Foto: S. Mati / Index 

KAŽU DA u New Yorku moraš vidjeti Times Square, Empire State Building, Brooklyn Bridge i Yankeese. Prvo troje (i još desetak destinacija) te u desetak dana pošteno izmore i oduševe, pa stari, dobri "ball game" na kultnom Yankee Stadiumu dođe kao zasluženi odmor na kraju godišnjeg odmora.

Bejzbol, nama Europljanima, djeluje kao spektakularno dosadan sport. U usporedbi s nogometom ili košarkom ne može stati u istu rečenicu. No, kad debeljuškaste tipove s palicama i rukavicama ubaciš na dvije milijarde dolara vrijedan stadion, u klub koji godišnje zarađuje nešto manje od Barcelone i Manchester Uniteda, a sve skupa se odvija u New Yorku, monotona i dosadna igra najednom postaje odlična zajebancija.

Subota je, 13 je sati, 26 je stupnjeva i već tamo negdje u downtownu na stanici se okuplja ekipa u bijelo-plavim dresovima svih dobnih skupina. Na utakmicu će i cijele familije, a tu i tamo naiđe neki "uljez" u narančasto-crnim bojama Baltimore Oriolesa, koji gostuju u Bronxu.

Stadion je golemi shopping centar 

Metro kasni zbog nekakvih radova na jedinoj liniji koja ide do stadiona, ali nema baš nikakve nervoze. Evidentno je da ćemo svi zakasniti na prvu polovicu prvog "inninga", ali to je svima ionako manje važno. Jer, utakmica traje barem tri sata, ako nešto i propuste, bit će usporenih snimaka, a najbitnije je da se svi skupa dobro najedu, možda i napiju, nasmiju i zabave.

Stadion tijekom utakmice izgleda kao shopping centar. Nije MLB jedini, tako je i na NHL-u i NBA-u, ali na bejzbol utakmicama sve ono što sport u Americi predstavlja, dignuto je na jedan veći nivo. Nema toga što se na Yankee Stadiumu ne može pojesti, popiti i kupiti. Tipovi u korporativnim ložama se dave u biftecima, morskim plodovima, jastozima i polovica ih uopće ni ne gleda utakmicu uživo nego na ekranima (!!!) u luksuznim prostorima.

Toči se barem deset vrsta piva, a postoje i šankovi na kojima se prodaje samo "žestica", svih vrsta, iz cijelog svijeta i u neograničenim količinama. Nema tu nikakvih zabrana prodaje alkohola na sportskim događanjima, dapače, svaki dolar koji u džepu imaš, Yankeesi će ti probati izvući na način da ćeš im pritom još i biti zahvalan.

Na sva tri "prstena" unutar stadiona može se kupiti majica ili kapa, pojesti burger, hot dog ili bilo što drugo, tako da nije ni čudo da je Gardnerov "home-run" u prvom "pitchu" utakmice vidjelo tek nekoliko tisuća gledatelja od 37.303 koliko ih je ušlo na stadion. Svaka tribina iza sjedalica ima doslovce cijelu promenadu na kojoj su terase za sjedenje i konzumiranje s prijenosima utakmice koja se igra nekoliko metara dalje, klupski dućani, šankovi, pečenjare... Dok gledaš utakmicu, najnormalnija je stvar da se ljudi svako toliko dižu i vraćaju s punim rukama kobasica, kokica ili prženog luka.

Navijač na utakmici potroši u prosjeku 180 dolara 

Yankeesi su prošle godine ostvarili 516 milijuna dolara prihoda, samo kroz fan shopove, ulaznice i sve ono što se proda na stadionu. Statistički, svaki navijač Yankeesa na jednoj utakmici potroši oko 180 dolara. Da, dobro ste pročitali, stotinuosamdesest dolara ili 1230 kuna.

Pomnožite to s 81 domaćom utakmicom, koju će Yankeesi odigrati ove sezone i od love će vam se zavrtjeti u glavi. A doda li se još i zarada o televizijskih prava kroz sve 162 utakmice u sezoni, nije ni čudo da New York Yankeesi, prema Forbesu, vrijede 3,7 milijardi dolara.

Najjeftinija ulaznica je 26 dolara, što je smiješno u odnosu s, primjerice, New York Rangersima koje se u regularnoj sezoni NHL-a ne može gledati za manje od 90 dolara. Sada, u playoffu, ulaznice koštaju od 200 nadalje pod uvjetom da ih uspijete kupiti.

Bejzbol je, iako izgleda komplicirano, zapravo užasno jednostavna igra. Kad se malo upoznaš s pravilima izrazito lako ju je pratiti, a ako se malo i uživiš, uhvatiš se kako s ludim Amerikancima oko sebe urlaš "Yeaaaah" ili "Ohhh yeaaah" nakon što Gardner već u sljedećem "inningu" opali još jedan home-run i Yankeesi povedu 5:0 protiv Baltimorea.

Dva sata, dva hot doga i dva pića kasnije, Yankeesi slave 12:4, a Baltimoreu je muka od izleta u New York, budući da su večer prije izgubili 14:11 nakon što su vodili 9:1. Zbog golemog broja utakmica (162) u regularnoj sezoni, momčadi igraju u serijama od dvije, tri ili čak četiri utakmice zaredom, a odgodi li kiša neki susret, nerijetko se igraju i dvije utakmice u jednom danu.

A i meni je muka od svega što sam u sebe stavio, a i od pogleda u novčanik, kad shvatim da sam u blagajnu "Bronx Bombersa" ubacio ukupno 60-ak dolara. Ali, nije ti žao ni centa, jer je stadion stvarno prekrasan, ni te kobasice nisu loše i cijeli "paket" koji ti Yankeesi prodaju je izrazito zabavan. Kad je biznis u pitanju, Amerikanci nemaju konkurenciju, a način na koji su sport s time spojili je fascinantan.

Amerikanci nisu kazališna publika 

U New Yorku, centru konzumerističkog društva, to je posebna priča, koja s Yankeesima traje od 1903. godine i doba Babea Rutha, Loua Gehriga, Joea DiMaggija i Mickya Mantlea. Yankeesi su daleko najtrofejnija momčad MLB-a s 27 titula "world championsa" (drugi je St. Louis s tek 11), kako Ameri vole nazivati svoje prvake u svim sportovima osim hokeja, a trenutačno su vodeći u zapadnoj konferenciji, uz Oriolese, koje su natamburali u dvije utakmice ovog vikenda.

Tko ih onda ne bi volio kad nakon utakmice s razglasa krene legendarna "New York, New York" Franka Sinatre, koju će ono malo ljudi što ih je na stadionu ostalo do kraja susreta, uglas otpjevati?

Bez brige, nisu Amerikanci "kazališna publika", koja samo ždere na utakmicama i koja nema pojma o sportu. Amerikanci su samo sport prihvatili onakvim kakav on zapravo jest i što bi svugdje trebao biti. Zabava, zajebancija i druženje.

U tome su "world champions".