PRVA HNL ulazi u završnicu što se tiče 2014. godine. Nakon odigranog 14. kola prethodnog vikenda još je pet prvenstvenih susreta pred domaćim prvoligašima prije zimske stanke. Već sada, naravno, postoje teme podložne analizi, ali i priče koje su se postale nešto aktualnije baš s posljednjim vikendom.

 

 

Jedna od njih je svakako navijačka baza RNK Split, koju možemo promatrati kroz navijačku posjećenost tribina u Parku mladeži. Susret protiv Dinama promatralo je uživo nešto više od tisuću i pol gledatelja, po vrlo ugodnom sunčanom vremenu, što je najslabiji odaziv na neko gostovanje Dinama u HNL-u ove sezone.

 

"Pobijedi Splite!", piše na čuvenom transparentu u Parku mladeži, stalnoj popratnoj kulisi prvoligaških, ali i europskih susreta. No, bez obezvrjeđivanja svih navijača Crvenih, postavlja se pitamnje tko se to zapravo raduje Splitovim pobjedama.

 

Gledajući samo aktualnu sezonu, statistika posjećenosti Splitovih domaćih susreta je izuzetno porazna za njih. Ukupno 10500, prema zbroju neslužbenih procjena na svim susretima, odnosno nešto više od 1300 po utakmici. Dosta je reći da je Lokose na domaćim susretima gledalo oko 11000  ljudi, ali u susretu manje, što je prosjek od skoro 1600 ljudi. Sve to zahvaljujući punijim tribinama protiv Dinama i Hajduka. Najslabiji je, inače, u ovom segmentu Zagreb, s otprilike 850 gledatelja u prosjeku na dosad odigranih sedam domaćih ogleda.

 

Dakle, Split ima manje publike od Lokosa, koji će se često poslužiti kao dežurni primjer manjka ljudi na tribinama. Prije nego ponudimo nekoliko razloga zašto je to tako, treba reći da je Split ovosezonskom europskom kampanjom pridobio mnogo simpatija kod neutralnih poklonika nogometa, a u ovih osam domaćih susreta je dočekao i Dinamo i Hajduk, pa i Rijeku kao treći najveći mamac za gledatelje.

 

Split ima respektabilan sastav, ima iskusnih bivših reprezentativaca u liku Dujmovića i Bilića, niz onih kojima se trud teško ikad može osporiti poput Vidovića ili Ibriksa, igrače zbog čijih se poteza isplati doći na stadion i čekati ih, tu mislimo na Ercega, Bellea, Kvesića, Cikalleshija, pa i ranije spomenutog Bilića. Tu je i Rog kao najljepša ovosezonska priča HNL, koji je u par mjeseci prošao put od juniora do seniorskog reprezentativca Hrvatske. 

 

Klub je posložen u svim segmentima poslovanja, financijski stabilan, jedini formalno u većinski privatnom vlasništvu, čak i sa sve realnijom strategijom ulaganja u mlade i pružanja treneru prilike u kontinuitetu. No, uvijek će postojati neki "ali".

 

 

Na stranu to što je pokraj Hajduka u Splitu teško pridobiti nogometnu publiku, dobar je broj nogometnih poklonika koji će posprdno ovaj "radnički" klub nazivati "poduzetničkim", koji će klub gledati kroz prizmu sumnjivih poslova braće Žužul, većinskih dioničara kluba, prije dolaska na Park mladeži. Jedan od nadimaka, "tunelaši", aludira na naknadno odbačene optužbe o preuveličavanju troškova kod radova na tunelima, odnosno navodnih višestrukih naplaćivanja usluga bojenja.

 

Vjerojatno su svojom ranijom prošlošću Žužuli otjerali dio poklonika od kluba, no možda je ključno bilo davanje podrške Mamiću i njegovom ogranku u jednom trenutku, kao i postavljanje čvrstog stava prema Hajduku. Ma koliko ovo potonje bilo nedvojbeno pravo svakog kluba, pogotovo nekog takve povijesti kao što je RNK Split, u gradu pod Marjanom to se teško oprašta.  "Krađu" igrača ispred nosa još će se nekako opravdati većom platežnom moći, no forsiranje loše atmosfere neobičnim odnosom prema Torcidi, sjetite se onog poskupljenja ulaznica baš za susrete protiv Hajduka, loše je sjelo simpatizerima Bijelih.

 

Moguće je i da je sve navedeno samo sporedni razlog, ali problem posjećenosti Splitovci definitivno imaju. Hoće li se on umanjiti eventualnim novim napretkom kluba, najavljenom gradnjom stadiona, primicanjem samom vrhu, eventualnoj borbi za naslov u dogledno vrijeme, odlasku u Kupu do finala ili do trofeja ili ulaskom u skupinu Europa lige idućih godina, to će se tek vidjeti u idućim sezona, koje se s financijskog aspekta Crvenima čine kao izuzetno stabilne.

 

Zasad, držimo se aktualnosti, što je u ovom slučaju gostovanje Dinama kod Crvenih. Pomalo ispuhanog Dinama, bez pravih prijetnji, s gotovo najjačim adutima, no možda i s mislima na Salzburg. Split je uzeo prvaku bod, i to sasvim zasluženo, štoviše, na terenu je domaćin čak bio opasniji i bliže pobjedi od favoriziranog gosta.

 

Posebno su indisponirani bili reprezentativci Šimunović i Antolić, prvi je imao velikih problema s Rogom, a jednom mu je toliko silovito uklizao da je po nekim sucima vjerojatno zaslužio i crveni karton. Antolić je odigrao, pak, jedan susret bez doprinosa ofenzivi, s nekoliko pokušaja s distance za koje se može nadati da ih izbornik Kovač nije vidio.

 

 

Spomenuti Rog nije radio samo probleme Šimunoviću, već cijelom Dinamu. Radio je svih 90 minuta, u zadnjoj minuti je zamijenjen, trčao je, padao, dizao se i stvarao veliki nered u obrani Zagrepčana. U dva navrata se sam izborio za izlazak prema Eduardu, no neiskustvo ga je stajalo realizacije u prvoj prilici, a Eduardov prekršaj (više o tome u nastavku teksta) u drugoj. Međutim, lakoća kretanja i prvog koraka zaista pokazuje da je riječ o reprezentativnom materijalu za neke iduće godine. Ujedno je i veliki trn u oku Mamića, koji ga je propustio dovesti prije Splita, a sad može samo žaliti za tim.

 

 

Tudor je Hajduku donio novu dimenziju, u taktičkom smislu. Već protiv Lokosa je odustao od svojih dosad omiljenih 4-3-3, igrao s dva klasična napadača, a protiv Zadra je izgleda pronašao dobitnu formulu. Postavljanjem tri igrača u zadnju liniju (otprilike u sustavu 3-4-1-2) riješio je problem Milića, koji tako igra na stoperu, Kouassija i Vršajevića je pomaknuo na pozicije koje im ni prije nisu bile toliko strane, Vršajeviću je čak i prirodnija, a napadačkim rasporedom itekako se ide u prilog načinu igre Artema Milevskog.

 

Vjerojatno je Ukrajinac označen kao temeljni igrač Hajduka u nastavku sezone, a njegova kvaliteta i suradnja mnogo će lakše doći do izražaja kad nije usamljen u špici već ima nešto više prostora kao jedan od dva napadača. Na Stanovima je pokazao napredak, kako u svojoj fizičkom pripremljenosti, tako i u navikavanju na ekipu. Sudjelovao je u akcijama kod gola i izborenog jedanaesterca, u još nekoliko navrata pametnim kretanjem, odvlačenjem igrača i brzim rješavanjem lopte razigrao ekipu.

 

Gledateljima se ovaj Hajduk možda učinio manje atraktivnim i razigranim nego u nekim dobrim izdanjima ove sezone, ali može se reći da je ovo bio možda i najsmisleniji nastup Bijelih u sezoni. Iz tri izrađene akcije su došli do tri gola, na stranu u ovom trenutku sva dvojbenost jedanaesterca, i kasnije bez većih problema kontrolirali susret. Gotovo rutinski. Da, i Zadrani su prijetili, ali mahom iz daljine, ovaj put uža obrana, s Nižićem na njemu prirodnijoj poziciji, nije nudila priliku, a u zračnim bitkama je odnijela veliku većinu dvoboja.

 

 

Još u kolovozu pisali smo o sklonosti sudaca da dosude kazneni udarac protivnicima Zadra, a sad možemo pisati i o sklonosti sudaca da dosude kazneni udarac za Hajduk protiv Zadra, u najmanju ruku dvojben. Da slučaj bude zanimljiviji, opet je pao, bacio se, Kouassi, mada je ovdje za razliku od poljudskog bacanja postojao kontakt rukom s braničem Zadra. Bjelokošćanin u bijelom dresu tako se pomalo pretvara u "Luisa Suareza" Prve HNL, vidjet ćemo kako će mu suci to tolerirati u idućim kolima.

 

Što se tiče brojki, ovo je bio osmi dosuđeni jedanaesterac protiv Zadra, prvi idući je Zagreb s četiri kaznena udarca "protiv". Zanimljivo, Hajduk je jedini klub HNL-a protiv kojeg suci ove sezone još nisu dosudili najstrožu kaznu. I da se vratimo na Zadar, sa 41 zarađenim žutim kartonom u 14 kola predvode i tu rubriku, ispred Osijeka sa 35 javnih opomena.

 

 

Ogled između Osijeka i Zagreba može se možda nazvati i najlošijim susretom domaće lige u ovoj sezoni. Dosta će reći da je Osijek s igračem manje od 18. minute, a s dva manje od 83. držao Zagreb bez većih problema dalje od svojih vrata, čak je došao do pobjedničkog pogotka bez udarca u gol protivnika iz igre tijekom svih 90 minuta. Zabio je Borna Barišić iz kaznenog udarca, također vrlo dvojbenog, kojeg je pametnim bacanjem izborio Jamak. Mediću, pak, ostaje briga, ovakav Zagreb mogao bi vrlo brzo doći bliže začelju poretka.

 

 

Uoči 14. kola dogodila se i smjena na klupi Slaven Belupa. Isprovocirao ju je uvjerljiv poraz Koprivničana u Kupu od Vinogradara, u Mladini su stradali s 3:0, mada sam tajming možda i nije bio najbolji. Istina je da niz neuspjeha traži promjenu, a lakše je promijeniti trenera nego momčad, no poneke sitnice upadaju u oko ovom prilikom. Kao prvo, igra Slaven Belupa u proteklim prvoligaškim susretima nije bila loša, bolja od rezultata svakako, a za susret u Mladini Scoria je, prema njegovim riječima, odmarao sedam prvotimaca, upravo zbog neugodne situacije u HNL-u. U najmanju ruku se možda moglo pričekati još dva kola do reprezentativne stanke, ali na kraju je sa taktikom vrlo sličnoj onoj njegovog prethodnika sportski direktor Slavena Josip Omrčen-Čeko uzeo bod Rijeci i najavio bolje dane za Farmaceute.

 

 

Nije Ermin Zec dugo trajao na Kantridi, tek mjesec i pol dana, četiri odigrana susreta i tri postignuta pogotka. Mislio je da će odmah postati nositelj igre u Rijeci, bar on tvrdi tako, a prema treneru, klubu, navodno i navijačima, nije pokazao profesionalnu razinu poštovanja. Raskid ugovora došao je kao logičan slijed događaja nakon svađe igrača s trenerom Kekom. 

Ono što je zanimljivo u cijeloj priči je da je do svađe između Zeca i trenera došlo baš u Koprivnici, gdje se lani u kolovozu Andrej Kramarić pobunio na svoj status u Dinamu i trasirao si put prema izlaznim vratima kluba. Kasnije se pokazalo da je to bio put prema Rijeci, ali i reprezentaciji.

 

 

Ukoliko niste, svakako pogledajte pogodak Kolara na utakmici Lokomotive i Istre 1961. U 90. minuti igrač Lokomotive pucao je s 25 metara, a Ivan Graf, branič koji je stao na vrata poslije isključenja Drevena, obranio je taj udarac, no samo privremeno. Lopta se odbila u zrak, Graf je izgubio pojam gdje je ona, a zatim je nakon odskoka od tla lopta završila u gornjem lijevom kutu, prebacila je Grafa koji je u zadnji trenutak shvatio gdje se treba postaviti, no bilo je prekasno da zaustavi odbijanac na putu do mreže.

 

 

Čuveni "prijelaz" lijepi se za susrete Lokomotive i Istre 1961 toliko često da su posve razumljive sumnje u slučajnost toga. No zasad možemo samo na to svesti ove ishode, nismo kladionice da možemo izbaciti taj par iz ponude, što je bio slučaj ovog vikenda. Treći put zaredom u HNL Lokomotiva i Istra 1961 odigrali su susret u kojem je jedan klub vodio na poluvremenu, a drugi je upisao pobjedu na kraju. 

 

Van te priče oko ovog ogleda, susret sa šest pogodaka bio je zanimljiv malobrojnim gledateljima, Radonjić je opet pokazao da u njemu "ima nešto", Rukavina oba lica svoje karijere, i rutinsku realizaciju i neshvatljive promašaje, a Graf nam je priuštio malo smijeha. Uz isključenje, jedanaesterac, još neke nerealizirane dobre prilike, sasvim je sve navedeno dovoljno da se ogled u Kranjčevićevoj proglasi susretom kola.

 

Dvije lijepe asistencije i izboren kazneni udarac učinak su najboljeg Hajdukovca u nedjelju. Imao je i nekoliko loših reakcija tijekom susreta, ali kad je izravno uključen kod sva tri pogotka, onda sve ostalo pada u drugi plan.

 

Krasnim trzajem glavom na ubačaj Kouassija u 28. minuti BiH reprezentativac je doveo Hajduk u vodstvo na Stanovima. S više od deset metara je uputio neobično snažan udarac glavom u dalji kut vratara Matkovića, koji je bio nemoćan.

 

 

Prvo je kod vodstva svog kluba s par metara poslao loptu visoko preko gola i ušao u kandidaturu za promašaj sezone, zatim nije pokazao veću sigurnosti ni na drugoj strani terena, a pogodak koji je primio od Kolara u ulozi vratara, mada mu je olakotna okolnost što nije vratar, još će se dugo prepričavati.

 

 

"Nisam igrač na kojem se treba graditi autoritet. Prije par godina bio sam u svim mogućim izborima najbolji igrač HNL-a, a danas se na meni gradi autoritet", rekao je Zec prilikom odlaska iz Rijeke. Ermine, uz dužno poštovanje nekadašnjim izvedbama na HNL travnjacima, možda je u ovom slučaju nedostajalo manje ishitrenosti i nervoze, a više strpljenja. Uostalom, i Kramarić je dolasku u Rijeku počeo s klupe u vrijeme kad je Benko bio prvi golgeter, a ne treba posebno isticati gdje je sad.

 

 

Dosta dvojbenih sudačkih odluka bilo je tijekom vikenda, a počelo je sve s jednom situacijom na Parku mladeži. Rog je išao sam na Eduarda, a portugalski vratar ga je zaustavio izvan kaznenog prostora. Sudac Bruno Marić svirao je vjerojatno igranje rukom vratara izvan šesnaesterca u toj prilici, što je ispravna odluka, no potom je Eduardu dao samo žuti karton, kao da nije bio siguran da je ispravno postupio. Kako bi Rog da je prošao vratara bio pred praznim golom na 16 metara, pa iako malo iskosa, to se može smatrati najvećom mogućom prilikom za pogodak, što znači da je Dinamov čuvar mreže zaslužio i isključenje u ovom slučaju.

 

Drugi detalj je iz Osijeka, gdje je Jamak jako lijepo pao na Ruku Livakovića i potom burno proslavio što je Bebek pokazao na bijelu točku. Malo manje smisleno se bacio Kouassi kod zaobilaženja Bilavera, kad ga je ovaj malo zakačio rukom, no dojam je nedovoljno za onakav pad igrača Hajduka, odnosno nedovoljno za najstrožu kaznu. Tri su, dakle, bile dvojbene situacije, i dojam je su u sve tri suci pogriješili.

 

 

 

Danijel Zagorac (Split) - Siguran na sve pokušaje Dinama u Parku mladeži, kako na udarce, tako i na ubačaje

Avdija Vršajević (Hajduk) - Vrlo efektan pogodak glavom načeo je Zadrane i olakšao put Hajduku prema slavlju

Nino Galović (Split) - Kapetan Splita još jednom je bio na razini, kontrolirao obranu Splita u susretu protiv Dinama

Matej Jonjić (Osijek) - Nije bio na velikim iskušenjima, jalova je bila dominacija Zagreba u Osijeku, ali kod svih ubačaja gostiju bio je na mjestu, predvodio obranu koja nije primila gol s igračem, odnosno dva manje

Mario Musa (Lokomotiva) - Po njegovoj strani nije "curilo" protiv Istre, opasan prema naprijed, lijepo asistirao Doležalu za pogodak

Marko Rog (Split) - najbolji pojedinac ogleda u Parku mladeži, stvorio niz problema Dinamu, izborio se za dvije lijepe prilike

Nermin Jamak (Osijek) - jedan od boljih u lošem susretu Osijeka i Zagreba, lukavo izborio kazneni udarac, što se pokazalo ključnim detaljem za tri boda domaćina

Damir Šovšić (Lokomotiva) - pokrenuo je akciju za izjednačenje, realizirao kazneni udarac za vodstvo i odradio još jedan susret u kojem je bio glavni razigravač Lokosa

Jean Evrard Kouassi (Hajduk) - Dvije asistencije i izboreni kazneni udarac promovirali su ga u igrača kola.

Dejan Radonjić (Istra 1961) - Bijeg i mirna realizacija za vodstvo Istre 1961 u Kranjčevićevoj na kraju ipak nisu donijeli bodove.

Filip Ozobić (Slaven Belupo) - Spretno, ali i znalački se izborio za prostor između dva braniča Rijeke i potom provukao Vargiću loptu kroz noge za bod Slavena protiv Rijeke, opasan i u ostatku susreta.