Foto: Getty images

INDEX SPORT ima razgranatu mrežu novinara u Europi i svijetu koji kao gostujući komentatori najavljuju i analiziraju važne sportske događaje. Uoči dvomeča za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rusiju sljedećeg ljeta protivnika Hrvatske - reprezentaciju Grčke, za Index Sport predstavio je Johnny Georgolopoulos iz Gazette.

Emocije u Grčkoj su podijeljene, kada govorimo o zadovoljstvu prezentacijom u kvalifikacijskoj skupini. Svi smo svjesni da ciklus nije bio najbolji, iako smo na kraju dohvatili drugo mjesto. No, ako znamo da smo s Ranierijem i Markarianom na klupi gubili od Farskih otoka i da se na Europsko prvenstvo u Francuskoj nismo ni plasirali, onda je ovo korak naprijed.

Svjesni smo da smo u dodatnim kvalifikacijama velikim dijelom zbog dodira sreće. U Grčkoj smo protiv Bosne šokantno izjednačili u petoj minuti sudačke nadoknade utakmice, da ne spominjem kako je Belgija u finišu ciklusa s 4:3 slavila u Sarajevu, iako nije imala baš nikakvog rezultatskog imperativa.

Unatoč relativno slabim kvalifikacijama, svi Grci uvjereni su u plasman na SP

Unatoč tome, svi u Grčkoj uvjereni su kako plasman u Rusiju nije nemoguća misija. Već dva puta ova je reprezentacija bila u play-offu i prošla dalje. Prvi put Ukrajinu, a drugi put Rumunjsku, tako da znaju što im je činiti.

Što se tiče Hrvatske, moram priznati da sam iznimno iznenađen što su završili na drugom mjestu skupine iza Islanda. Hrvatska je zemlja prepuna nogometnih talenata i sigurno da je favorit protiv bilo koga. Mandžukić, Rakitić, Modrić, Lovren, Perišić, igrači su svjetske kvalitete bez kojih bi SP u Rusiji bio puno siromašniji.

Grci su crna mačka Hrvatske, niste nas dobili od 1997.

Nisam siguran će Grci odgovarali Hrvatima, jer je poznato da ste nas u posljednjih četvrt stoljeća samo jednom pobijedili i to kad ste bili najjači, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine. U posljednja četiri susreta Grčka je slavila dvaput, a u isto toliko navrata dvoboj je završio remijem.

Što može ova Grčka? To je momčad bez nekih velikih zvijezda, ali s dva vrlo dobra centralna braniča Papastathopoulosa iz Dortmunda i Manolasa iz Rome. Na mjestu lijevog beka još je jedan pakleni igrač Stafylidis, a ne smijemo zaboraviti i sjajnog kreativca Olympiakosa Fortounisa.

Efikasnost je i dalje problem, svi previše očekuju od Mitrogloua

Ništa manje kvalitetan nije ni ofenzivni potencijal, gdje su na sceni moćni i snažni Mitroglou iz Marseillea te mlada polušpica Stuttgarta, Tasson Donis, koji je imao sjajnu 2017. godinu. Pažnju zaslužuje i veznjak portugalskih korijena Zeca, koji se sjajno razvio u dresu Kopenhagena.

Kako bi Grčka trebala izgledati u play-offu? Na golu će sigurno biti Karnezis, a u posljednjoj liniji s lijeva na desno Stafylidis, Papastathopoulos, Manolas, Torosidis. U sredini terena su Samaris i Zeca kao centralni veznjaci, dok trojac ispred njih čine Fortounis, Christopoulos i Mantalos. Naprijed će sam vrlo vjerojatno biti Mitroglou.

Obrana je najjači dio momčadi, a Manolas i Papastahopoulos ponajbolji tandem Europe

Tradicijski gledano, najjači dio ekipe je obrana, predvođena iskusnim vratarom Karnezisom te jednim od najboljih reprezentativnih stoperskih tandema starog kontinenta, Papastathopoulosom i Manolasom. Momčad ima zavidni timski duh, a nakon dugo vremena igrači su opet pronašli onu potrebnu dozu samopouzdanja, zbog čega "ginu" do posljednjeg sučevog zvižduka.

S druge strane, najveći problem Grčke je svakako efikasnost. Vezni red često ne odradi kvalitetan posao prema naprijed, a onda sve padne na leđa Mitrogloua, koji naravno ne može sve sam. Prečesto grčki nogometaši očekuju da Mitroglou sve napravi, kao da je Zlatan Ibrahimović.

I nakon odlaska Rehhagela, grčki je nogomet ostao isti. Što manje rizika i po mogućnosti 1:0

Nakon odlaska legendarnog Otta Rehhagela, u Grčkoj je nastupilo puno promjena i svi se još privikavamo na novu stvarnost. Izbornik Michael Skibbe nije odustao od nekih tradicionalnih postulata grčkog nogometa i radi dobar posao. Nije to atraktivan, već pametan i odgovoran nogomet. Kao i uvijek, poanta je igrati sa što je manje rizika i po mogućnosti pobijediti s 1:0.

Skibbe je za razliku od svojih prethodnika puno radio na tranziciji igre jer je bez nje grčki nogomet mrtav. Mislim da je to doveo na prilično dobru razinu i da je to sada nešto što ponajboljim momčadima može zadati probleme, pogotovo u 180 minuta kada se igra na nož i po jedan takav ulog.