U tom trenutku Eric je preskočio reklame i kung-fu udarcem udario primitivca na tribinama. Zbilo se to toliko brzo da igrači i jedne i druge momčadi zapravo nisu ni znali što se dogodilo. Neki igrači Uniteda, u prvom redu Paul Ince, mislili su da je Cantona fizički napadnut i započeli su obračun s navijačima, no jedan od rijetkih koji je sve dobro vidio bio je slavni Peter Schmeichel koji je prišao Cantoni i odveo ga prema tunelu.
Bio je to do danas jedan od najvećih skandala u povijesti Premiershipa, a odmah ujutro, samo dan nakon kobnog događaja, Cantona je sazvao izvanrednu presicu. Legendarni Francuz ušao je među brojne novinare, sjeo je i samo je tiho prozborio:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Kad galebovi slijede koću, čine to zato što misle da će im baciti srdele u more", prosiktao je Eric, ustao je i bez daljnjeg obrazloženja izgovorenog otišao, ostavivši sve okupljene novinare u čudu.
Takav je bio Kralj Eric.
Možda je taj potez protiv Palacea najviše obilježio njegovu karijeru, možda ga zbog tog high-kicka i danas ljudi pamte, ali njegovo pravo nasljedstvo bilo je nemjerljivo veće i bogatije.
Cantona je bio produžena ruka sir Alexu Fergusonu dok je ovaj gradio temelje najmoćnije dinastije u povijesti modernog engleskog nogometa i odigrao je ključnu ulogu u pretvaranju Premiershipa u globalni fenomen.
Prije dolaska Cantone na Otok, britanski nogometaši svoje su slobodno vrijeme uglavnom provodili u najbližim pubovima, natječući se u tome tko će isprazniti više krigli piva. Funkcionirali su u čoporu, većina lišena ikakve individualnosti. Dolaskom Francuza na Otok sve se promijenilo.
Cantona je bio svoj čovjek i promijenio je paradigmu nogometa i nogometaša u Engleskoj početkom devedesetih. Obilazio je galerije, muzeje, kazališta, hranio se u najfinijim restoranima, umjesto piva pio je fina francuska vina. Oblačio se drugačije, ponašao se drugačije.
Novinari su ga slijedili u stopu jer im je bilo jasno da od Besta engleski nogomet nije imao takvog igrača i takvog lika. Cantona je bio nogometni Che Guevara. Engleskom nogometu, poniženom i osramoćenom nakon tragedije na Heyselu, udahnuo je novi život, promijenio mu je stil, kultivirao ga je, dao mu je osobnost, udahnuo mu novi život i nakon njega povijest Premiershipa počela se pisati ispočetka.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Facebook
Google
