GODINA nakon koje imamo čak petoricu tenisača u svjetskom topu 100 ne može se nazvati neuspješnom, posebno ako se uzme u obzir da samo četiri svjetske velesile imaju više: Francuska, Španjolska, SAD i Argentina. Uz pojedinačni učinak naših tenisača, 2008. je bila i godina povratka u Svjetsku skupinu Davis cupa što samo ide u prilog najavama da bi 2009. možda mogla biti uspješnija čak i od 2005. kada smo sa dvojicom među 10 u vitrine HTS-a pospremili veliku Salataru.
Ženski tenis i dalje na margini
Govorimo naravno samo o muškom tenisu, ženski dio već duže vrijeme me stanuje u Hrvatskoj, a gledajući iz trenutačne perspektive ne nazire se nikakvo svjetlo na kraju ovog zaista dugog i mračnog tunela u kojem se nalazimo još od odlaska Ive Majoli ili od neobjašnjivog pada Karoline Šprem. Stoga ćemo ženski pregled početi i završiti samo u jednoj rečenici, a ona glasi da je prva hrvatska tenisačica na kraju godine Jelena Kostanić Tošić na 114. mjestu svjetske rang liste, a da ju slijede Jelena Pandžić , Karolina Šprem i Sanda Mamić koje su se još ugurale u najboljih 200. Više od toga zaista nisu zaslužile...
Godina u kojoj je Karlović skinuo Federera, ali i otkazao Peking sms-om
Iako je Marin Čilić trenutačno naš prvi tenisač, pregled ćemo ipak započeti Ivom Karlovićem koji iza sebe ima daleko najbolju godinu u karijeri u kojoj je sredinom kolovoza došao gotovo na rub svjetskog topa 10. Za tenisača koji je donedavno bio predmet pošalica i o kojem se uglavnom pričalo u kontekstu njegove košarkaške visine, zaista hvalevrijedan uspjeh. "Div sa Šalate" kraj je godine dočekao na 25. mjestu, a osim što je uzeo naslov u Rotterdamu, Ivo je odlično odigrao i dva turnira iz Masters serije koji su definitivno njegov "highlight godine". U Cincinnatiju je stigao do polufinala skinuvši pritom skalp velikom Rogeru Federeru da bi ga korak do završnice zaustavio Britanac Andy Murray. U Madridu je odigrao gotovo jednako kvalitetno došavši samo jednu stepenice niže. Grand Slamovi su i ove godine njegova Ahilova peta i ukoliko planira napraviti novi iskorak prema naprijed u 2009., upravo su veliki turniri pravo mjesto za tako nešto. U Melbourneu je prošao tek dva kola, a ako je već ispadanje na početku pariškog turnira bilo očekivano, pakiranje kovčega već nakon prvog dana Wimbledona može se objektivno nazvati podbačaj. Posebno nakon odlične uvertire u Nottinghamu gdje je nanizao Bjorkmana, Queerreyja, Seppija, Monfilsa i Verdasca i nakon što su ga otočki mediji proglašavali pritajenim favoritom koji bi mogao biti crni konj All Englanda Cluba čak i za one najjače. No, Karlović je pokleknuo odmah na startu protiv anonimca Stadlera i najavio da će uoči sljedećeg travnatog Grand Slama izbjegavati uvodne turnire koji mu očito odnose koncentraciju.
Nastupi pod hrvatskom zastavom i dalje su mu ostali veliki kamen spoticanja i Karlović niti u 2008. u javnosti nije uspio skinuti sa sebe stigmu izdajnika iako se vratio u Davis cup reprezentaciju. Razlog je sportski gaf godine koji je napravio uoči starta Olimpijskih igara otkazavši nastup sms porukom. Da stvar bude još smješnija kao razlog je naveo virozu, a lako se prisjetiti koliko se samo trsio da bi mu savez izdao dozvolu za nastup u Pekingu.
2008. najava odlične 2009. za prvi hrvatski reket - Marina Čilića
Marin Čilić je sezonu završio na odličnom 23. mjestu (u jednom je trenutku bio i 22.) i trenutačno je nominalno naš prvi reket. Ako se uzme u obzir da je mladom Međugorcu tek 20 godina moramo biti i više nego zadovoljni iako su mnogi očekivali da će njegov razvoj ići još strelovitije. Da će 2008. biti godina njegovog probitka u sami svjetski vrh, pokazao je već u Australiji kada je stigao do osmine finala pritom izbacivši jednog od top nositelja Fernanda Gonzaleza. No, nakon odličnog starta uslijedilo je krizno razdoblje pa se sve do travnate sezone i sredine lipnja uglavnom opraštao od turnira u prvim ili u drugim kolima uključujući i pariški Grand Slam gdje ga je na drugoj stepenici izbacio Stanislas Wawrinka. Na Wimbledonu je ponovno dokazao da mu odgovara velika scena probivši se i ovdje do drugog tjedna i osmine finala. Za nešto više je sfalilo iskustva jer je francuski veteran Arnaud Clement u tom trenutku bio nesavladiva prepreka. Uslijedila je vrlo uspješna američka turneja s naslovom u New Havenu, četvrtfinalom Mastersa u Canadi, ali i još jednim solidno odigranim Grand Slamom gdje ga je tek nakon velike borbe u trećem kolu zaustavio treći igrač svijeta Novak Đoković.
Još jedna sezona - kalvarija za Ančića
Gledajući samo omjer pobjeda i poraza (32 - 16) Mario Ančić iza sebe ima odličnu sezonu, no godina bez naslova, ponovno isprepletena nizom ozljeda i bolesti, ostavila je gorak okus i osjećaj da se moglo puno više. Splitski tenisač definitivno pripada u svjetski top 10, a ne na za njega skromnom 32. mjestu gdje je na koncu završio. Već je start ponudio razočaranje i umjesto nastupa na Australian openu, Ančić se vratio u Zagreb kako bi zaliječio želučanu virozu. Uslijedio je uspješan povratak i finale Marseillea, a zatim i solidan nastup na zagrebačkom Indoorsu gdje ga je u polufinalu izbacio Ivan Ljubičić. Prvi dio sezone zaključio je četvrtfinalom Mastersa u Miamiju.
Nažalost, osim sa bolesti, Mario nije imao sreće niti za ždrijebovima u dva ključna trenutka. Kuglice su mu i u Roland Garrosu, ali i na Wimbledonu dodijelile Rogera Federera i dva glatka poraza, oba puta u tri seta. U Parizu se oprostio u trećem kolu, a posebno možemo žaliti za četvrtfinalom Wimbledona jer je do Švicarca nanizao Llodru, Petzschenra, Ferrera i Verdasca, a dojam je bio da bi se osim Federeru u tom trenutku mogao suprotstaviti svakome na svijetu. Sve je ukazivalo na odličan nastavak sezone najprije na Olimpijskim igrama u Pekingu, a zatim i US Openu da bi Ančića ponovno pokosila bolest i prisilila ga na novi odmor. Prva nagađanja liječnika bila su da se Mariju vratila mononukleoza, no nasreću radilo se samo iscrpljenosti koja ga je izvan terena držala nekoliko sljedećih tjedana. Novi povratak uslijedio je krajem godine na dvoranskom dijelu sezoni, a najavljujući 2009. Ančić je u nedavnom razgovoru za Index rekao da se nada samo jednoj stvari - zdravlju. Nakon svega što je proživio sasvim razumljivo...
Ljubičić nastavio pad iz 2008.
Donedavno prvi hrvatski reket, a do prije godinu dana i jedan od najboljih svjetskih tenisača, iza sebe ima godinu koju želi što prije zaboraviti. Pad forme i renkinga iz 2007. nastavio se i u 2008. pa se Ivan Ljubičić od 19. mjesta strmoglavio sve do 44. gdje je na koncu i završio. Razlozi propadanja nisu sasvim jasni jer je Ljubo sa 29 godina u naponu snage i upravo bi sada trebao igrati svoj najbolji tenis. Ne samo da nije osvojio niti jedan naslov nego je godinu završio sa jedva pozitivnim omjerom pobjeda i poraza (19-18) i sve to bez ozbiljnijih ozljeda koje bi mu pomrsile planove. Ako treba istaknuti vedrije trenutke to su bez razmišljanja finale Zagreba gdje je u poluzavršnici izbacio Ančića, i solidno odrađen Roland Garros gdje je stigao do osmine završnice i raspoloženog domaćina Monfilsa. Ostatak godine je bio puki promatrač koji je uglavnom putovao od turnira do turnira opraštajući se u prvim ili u drugim kolima. Ista priča bila je i sa Australian Openom i Wimbledonom, a Peking je morao propustiti zbog ozljede leđa od koje se nije uspio oporaviti niti do US Opena. Ljubo se još prošle godine oprostio od Davis cup reprezentacije, a nema sumnje da je 2009. godina odluke u kojoj ćemo saznati je li i dalje sposoban i spreman za ozbiljan tenis...
Roko napokon pokazao tračak svog potencijala
Hrvatsku petorku u najboljih sto popunjava Roko Karanušić na 91. mjestu. Kao i za Karlovića, i za Karanušića je 2008. bila najbolja u karijeri. Tenisač čiji talent nikada nije bio upitan napokon se malo pribrao i počeo pokazivati da silne najave o njegovoj velikoj karijeri nisu bile samo prazna priča. Sa "samo" 26 godina Karanušić i dalje ima dovoljno vremena napraviti još nekoliko koraka naprijed u, a svatko tko se razumije u tenis zna da on to itekako može.
Povratak u Svjetsku skupinu, u ožujku Čileanci
Kraj godišnjeg pregleda zaključit ćemo s Davis cup reprezentacijom koja se uspješno vratila u Svjetsku skupinu nakon prošlogodišnjeg izbivanja iz teniske elite. Sredinom travnja svladali smo neugodne Talijane u Dubrovniku sa 3:2. Odlučujući bod donio je Mario Ančić, a pažnju je plijenio i povratak odmetnutog Ive Karlovića koji je ipak odlučio iza sebe ostaviti nesuglasice oko podjele premija. Konačna potvrda povratka dogodila se u rujnu u novoj zadarskoj dvorani na Višnjiku pobjedom protiv Brazila. Madridski ždrijeb donio nam je neugodne Čileance s kojima opet igramo na domaćem terenu. Prvo kolo Svjetske skupine na rasporedu je od 6. do 8. ožujka.
Marko Petrak
Foto: AFP