Foto: AFP
NAKON mjesec dana drila, turnira prepunog stresa i osvojene još jedne medalje, nema ni vremena za podvlačenje crte. Rukomet se pozdravio sa Srbijom i prebacio u olimpijsku shemu, u kojoj ćemo nema sumnje, gledati neki drugi poredak od onog posljednjeg dana u beogradskoj Areni. Posebno je težak ispit u Srbiji imao Slavko Goluža, ali on kao da je sve izbacio u noći nakon poraza od Srbije. Prema vlastitom priznanju, to je bilo njegovo finale. Izgubio je, ali je krivac isključivo po zapovjednoj odgovornosti. Svoj posao na turniru i prije njega tvrdoglavo je odradio upravo kao što je zacrtao. Osim tog i dalje neobjašnjenog poluvremena protiv Srbije. Kada na terenu ima onako raspoloženu momčad, trener može učiniti malo toga. Nije čudno da su sljedeći dan novine tražile krivca.
Neki su se i poigrali naslovima, makar je bilo i onih koji su izjave igrača dan nakon poraza od Srbije ocijenili primjerenima situaciji. Kao i poruku Slavka Goluže igračima da se tu i tamo pogledaju u ogledalo. U tom trenutku, to je bilo najmanje što im je mogao reći za ono poluvrijeme. Igrači nisu zamjerili njemu, nego novinarima. Odigrali su predstavu u mix zoni, udarili jednokratni "silenzio", kao da nam je još to trebalo nakon beogradske atmosfere linča. Eto, oni koji su tražili senzaciju, na kraju su je i dobili.
Među dobitnicima je i Goluža, bez obzira što nije uspio iskontrolirati emocije. Izbornik Srbije primio je srebro, ali i podsjetio na srpski BDP, dok je Goluža medalju posvetio poginulima u ratu. Srpski novinari nisu to propustili popratiti, kažu da je Goluža došao na front, a ne na turnir. Na Golužu sve ovo uopće ne djeluje. Svjestan je da će tu i tamo nešto "provaliti" i ne obazire se na komentare. Makar ga neki još uvijek mogu lakše zamisliti kako naručuje "kafe und kolač" nego da nas vodi do finala Olimpijskih igara, Goluža je, ne obazirući se, odradio dobar turnir.
"Kada me ovako pitate čega ću se prvo sjetiti s turnira, to je svakako onaj trenutak kada smo se popeli na postolje. Toga ću se sjećati cijeli život. Tu se vidjelo kolika smo klapa, zbog ponosa s kojim smo izašli."
Bilo je i teških trenutaka. Frustracija, zasićenja od neočekivanih poraza. Čak i Ivanu Baliću sve teže pada; kaže da je osvojio puno, ali je mogao i puno više.
"Shvaćam Balića, i meni je nedavno tako bilo. Sve je to sastavni dio sporta, moraš i gubiti. To je tako. Zato je najbitnije ono što dolazi nakon poraza. Treba se što prije vratiti u visine. Zato je ovaj naš uspjeh ogroman. Način na koji smo se digli nakon poraza od Srbije dokaz je naše želje."
Što je reprezentacija dobila od ovog turnira, osim jasno, brončane medalje? Je li to igra kakvu ste najavljivali početkom priprema i što je važnije, je li to model za London?
"Ponajprije, nastavili smo kontinuitet osvajanja medalja na natjecanjima. Sledim se kad čujem da neki doživljavaju ovu našu broncu kao neuspjeh, to su ljudi koji ne znaju ništa o rukometu. Sve što sam planirao s ovom ekipom, to sam u Srbiji napravio. Htjeli smo trčati, igrati obranu, biti brzi 60 minuta. Sve ono što nam protiv Srbije nije bilo dopušteno."
Zašto vam nije bilo dopušteno?
"Jer su suci dopuštali Srbima duge napade."
Ne možemo za taj poraz kriviti suce. I sami ste nekoliko puta rekli da su Srbi više od nas željeli pobjedu. To je snažna poruka.
"Možda su se moje riječi krivo protumačile. Ja sam uz svoje igrače u svakom trenutku! Stalno se potenciraju neki sukobi kojih uopće nema. U Švedskoj smo se ja i Balić potukli, sada se svađamo. Gluposti. Ne zamjeram igračima za poraz od Srbije. Borili su se. I taj njihov potez da odbiju dati izjave novinarima je samo dokaz koliko im je bilo stalo. Imali smo crnu rupu sedam-osam minuta na otvaranju. Srbi su uzeli dva razlike, Stanić se razbranio i bilo je gotovo. Promašili smo puno lopti za tako važnu utakmicu, ali Srbi nam nisu mogli ništa 6 na 6. Usporili su nam igru."
Kakav je osjećaj pobijediti Francuze, makar i u njihovom lošijem izdanju?
"Lošijem izdanju? Ne bih rekao. Francuza se uopće nisam bojao, prokužio sam ih na turniru u Bercyju kada smo im napravili seriju od 6:0 za deset minuta. Nadigrali smo ih u svim segmentima."
Jeste li od nekih igrača na turniru očekivali više? Dosta ste rotirali, bilo je prilika za sve.
"Nikada neću pojedinačno govoriti o takvim stvarima putem medija. No, moram reći da mi je jako drago zbog Marka Kopljara. O tome mogu razgovarati. Od prvog dana njegovog dolaska u reprezentaciju imam maksimalno povjerenje u njega. Nije mu bilo lako jer je svaki njegov krivi potez uvijek bio pod posebnim povećalom. No, te me priče ne zanimaju. Dobro znam tko je Marko."
Jeste li osjetili potporu ljudi iz saveza tijekom prvenstva, i nakon poraza?
"Itekako. I zahvaljujem im se što su toliko vjerovali u mene."
Kako osobno doživljavate ovu broncu?
"Želim učiti i napredovati. Život ide dalje, sve je ovo lijepo, ali trebamo se okrenuti onome što nas očekuje. Nema vremena ni za što drugo."
Je li bilo potrebno medalju posvetiti poginulima u ratu? Srpski novinari kažu da ste došli na front, a ne na turnir.
"Pitao bih te srpske novinare, što je to kada se kamenjem i sjekirama napadaju nedužni ljudi koji idu na utakmicu? Je li to front ili turnir? Nakon što se Šešuma pogodi u glavu, da skoro bez oka ostane? Pitao bih ih zašto je unutra bilo toliko mržnje? Pjevale su se svakakve pjesme, a da se to kod nas dogodilo, sve te slike bi obišle svijet. Oni su to tamo znalački prikrili, a hvataju se za jednu moju rečenicu. Mi znamo koliko smo uložili na ovom prvenstvu, koliko smo se trudili za svaku loptu. Sve ostalo me ne zanima, a najmanje prošlost."